Batman

Izvor: Wikipedia
Batman
Batman
Promotivni crtež za Batman #608
Olovka: Jim Lee; Boja: Scott Williams
Podatci o izdavanju
Izdavač DC Comics
Prvo pojavljivanje Detective Comics #27
(svibanj 1939.)
Kreatori Bob Kane
Bill Finger
Podatci iz priče
Alter ego Bruce Wayne
Vrsta čovjek
Dom Gotham City
Saveznici Robin
Narednik Gordon
Alfred Pennyworth
Batgirl
Catwoman
Superman
Wonder Woman
Green Arrow
Poznati aliasi Matches Malone,[1] Sir Hemingford Grey, Mordecai Wayne, The Insider, Lefty Knox,[2] Minuteman,[3] Vitez tame
Moći i sposobnosti
Genijalna inteligencija
Izrazita fizička i mentalna kondicija
Majstor u borilačkim vještinama, akrobacijama, detektivskom radu, strategijama, mačevanju i pucanju
Korištenje visoke tehnologije, oržuja, oklopa i naprava
Majstor skrivanja i prerušavanja
Računalni haker
Fotografsko pamćenje

Batman je fiktivni lik, stripovski superheroj koji se pojavljuje u stripovima koje izdaje DC Comics. Batmana su stvorili crtač Bob Kane i pisac Bill Finger,[4] a prvi put se pojavio u svibnju 1939. godine u stripu Detective Comics #27. Izvorno nazivan "the Bat-Man" (eng. "Čovjek-šišmiš"), a danas se nerijetko naziva i "the Batman", lik je poznat i po nadimcima "the Caped Crusader"[5] (eng. "Maskirani osvetnik"), "the Dark Knight"[5] (eng. "Vitez tame") i "the World's Greatest Detective"[5] (eng. "Najbolji detektiv na svijetu").

Batman je zapravo alter ego Brucea Waynea, američkog milijardera, industrijalca i filantropa. Wayne se, posvjedočivši ubojstvu svojih roditelja u djetinjstvu, zakleo kako će se osvetiti svim kriminalcima, misija koja je za njega protkana visokim idealom pravde. Kako bi se pripremio, Wayne je prošao kroz niz rigoroznih, fizičkih i mentalnih priprema, a za svoju alter ego odabrao je kostim šišmiša.[6] Njegovo djelovanje vidljivo je u fiktivnom Gotham Cityju, a u njegovoj borbi kriminala pomažu mu brojni saveznici, među kojima su najznačajniji Robin (koji se pojavio u nekoliko inkarnacija), batler Alfred Pennyworth, policijski narednik James Gordon i heroina Batgirl, koja se pojavljuje periodički. Njegove protivnike utjelovljuje cijela plejada različitih zlikovaca, poznata kao "rogues gallery", u koje, između ostalih, spadaju i Joker, Penguin, Riddler, Mr. Freeze, Two-Face, Ra's al Ghul, Scarecrow, Poison Ivy i Bane. Za razliku od većine superheroja, Batman ne posjeduje nikakve supermoći; u svojoj borbi koristi se superiornom inteligencijom, borilačkim vještinama, detektivskim radom, tehnologijom, novcem i psihologijom straha, koja mu uvelike pomaže u borbi protiv uličnih kriminalaca.

Batman je postao izrazito popularan nedugo nakon svog premijernog pojavljivanja, tako da je već 1940. godine dobio svoj vlastiti strip, Batman. Tokom sljedećih desetljeća, pojavile su se različite interpretacije lika. Tokom 60-ih godina, camp stil istoimene televizijske serije doveo je do toga da je takva estetika povezivana s Batmanom i mnogo godina nakon službenog završetka serije. Brojni su autori pokušali vratiti Batmana njegovim "mračnim" korijenima, a rezultati su varirali. Navedeni su pokušaji kulminirali kultnom miniserijom Franka Millera, The Dark Knight Returns, iz 1986. godine, kao i stripovima Batman: The Killing Joke Alana Moorea te Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth. Sveopći uspjeg dugometražnih filmova kuće Warner Bros. pomogao je u održavanju interesa javnosti za lik Batmana.[7]

