Biro Fellner & Helmer

Izvor: Wikipedia
Biro Fellner & Helmer
Büro Fellner & Helmer
Hermann Helmer i Ferdinand Fellner
Vrsta arhitektura
Osnovana  Austro-Ugarska
1873.[1]
Beč[1]
Trenutno sjedište
Ključne osobe Ferdinand Fellner i Hermann Helmer
Prestala postojati 1919. [1]

Biro Fellner & Helmer bio je poznati bečki arhitektonski projektni atelje koji su - 1873. osnovali arhitekti Ferdinand Fellner (1847.-1916.) i Hermann Helmer (1849.-1919.) [1]koji je egzistirao do 1920. [1]

Specijalnost Biroa Fellner & Helmer bila je projektiranje teatarskih palača, - ukupno su ih podigli četrdeset i osam, manje više po Austro-Ugarskoj, i nešto manje po drugim državama Centralne i Istočne Evrope. [1]

Historija[uredi - уреди]

Kraj 19. vijeka bilo je doba velike i nagle urbanizacije, sela su preko noći postajala gradovi, a u skladu sa tadašnjom modom, bilo je potrebno da dobiju uz bolnicu, poštu, kolodvor, zgrade uprave i reprezentativnu palaču u centru grada, za teatarske i operne predstave. Austro-Ugarska je bila jedan od predvodnika te mode, a Biro Fellner i Helmer je preko prijateljstva Ferdinanda Fellnera sa Heinrichom Laubeom direktorom bečkog Burgtheatra postao praktički jedini biro koji je dobijao te lukrativne narudžbe. S druge strane, valja istaći činjenicu da su oni, i pored toga što su radili po šabloni, vrlo kvalitetno obavljali svoje zadatke, uz relativno nisku cijenu i u vrlo kratkom roku.

Teatr operi ta baletu Odesa (1887.)

I oni su bili uklopljeni u tadašnji pomodni val historicizma ali su za razliku od svojih kolega odabrali - neobarok a ne neorenesansu što je dotad bio trend kod gradnje reprezentativnih javnih građevina. Kako su im građevine vrlo dopadljivo izgledale, a bile su i funkcionalne, vrlo brzo izrasli su u monopoliste za takav tip građevina u Austro-Ugarskoj, jedini slični biro bio je onaj britanskog arhitekta Franka Matchama koji je radio teatre po Londonu i nije im bio konkurencija. Pored teatara gradili su i druge građevine hotele, robne kuće, stambene palače ...(iako nešto manje). Pred kraj svog djelovanja počeli su projektirati u duhu secesije, koja je tad ušla u modu.

Bečki Volkstheater

Unatoč brojnim ratovima i razaranjima, koje su se odigrali nakon njihove smrti, skoro sve teatarske zgrade koje su oni projektirali, su i danas u funkciji, i predstavljaju i danas reprezentativne objekte u gradovima u kojima se nalaze. I danas su u istoj funkciji, i to bez nekih velićih preinaka.

Izvedeni projekti Biroa Fellner & Helmer[uredi - уреди]

Teatari i opere[uredi - уреди]

