Belegiš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Belegiš


Centar u Belegišu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Sremski
Opština Stara Pazova
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 3116
Gustina stanovništva 70 st./km²
Geografija
Koordinate 45°01′11″N 20°20′05″E / 45.019666°N 20.334666°E / 45.019666; 20.334666
Nadmorska visina 86 m
Površina 44,2 km²
Belegiš na mapi Srbije
Belegiš
Belegiš
Belegiš (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 22306
Pozivni broj 022
Registarska oznaka ST


Koordinate: 45° 01′ 11" SGŠ, 20° 20′ 05" IGD

Belegiš je naselje u opštini Stara Pazova u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 3116 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 2605 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi kod]

Belegiš se nalazi u istočnom delu Srema, na desnoj obali Dunava, oko 36 km severno od Beograda. Smešteno je na teritoriji opštine Stara Pazova. Belegiški ribolovni tereni spadaju u poznatije u regionu.

Istorija[uredi | uredi kod]

Područje Belegiške kulture

U starom veku područje Belegiša je verovatno spadalo u teritoriju Basijane. U blizini sela pronađen je velik fond praistorijske i rimske keramike.

Belegiš je nastao u XVI veku, kad su se 23 porodice doselile na desnoj obali Dunava. Sagradili su malu crkvu od pletera, pokrivenu trskom. Godine 1731. izgrađena je druga, modernija crkva. Tada je selo već brojalo 230 kuća.

Pošto je Dunav odnosio breg na kom je bila druga crkva, zidovi su počeli da pucaju i tonu u zemlju. Sadašnja crkva u Belegišu je treća koja je podignuta otkako je selo nastalo. Crkva ima dva tornja i najveća je u sremskoj eparhiji, izgrađena 1927. godine, u centru sela. Crkva je počela da propada i saniranje je počelo 1998. godine.

Crvka u Belegišu

Crkva je posvećena prenosu moštiju svetoga oca Nikolaja i slavi se 22. maja.

Za vreme Drugog svetskog rata Belegiš je bio partizanska baza. A 14. marta 1944. godine u Belegišu je formiran Glavni Narodnooslobodilački odbor Vojvodine.

U Belegišu je 1925. rođena Vera Miščević, partizanka i borac Treće vojvođanske brigade. Vera je poginula oktobra 1944. godine, kod Obrenovca, tokom borbi u sklopu Beogradske operacije. Godine 1953. proglašena je za narodnog heroja, a 1974. u selu joj je podignut spomenik, ispred Osnovne škole, koja nosi njeno slavno ime.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Belegiš živi 2521 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (39,2 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 1016 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 2366 [1]
1953. 2505
1961. 2633
1971. 2440
1981. 2430
1991. 2605 2542
2002. 3220 3116


Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
2910 93.38%
Romi
  
100 3.20%
Slovaci
  
14 0.44%
Hrvati
  
10 0.32%
Makedonci
  
8 0.25%
Crnogorci
  
7 0.22%
Mađari
  
7 0.22%
Jugosloveni
  
3 0.09%
Ukrajinci
  
1 0.03%
Nemci
  
1 0.03%
Bugari
  
1 0.03%
nepoznato
  
54 1.73%


Kultura[uredi | uredi kod]

„Srpsko ratarsko pevačko društvo“ osnovano je 1927. godine na inicijativu učiteljice Milice Marinković. Društvo je na pevačkim takmičenjima postizalo zapažene rezultate i steklo veliki ugled. U poklonstvenoj deputaciji staropazovačkog sreza na Oplenac pevalo je u kripti na pomenu Kralju Aleksandru u novembru 1934. godine. Opelo je prenosio radio Beograd. Na pevačkom takmičenju u Novom Sadu 1936. godine Srpsko ratarsko pevačko društvo je osvojilo prvo mesto. Spasovdan, slava društva, zbog masovnog okupljanja omladine iz Belegiša i susednih mesta, postao je i ostao seoska slava.

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

Galerija[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vanjske veze[uredi | uredi kod]