Kao jedna od glavnih američkih kulturoloških ikona, Batman je bio tema brojnih adaptacija na različitim medijima, uključujući film i televiziju, a pojavljivao se i u milijunski prodavanim primjercima igračaka i video igara. Lik je, također, inspirirao i brojne psihijatre, koji su pokušali analizirati njegovu psihu i odrediti njegovu pravu ulogu u društvu. U svibnju 2011., Batman je stavljen na drugo mjesto IGN-ove liste Top 100 stripovskih junaka svih vremena,[8] odmah iza Supermana. Časopis Empire ga je također stavio na drugo mjesto liste 50 najvećih stripovskih likova svih vremena. Batmana su na platnu tumačili brojni glumci, među kojima Lewis Wilson, Robert Lowery, Adam West, Michael Keaton, Val Kilmer, George Clooney, Christian Bale te, uskoro, Ben Affleck.

Historija izdanja[uredi - уреди]

Stvaranje lika[uredi - уреди]

"Otišao sam do njega i pokazao mi je crtež lika koji je uvelike podsjećao na Supermana s nekakvim... crvenkastim tajicama, s čizmama... bez rukavica, bez izazova... s malom domino maskom, kako visi s užeta." Originalni dizajn Batmana što ga je napravio Bob Kane.

Počekom 1939. godine, uspjeh Supermana u sklopu Action Comicsa utjecao je na urednike iz stripovskog odjela National Publicationsa (prethodnika DC Comicsa) da zahtijevaju stvaranje novih superheroja u svojim izdanjima. Kao odgovor na to, Bob Kane je stvorio "Bat-Mana".[9] Suradnik Bill Finger prisjetio se tog događaja: "Kane je imao ideju za lika po imenu 'Batman' i želio je da pogledam crteže. Otišao sam do njega i pokazao mi je crtež lika koji je uvelike podsjećao na Supermana s nekakvim... crvenkastim tajicama, s čizmama... bez rukavica, bez izazova... s malom domino maskom, kako visi s užeta. Iz njega su stršila dva krila, slična onima šišmiša. Ispod njega je bio velik znak... BATMAN."[10]

Finger je ponudio sljedeće savjete: kukuljica umjesto obične domino maske, plašt umjesto krila i rukavice, uz uklanjanje crvene boje iz izvornog dizajna.[11][12][13][14] Finger je također rekao kako je upravo on smislio ime Bruce Wayne, Batmanov pravi identitet: "Ime Brucea Waynea došlo je od Roberta Brucea, škotskog patriota. Bruce je, kao plejboj, svakako bio gospodin. Za prezime sam tražio nešto što je asociralo na kolonijalizam. Pokušao sam s Adamsom, Hancockom, ..., a onda sam se sjetio Ludog Anthonyja Waynea."[15] Kasnije je izjavio kako je na njegove sugestije utjecao popularni strip The Phantom Leeja Falka, s kojim je i Kane bio upoznat.[16]

Po pitanju Bat-Manova izgleda, osobnosti, metoda i oružja, Kane i Finger su se uvelike pozivali na suvremenu pop-kultru 30-ih godina. Detalji jasnije definiraju te inspiracije u fenomenima šunda, stripova, novinskih naslovnica i autobiografskim detaljima iz Kaneova života.[17] Kao aristokratski junak s dvostrukim identitetom, Bat-Man nije bio prvi takav slučaj u povijesti umjetnosti, čemu svjedoče likovi Scarlet Pimpernel (kojega je 1903. godine stvorila barunica Orczy) i Zorro (kojega je 1919. godine stvorio Johnston McCulley). Kao i oni, i Bat-Man je svoja herojska djela obavljao u tajnosti, sumnju otklanjao tako što se u javnosti pravio blesav, ali je ta ista djela obilježavao karakterističnim simbolom. Sam Kane je eksplicitno naveo kako su filmovi The Mark of Zorro (1920.) i The Bat Whispers (1930.) utjecali na formiranje Bat-Manove ikonografije. Finger je, crpeći inspiracju iz likova poput Doca Savagea, Shadowa i Sherlocka Holmesa, odlučio da Bat-Man bude i vrhunski detektiv.[18]

