Beseda na jeres

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Naslovna stranica Besede
Naslovna stranica Besede

Beseda na jeres (starosl. Бесѣда на ересь, pun naziv: starosl. недостоинаѥго козмꙑ презвѵтера бесеѣда на новоѩвивъшѫѭ сѧ ересь богоумилоу - Nedostojnoga Kozme prezvitera beseda na novojavivšu se jeres bogumilu[1]) je pravoverni apologetski traktat bugarskog sveštenika Kozme Prezvitera protiv novojavljene bogumilske jeresi. Pisan je na staroslovenskom jeziku krajem 10. veka (oko 970. godine).[2]

Beseda govori o pojavi bogumilskog pokreta u Bugarskoj, tokom vladavine cara Petra. Beseda prezvitera Kozme je neprocenjivo svedočanstvo o prilikama na Balkanu toga vremena, a pogotovo prilikama u crkvi koje on podvrgava kritici.[2] Ujedno je jedan od glavnih izvora za rekonstrukciju učenja bogumila, koje on naziva "bogumrskim jereticima".

Sadržina besede[uredi | uredi kod]

оучѧтъ же своꙗ си не повиновати сѧ властелемъ своимъ; хоулѧще богатꙑѩ, царь ненавидѧтъ, рѫгаѭтъ сѧ старѣишинамъ, оукарꙗѭтъ болꙗрꙑ, мрьзькꙑ богоу мьнѧтъ работаѭщѧѩ цѣсарю, и вьсꙗкомоу рабоу не велѧтъ работати господиноу своѥмоу.

učętŭ že svoja si ne povinovati sę vlastelemŭ svoimŭ; xulęšte bogatyję, carĭ nenavidętŭ, rǫgajǫtŭ sę starěišinamŭ, ukarjajǫtŭ boljary, mrĭzĭky bogu mĭnętŭ rabotajǫštęję cěsarju, i vĭsjakomu rabu ne velętŭ rabotati gospodinu svojemu.[3]

Beseda započinje tvrdnjom da su zapovedi Božje divne i vredne poštovanja, ali je svaku hulu Gospod ostavio čoveku, osim hule na Svetog Duha, koja je neoprostiva. Kozma utvrđuje da jeretičestvo potiče od Arija, koji je hulio na Sina Božjeg, ne priznajući ga ravnog ocu. Kozma prenosi da "Makidonii Svetog Duha huljaše", iako su takva učenja osudili sveti oci na saboru nikejskome.

Bugarska u vreme cara Petra (oko 950. godine)

Kozma dalje optužuje jeretike da šire krivu nauku koja se protivi učenju pravoverne hrišćanske crkve da ima samo jedan bog, stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog sveta, od koga sve proishodi, a da, nasuprot tome uče kako postoje dva boga: od jednog proishodi dobro, a od drugog zlo. Zlog boga nazivaju Mamon i on je strojitelj sve zemlje. On privoljava čoveka žene imati, meso jesti i vino piti. Po đavoljoj volji postoje sunce, zvezde, vazduh, zemlja, čovek, crkve, krstovi i sve stvoreno. Ljude koji se žene i žive uobičajenim svetovnim životom, nazivaju slugama Mamona, dok sebe smatraju ugodnima bogu zbog svog asketskog života.

Ovi jeretici, koji sebe nazivaju pravim hrišćanima, se protive crkvenoj vlasti i hijerarhiji, poričući sveštenicima svaku vlast nad vernicima. Oni odbacuju Stari zavet i pisanja crkvenih otaca, a zadržavaju jevanđelje, dela apostolska i poslanice. Ne poštuju krst, ikone, mošti (relikvije), niti svete tajne (sakramente). Rugaju se čudima, nazivajući ih delima Sotone. Ne vrše liturgiju ni pričest, tvrdeći da su to inovacije Jovana Zlatoustog. Crkve ne priznaju domovima božjim, već se mole u kućama. Priznaju važnost ispovesti, ali veruju da je dovoljno ispovediti svoje grehe drugom hrišćaninu ili hrišćanki. Kozma im posebno zamera što su i žene uključene među one kojima se može ispovedati.

Bogumili propovedaju jevanđeljsko ravenstvo i istupaju protiv bogatstva i bogatih. Oni ustaju protiv svetovne vlasti, podstiču narod na nepokornost vladarima, napadaju starešine i bogataše (boljare), odvraćaju robove da rabotaju za svoje gospodare, učeći da su bogumrski oni koji rade za cara.

