Bitka kod Halijarta

Bitka kod Halijarta
Segment Korintski rat
Datum 395. pne. Lokacija Halijart, Beotija u današnjoj Grčkoj Ishod tebanska pobjeda
Sukobljene strane
Sparta	Teba
Komandanti i vođe
Lisandar †	nepoznat

Bitka kod Halijarta se godine 395. pne. vodila između Sparte i Tebe kao prvi veći okršaj korintskog rata. Tebanci su porazili spartansku vojsku koja je pokušala zauzeti grad Halijart u Beotiji, ubivši pri tome znamenitog spartanskog vojskovođu Lisandra.

Pozadina

Sukob između Sparte i Tebe je korijene imao u spartanskoj hegemoniji uspostavljenoj nakon spartanske pobjede nad Atenom u peloponeskom ratu, u kome su se Sparta i Teba nalazili na istoj strani. Poticaj za izbijanje sukoba je, pak, bio rat između Sparte i Perzijskog Carstva, odnosno spartansko nastojanje da pod vodstvom kralja Agesilaja II osvoje perzijske teritorije u Maloj Aziji. Perzijski satrap Farnabaz (prema drugim izvorima Titraust) nije mogao poraziti spartanske snage na bojnom polju, pa se prijetnju ukloniti posredno, poslavši Timokrata sa Rodosa kao svog izaslanika u vodeće grčke polise kao što su Atena, Korint, Teba i Argos te ih, uz pomoć financijskih poticaja, nagovoriti da Spartancima objave rat te tako natjeraju Agesilaja da se povuče kako bi zaštitio rodni grad.

Timokratova je u Tebi, kao i u drugim gradovima, urodila plodom, ali Tebanci nisu htjeli neposredno objaviti rat Sparti. Umjesto toga su potakli svoje saveznike Lokriđane da napadnu Fokidu koja je bila u čvrstom savezu sa Spartom. Spartanci su svojim saveznicima odlučili priskočiti u pomoć.

Tok bitke

Spartanski je plan bio napasti Beotiju s dvije vojske - jednom je komandirao kralj Pauzanija, a drugom proslavljeni vojskovođa Lisandar. One su se trebale spojiti kako bi zauzele grad Halijart. Pauzanijin kontingent je, međutim, nekoliko dana bio zadržan te je kasnio na mjesto sastanka sa Lisandrom koji je odlučio grad zauzeti sam. Pokušaj da se grad zauzme na izdaju nije uspio, pa je Lisandar zapovijedio juriš na zidine. U tom trenutku je Lisandrovoj vojsci u leđa udario veliki tebanski kontingent koji je, prema nekim historičarskim špekulacijama, čekao Spartance u zasjedi. U žestokoj borbi Spartanci su nadvladani, Lisandar poginuo te su Tebanci počeli progoniti poraženog neprijatelja. Međutim, dijelovi tebanske vojske su se u gonjenju previše udaljili od glavnine što su Spartanci iskoristili kako bi se ponovno organizirali i odbili njihov napad. Sljedeći dan su, međutim, Spartanci započeli povlačenje natrag na Peloponez, tako da je krajnji rezultat bitke ipak bila tebanska pobjeda.

Posljedice

Nekoliko dana nakon bitke je pred Halijart došao Pauzanija sa svojom vojskom. On je zaključio da nova bitka nema smisla, te je započeo pregovore s Tebancima kako bi osigurao dostojan pokop poginulih Spartanaca. Tebanci su pristali, ali uz uvjet da se Pauzanija povuče iz Beotije, a na što je pristao.

Kada se Pauzanija vratio u Spartu, zbog svog postupka je optužen za izdaju. Smatrajući kako će biti osuđen na smrt, Pauzanija je izbjegao u Tegeju, a prijestolje je naslijedio njegov maloljetni sin Agesipolis I. U stvarnosti je eliminacija Lisandra i Pauzanije dovela do toga da Agesilaj postane jedini relevantni politički vođa Sparte u sljedećim decenijama.

Izvori

• Fine, John V.A. The Ancient Greeks: A critical history (Harvard University Press, 1983) ISBN 0-674-03314-0

Vanjske veze

• Theban victory at Haliartos (395 B.C.)