Teatar u Karlovym Varyma
Opera u Grazu
Slovački nacionalni teatar Bratislava
Deutsches Schauspielhaus, Hamburg
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
Teatar Olge Kobiljanske, Černovec
Teatar F. X. Saldy u Liberecu
  • Augsburg: Stadttheater (1877., danas su jedino fasade iste)
  • Baden pokraj Beča: Stadttheater (podignut kao Jubiläums-Stadttheater, 1909.)
  • Berlin: Komische Oper (podignut kao Theater Unter den Linden, kasnije Metropol-Theater, 1892. preuređen, za Drugog svjetskog rata srušen)
  • Berndorf (Donja Austrija): Stadttheater (podignut kao Kaiser-Franz-Josef-Theater, 1898.)
  • Bielsko-Biała: Teatr Polski (podignut kao Stadttheater, građen 1904.-1905.)
  • Bratislava: Slovenské národné divadlo (podignut kao Königliches Freistädtisches Theater, 1886.)
  • Brno: Interimstheater (1871.-1882.)
  • Brno: Mahenovo divadlo (podignuto kao Deutsches Stadttheater, 1882)
  • Budimpešta: Népszínház (Volkstheater, 1875, srušen 1965.)
  • Budimpešta: Vígszínház (Teatar Komedija, 1896.)
  • Budimpešta: Fövárosi Operett Szinház (podignut kao Somossy-Orfeum, 1894.)
  • Černovic (Ukrajina): Teatr im. Olgi Kobiljanskoj (podignut kao Stadttheater, 1905.)
  • Cieszyn(Poljska): Teatr im. Adama Mickiewicza (podignut kao Deutsches Theater, 1910.)
  • Cluj-Napoca: Teatrul National (podignut kao Nemzeti Színház, 1906.)
  • Darmstadt: Hoftheater (1904. za drugog svjetskog rata srušen)
  • Fürth: Stadttheater (1902.)
  • Gießen: Stadttheater (1907.)
  • Graz: Opernhaus (podignuta kao Stadttheater, 1899.)
  • Hamburg: Deutsches Schauspielhaus (1900.)
  • Iaşi (Rumunjska): Teatrul national Vasile Alecsandri (1896)
  • Jablonec nad Nisou: Mestské divadlo (podignuto kao Stadttheater, 1907.)
  • Karlovy Vary: Divadlo V. Nezvala (podignuto kao Stadttheater, 1886.)
  • Kecskemét: Katona József Színház (1896.)
  • Klagenfurt: Stadttheater (podignut kao Kaiser-Franz-Josef I.-Jubiläumstheater, 1910.)
  • Liberec: Divadlo F. X. Saldy (podignuto kao Stadttheater, 1883.)
  • Mladá Boleslav: Mestské divadlo (podignuto kao Mestské divadlo/Stadttheater, 1909.)
  • Odesa: Teatr operi ta baletu (1887.)
  • Oradea (Rumunjska): Teatrul de Stat (podignut kao Szigligeti Színhzáz/Stadttheater, 1900.)
  • Ottensheim pokraj Linza: Schlosstheater (1902. zatvoren 1930.-tih , danas postoje samo ostatci)
  • Prag: Státní Opera (podignuta kao Neues Deutsches Theater, 1887.)
  • Ravensburg: Konzerthaus (1897.)
  • Rijeka: Hrvatsko Narodno Kazalište Ivan Zajc(podignuto kao Stadttheater, 1885.)
  • Salzburg: Landestheater (podignut kao Stadttheater, 1893.)
  • Sofija: Bugarski narodni teatar Ivan Vazov (1906.)
  • Szeged: Nemzeti Színház (1883)
  • Tata (Mađarska): Schloßtheater (1889, srušen 1913.)
  • Temišvar (Rumunjska): Teatrul National (podignut kao Ferenc József szinház/Stadttheater, 1875., kasnije znatno izmjenjen)
  • Toruń (Poljska): Teatr im. Wilama Horzycy (podignut kao Stadttheater, 1904.)
  • Varaždin: Hrvatsko Narodno Kazalište (podignut kao Stadttheater und Redoute, 1871.-1873.; kasnije preoblikovan)
  • Beč: Stadttheater (1872; 1884. izgorio )
  • Beč: Etablissement Ronacher (1888., Pregrađen u Stadttheater)
  • Beč: Volkstheater (podignut kao Deutsches Volkstheater, 1889.)
  • Beč: Theater der Internationalen Musik und Theaterausstellung (1892., srušen)
  • Beč: Brand-Modell-Theater (1905. podignut zbog testiranja, zatim srušen)
  • Beč: Konzerthaus und Akademie (Beč) (1913.)
  • Zagreb: Hrvatsko Narodno Kazalište (podignuto kao Königlich Kroatisches Landes- und Nationaltheater, 1895.)
  • Zagreb: Umjetnički paviljon, (1898.)
  • Wiesbaden: Hessisches Staatstheater (podignut kao Stadt- und Königliches Hoftheater, 1894.)
  • Zürich: Opernhaus (podignuta kao Stadttheater, 1891.)
  • Zürich: Tonhalle (1895., danas dio Kongresnog centra, izvana potpuno obnovljena) [2]

Ostali projekti[uredi - уреди]

Beč[uredi - уреди]

  • Univerzitetska zvjezdarnica
  • Palača, Prinz-Eugen-Straße 40, u njoj je od 1916. Turska ambasada
  • Robna kuća Gerngroß
  • Springer Schlössl
  • Thonet-Haus Eisernes Haus, Kärntner Straße 12
  • Robna kuća Rothberger, Stephansplatz

Karlovy Vary (Karlsbad)[uredi - уреди]

  • Parkquellenkolonnaden (1900.)
  • Grandhotel Pupp (1913.)
  • Bad I - Kaiserbad (1895.)

Ostali gradovi[uredi - уреди]

  • Bad Vöslau:Schlumberger-Schloss
  • Graz: Robna kuća Kastner & Öhler
  • Liesing (danas dio Beča, 23. Bezirk): Vijećnica
  • Plzeň: Schneeberghotel
  • Schneeberg (Donja Austrija): Planinarski dom Hochschneeberg
  • Semmering (Donja Austrija): Hotel Panhans
  • Lavov: Hotel Georg
  • Rijeka: Palazzo Modello (danas Centralni odjel Gradske knjižnice te sjedište i kulturni klub Talijanske unije / Circolo italiano di cultura, podignuta kao Riječka gradska štedionica - 1885.)

Literatura[uredi - уреди]

  • Joseph Schwaighofer: Zur Geschichte des Wiener Warenhauses, Wettbewerbe Architekturjournal 267/268, februar/märz 2008.
  • Ferdinand Fellner: Die Entwicklung des Theaterbaus in den letzten fünfzig Jahren. Öffentlicher Vortrag. Wien 1909.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 "Österreich-Ungarn" (njemački). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.f/f213389.htm. pristupljeno 15. 03. 2013. 
  2. "Theatres built by Fellner & Helmer" (njemački). CARTHALIA - Theatres on Postcards. http://www.andreas-praefcke.de/carthalia/list_fellner_helmer.html. pristupljeno 15. 03. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]