Beli Mawr

Izvor: Wikipedia

Beli Mawr (na velškom: "Beli Veliki") bilo je ime za božanstvo predaka u velškoj mitologiji. On je otac Caswallawna, Arianrhoda, Lludd Llaw Erainta i Llefelysa. Nekoliko kraljevskih loza u srednjovjekovnom Walesu je tvrdilo da potiče od njega.

Beli i Belenus[uredi - уреди]

Često se smatra da mu ime potiče, odnosno da je istovjetan s keltskim bogom Belenusom. Brojne i međusobno proturječne lingvističkih teorija nude porijeklo njegovog imena. Jedna od njih navodi da bi to mogao biti Bolgios, ime koje je nosio jedan od vođa galskog pohoda na Grčku u 3. vijeku pne. S drughe strane se vjeruje da element bel- potiče od staroirskog Beltane (suvremeni irski bealtaine, gelski bealtuinn "Majski dan", "maj"), a što znači "svjetla vatra". Galska božanska imena "Belenos" (*Svijetli) i "Belisama" su vjerojatno vezana uz njih. Osim toga postoje brojne druge teorije.

Velška tradicija[uredi - уреди]

S druge strane, u velškoj srednjovjekovnoj tradiciji Beli Mawr nosi i i patronimsko ime fab Manogan/Mynogan ("sin Manoganov"). Čini se da to potiče od tekstualne zbrke i pogrešno prenesenog imena stgvarne historijske ličnosti , Adminija, sina Kunobelinovog; nakon što je ono preneseno preko rimskih pisaca Svetonija i Orosija, postao je Bellinus filius Minocanni u velškom srednjovjekovnom latinskom tekstu Historia Brittonum.[1] Tako je Beli u srednjovjekovnoj pseudohistoriji postao zasebna ličnosti od Kunobelina (velški Cynfelyn, Shakespearov Cymbeline), te se općenito navodio kao kralj koji je vladao u periodu neposredno pred rimsku invaziju; njegov "sin" Caswallawn je historijski Kasivelaun.


Geoffreyev Heli[uredi - уреди]

Beli se također pojavljuje u Historia Regum Britanniæ, pseudohistoriji koju je 1130-ih napisao Geoffrey od Monmoutha. Tamo je naveden kao britanski kralj Heli, sin Diguelijev i otac Luda, Kasivelauna i Nenija. Tvrdi se da je vladao 40 godina, i da ga je naslijedio njegov sin Lud (Llud).[2] U srednjovelškom prijevodu Geoffreyjevog teksta poznatoj kao Brut y Brenhinedd, Helijevo ime se ponovno navodi kao Beli.[3] and his father re-named to Manogan.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Rachel Bromwich (ed.), Trioedd Ynys Prydein (Cardiff, 1961; revised ed. 1991), pp. 281-2.
  2. Geoffrey of Monmouth, Historia Regum Britanniæ, tr. L. Thorpe. p. 106.
  3. Koch, "The Celtic Lands." p. 289.

Vanjske veze[uredi - уреди]