Kozma nije ljut samo na jeretike, već i na bugarsku vladajuću klasu i sveštenstvo, pogotovo na ljude koji ostavljaju žene i decu da bi pobegli u sigurnost manastira. Takođe kritikuje sveštenike koji putuju preko, u Rim i Jerusalim, da bi se doma razmetali svojim putovanjima.

Poglavlja[uredi | uredi kod]

U prepisu iz 19. veka, Beseda sadrži poglavlja sa sledećim podnaslovima:[1]

  • O pričesti: gde on prebacuje bogumilima što ne veruju da je hleb telo Hristovo, već ga smatraju prostim brašnom.
  • O liturgiji: gde on prebacuje jereticima što ne poštuju liturgiju. On naime navodi bogumile koji kažu da "nije Hrist stvorio liturgiju, zato je mi nemamo" i "Nisu Apostoli liturgiju predali, no Jovan Zlatousti." Kozma to odlučno pobija tvrdeći da crkva nije mogla da postoji trista godina, do Jovana Zlatoustog, bez liturgije i da su Apostoli liturgiju primili od Hrista.
  • O jelu i piću: Kozma se protivi bogumilskoj zabrani mesa i vina, verujući "da je vsja tvar božija dobra." i da "iće i piće v meri ne osudit človeka" jer ono što izvana ulazi u čoveka ne može ga oskrnaviti ako mu ne ulazi u srce. "Vse izvana uhodajše v človeka ne možet ego oskvrniti, ako ne vhodit jemu v srdce. A iže iz človeka ishodit, to že skvrnit človeka iznutri." Samo ono što iz srca ishodi, može oskrnaviti čoveka. A to su: preljuba, bludničenje, razbojništvo, lukavstvo, huljenje, visokoumstvo... A jelo i piće ne izhode iz čoveka i ne prete da mu pokvare srce, štaviše, "ako po malo vino piemo zdravie prinosit."
  • O neznanju jeretičkom: Ovde se iznose razne, po njemu "jeretičke zablude i pogrešna verovanja", koja nisu u skladu sa pravovernim stanovištem koje Kozma zastupa.
  • O ispovedanju jeretika: Ovde Kozma posebno zamera "bogumrskim jereticima" zato što se ispovedaju jedni drugima, umesto da se ispovedaju sveštenicima. Povrh svega, i ženama je dozvoljeno da vrše ispoved. "Jeretici sami vsebi ispoved tvorat i rešavat... neže samo muži togo tvorat no i ženi.
  • O hotećima otići u crnu rizu: Kozma kritikuje one koji odlaze u manastir i oblače crne rize (mantije) da bi pobegli od sveta. Takođe kritikuje i one što po svaku cenu propovedaju siromaštvo, govoreći da bogatstvo nije zlo ako se dobro upotrebi.
  • O zatvornicima: "Oni ulaze u zatvore, koje svojom voljom tvore." Oni manastirska zakona uzeše, a ne hteše potruditi se, ni pokoriti se igumanu. Ne mogaše s monasima dane provoditi s mirom. Htedoše da na celoj zemlji budu njihovi zaveti i zakoni. Oni sami mišljaše da ugađaju Bogu. I svojim bezumljem odbegoše, i prikupiše i iskupiše mnoge. I stadoše njivama i selom strojati. I druga bezumlja u njih bivaše.
  • O dobrim črncima (monasima): koji se po istini nazivaju monasima i koji besprekorno žive i ne nose bleštave rize;
  • O veri: Kozma im veoma zamera što nemaju svoje već prepravljaju Hristovo učenje: "Ne svoja iznosaše slovesa no Hristova veštaše učenja". Kozma dalje pita koja je polza zvati se hrišćaninom, ne tvoreći dela poveć Hristu. Osim što ne idu u crkvu, Kozmu čudi zašto "zdravog učenja ne poslušaju nauk, no po svojem htenju izbiru sebi učitelja" i zaključuje da nije lepo nazivati se hrišćaninom tvoreći tako.
  • O episkopima i popovima: Episkopima i popovima Kozma poručuje da budu dostojni svoga položaja, da budu dobri pastiri i da pripaze kako žive, jer "podobajet episkopu besporoka biti".

Izvori[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]