Beloruska Narodna Republika

Izvor: Wikipedia
Белару́ская Наро́дная Рэспу́бліка
Beloruska Narodna Republika
vlada u izbjeglištvu
? Blank.png
1918–1919 Blank.png ?
 
Blank.png ?
 
Blank.png ?
Zastava Coat of arms
Zastava Grb
Položaj Belorusije
Karta iz 1918. godine sa teritorijama koje na koje je prisizala
Beloruska Narodna Republika.
Glavni grad 1918  Minsk Vilnia
1918–1919  Hrodna
Glavni grad u egzilu 1919–1923  Kaunas
1923–1945  Prag
1948–1970  Pariz
1970–1983  Toronto
1983–present  New York
Jezik/ci beloruski
Vlast republika
President
 - 1918–1919 Jan Sierada
 - 1919 Piotra Krečeŭski
predsjednik u egzilu
 - 1919–1928 (prvi) Piotra Krečeŭski
 - 1997–trenutni Ivonka Survilla
Historijska era era prvi svjetski rat
 - nezavisnost 25. mart 1918
 - sovjetska invazija 5. januar 1919
Valuta rublja

Beloruska Narodna Republika (bjeloruski: Белару́ская Наро́дная Рэспу́бліка), poznata i pod skraćenicom BNR, bila je kratkotrajna država na području današnje Belorusije koja je postojala od 1918. do 1919. godine na samom kraju i neposredno nakon prvog svjetskog rata. Nastala je na području koje su njemačke trupe bile okupirale u temeljem mirovnog sporazuma u Brest-Litovsku, a osnovana je od strane lokalnih političara okupljenih u Beloruski nacionalni savet krajem 1917. Savet se 21. februara 1918. proglasio jedinom legitimnom vlašću u Belorusiji, 9. marta je proglasio republiku, a 25. marta i nezavisnost od Rusije. Nezavisnost BNR su priznale Centralne sile, kao i Estonija i još nekoliko država nastalih raspadom Ruskog Carstva. Iako je BNR nastojala ishoditi priznanje nezavisnosti od Sovjetske Rusije, pa u tu svrhu čak i nudila obnovu svojevrsnih državnopravnih veza na federalnim principima, Sovjeti su taj prijedlog odbili. Kada se krajem 1918. Njemačka predala zapadnim saveznicima, njene trupe su se počele povlačiti iz okupiranih područja Ruskog Carstva. Sovjeti su to iskoristili kako bi pokrenuli ofenzivu na zapad i na području Bjelorusije uspostavili Socijalističku Sovjetsku Republiku Bjelorusiju. Rada BNR, vrhovni organ vlasti, je otišla u egzil, prvo u Grodno u tadašnjoj Litvi, a nakon poljsko-litvanskog rata u Kaunas; to tijelo djeluje dan-danas te se smatra jednom od najstarijih i najdugovječnijih vlada u izbjeglištvu u današnjem svijetu.

Vanjske veze[uredi - уреди]