Biljana Plavšić

Izvor: Wikipedia
Biljana

Biljana Plavšić (* 7. juli 1930., Tuzla - ), bosansko-hercegovačka biologinja, političarka i jedna od predvodnica srpskog nacionalističkog pokreta u Bosni i Hercegovini. Bila je predsednica Republike Srpske od 1996. do 1998.

Osuđena je za ratne zločine pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Optužena 2001. pred MKTJ za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini, Plavšićeva se dobrovoljno predala Tribunalu. Bila je prvi srpski političar koji se izjasnio krivim (po tački optužnice za progon po nacionalnoj i verskoj osnovi, zločin protiv čovečnosti), a Tužilaštvo je zauzvrat povuklo ostale optužbe. Osuđena je na 11 godina zatvora, a na slobodi je od oktobra 2009.

Poznata je i zbog svojih vatrenih nacionalističkih izjava tokom rata u Bosni[1], sukobom sa Srpskom demokratskom strankom i režimom Slobodana Miloševića i zbog svog pokajanja zbog zločina protiv čovečnosti.

[uredi - уреди] Život

Rođena je 1930. u Tuzli. U Sarajevu je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Nakon što je diplomirala biologiju u Zagrebu, ostvarila je zavidnu naučnu karijeru, predajući dugo godina na katedri za biologiju na Prirodnomatematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Biljana Plavšić je bila član SDS-a od osnivanja 1990. godine, a iste godine je postala i član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. 7. aprila 1992. godine je napustila Predsjedništvo i priključila se političkom vodstvu samozvane Republike Srpske.

Biljana Plavšić je zajedno s Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Ratkom Mladićem bila u samom vrhu vodstva bosanskih Srba tokom rata u BiH. Od 1992. do 1996. bila je potpredsjednik Republike Srpske. Ostao je upamćen njezin dolazak u Bijeljinu na samom početku srpske agresije na BiH, kada je izljubila Željka Ražnatovića Arkana čestitajući mu na obavljenom masakru nad bijeljinskim Bošnjacima. Nakon što je Karadžić početkom 1996. pod međunarodnim pritiskom morao napustiti političku scenu, naslijedila ga je na mjestu predsjednika Republike Srpske. Odmah nakon toga učinila je politički zaokret i okrenula leđa svojim dotadašnjim saradnicima i mentorima, pragmatično zaigravši na kartu umjerenosti i saradnje s međunarodnom zajednicom, zbog čega je uživala i međunarodnu podršku. Godine 1997. formirala je vlastitu stranku Srpski narodni savez, raspustila parlament RS-a i raspisala prijevremene izbore. U septembru 1996. godine potvrđena je za predsjednicu Republike Srpske, ovaj put na izborima.

Pred Međunarodnim sudom pravde osuđena je za ratne zločine 2005. godine na 11 godina zatvora, nakon priznanja krivice za planirane sistematske zločine nad Bošnjacima i Hrvatima. U tom periodu napisala je knjigu "Svedočim" u kojoj je otkrila politiku vodstva Republike Srpske prema Srbima, izostavivši zločine prema Bošnjacima i Hrvatima.

U septembru 2009. godine haški sud za ratne zločine je odobrio njeno oslobađanje prije isteka pune kazne, nakon čega je i švedska vlada odobrila oslobađanje iz zatvora.[2]

[uredi - уреди] Izvori

[uredi - уреди] Vanjske veze

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:


Predsednici Republike Srpske
Radovan Karadžić | Biljana Plavšić | Nikola Poplašen | Mirko Šarović | Dragan Čavić | Milan Jelić | Igor Radojičić (v.d.) | Rajko Kuzmanović
Lični/osobni alati

Varijante
Akcije
Orijentacija-Оријентација
interakcija - интеракција
Alatke-Алатке
Drugi jezici-Други језици