Bielin komet

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bielin komet
Bielin komet u veljači 1846., upravo nakon što se razdvojio u dva dijela.
Bielin komet u veljači 1846., upravo nakon što se razdvojio u dva dijela.
Otkriće
Otkrio Wilhelm von Biela
Datum otkrića 27. veljače 1826.
Privremena oznaka 1772; 1806 I; 1832 III;
1846 II; 1852 III;
1826 D1
Orbitalni elementi
Epoha 29. rujna 1852. [1]
Ekscentricitet 0,7559
Srednja udaljenost 3,5253 AJ
Perihel 0,8606 AJ
Afel 6,190 AJ
Orbitalni period 6,619 a
Inklinacija 12,55°
Posljednji prolaz kroz perihel 24. rujna, 1852.
Sljedeći prolaz kroz perihel raspao se 1852.

Bielin komet, otkrio ga 1826. austrijski astronom Wilhelm von Biela (1782. – 1856.), je imao vrijeme ophoda od 6,619 godina, afel 6,19 astronomskih jedinica a perihel 0,86 AJ. Raspao se 1846. na dva dijela, koja su 1856. viđena rastavljena. Njegovom se putanjom giba roj meteora Andromedida (ili Bielida), koji se zapaža sredinom listopada. [2] Bielin komet (označen kao 3D/Biela) bio je s putanjom u blizini Zemljine. Nije se ničim odlikovao do 1846., kada mu se jezgra razdvojila. Razdvajanje je nastavljeno pa je 1852. viđen u dva dijela razmaknuta za 2 milijuna kilometara. Nikad više poslije toga nije viđen, ali su se umjesto njega počeli od 1872. javljati meteorski pljuskovi. Tako je dokazano da meteorski rojevi potječu od kometa i stižu njihovim stazama, uzduž kojih se raspršuju. Meteori Bielidi zapažaju se i danas, no u sve manjem broju. [3]

Andromedidi ili Bielidi[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Andromedidi

Andromedidi ili Bielidi su meteorski roj kojemu je radijant u zviježđu Andromedi, pojavljuje se od 23. do 27. studenoga. Potječe s putanje Bielina kometa. [4]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. NK 851B — OAA computing section publication
  2. Bielin komet, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  3. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.
  4. Andromedidi (Bielidi), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.