U svojoj autobiografiji iz 1989., Kane je obrazložio Fingerov doprinos stvaranju Batmana:

"Jednog sam dana nazvao Billa i rekao: 'Imam novog lika po imenu Bat-Man i napravio sam nekoliko grubih, elementarnih crteža koje bi volio da pogledaš.' Došao je i pokazao sam mu crteže. U to sam vrijeme, na Batmanovom licu, imao samo malenu domino masku, kao onu koju je kasnije nosio Robin. Bill je na to rekao: 'Zašto ga ne bi učinio šišmišolikijim i stavio mu kapuljaču preko glave, i izbaci mu oči i napravi proreze za njih da bude još misteriozniji?' U tom je trenutku Bat-Man imao crveni, jednodjelni kostim: krila, gaćice i maska bile su crne. Ja sam mislio da su crvena i crna dobra kombinacija. Bill je rekao da je kostim previše svijetao: 'Oboji ga u tamnosivu kako bi izgledao opasnije.' Plašt je izgledao kao dva kruta krila pričvršćena na njegovim rukama. Kako smo Bill i ja pričali, shvatili smo da bi ta krila u akciji bila nezgrapna pa smo ih zamijenili plaštom, dizajniranim tako da u borbi ili letu podsjeća na šišmišja krila. Također, nije nosio rukavice, ali smo ih dodali kako ne bi ostavljao otiske prstiju."[16]

Subsekventno pitanje autorstva[uredi - уреди]

Kane se odrekao vlasništva nad likom u zamjenu za, izmđeu ostalog, obvezan autorski potpis na svim stripovima o Batmanu. Taj potpis, izvorno, nije glasio "Batman; tvorac: Bob Kane", već je njegovo ime naprosto navedeno na naslovnoj stranici svake priče. Ime se prestalo pojavljivati na stripovima sredinom 60-ih, kada su ga zamijenili stvarni podatci o autorima i ilustratorima priče. Krajem 70-ih, kada su Jerry Siegel i Joe Shuster dobili svoje priznanje na stripovima o Supermanu, a William Moulton Marston na onima o Wonder Woman, svi kasniji stripovi o Batmanu izdavani su s tekstom "tvorac: Bob Kane", uz ostala imena.

Finger, s druge strane, nije dobio jednako priznanje. Iako mu je DC još od 40-ih priznavao autorstvo na drugim radovima, tek je tokom 60-ih godina, mada u ograničenoj mjeri, priznat i kao tvorac Batmana; primjerice, urednik Julius Schwartz ga, na posljednjim stranicama stripa Batman #169 (veljača 1965.), navodi kao tvorca Riddlera, jednog od glavnih zlikovaca iz stripova o Batmanu. Ipak, Fingerov ugovor ga je ostavio tek s tim, bez formalnog priznanja autorstva. Kane je kasnije napisao: "Bill je bio jako žalostan zbog nedostatka većih uspjeha u svojoj karijeri. Smatrao je da nije u potpunosti iskoristio svoj kreativni potencijal i da ga je uspjeh naprosto zaobišao."[15] Kada je Finger umro 1974. godine, DC ga još uvijek nije priznao kao sutvorca Batmana.

Jerry Robinson, koji je u to vrijeme surađivao s Fingerom i Kaneom na stripu, oštro je kritizirao Kanea jer je ovaj odbio podijeliti titulu tvorca s Fingerom. U intervjuu za The Comics Journal (2005.), Robinson se prisjeća kako je Finger prezirao svoj položaj:

"Bob mu je ulijevao još veću nesigurnost jer, dok je crnčio radeći na Batmanu, nije bio dio slave i novca koji su pratili Boba, zbog čega je... [planirao] prestati biti [Kaneov zaposlenik]. (...) [Kane] je trebao navesti Billa kao sutvorca, jer ja znam; bio sam tu... To je jedina stvar koju nikada ne bih oprostio Bobu, to što se nije brinuo o Billu niti priznao njegovu vitalnu ulogu u nastanku Batmana. Kao što je bio slučaj sa Siegelom i Shusterom, ovdje je trebalo biti isto."[19]

Izvorno, tokom 1965. godine, u otvorenom pismu fanovima, Kane je odbacio Fingerove tvrdnje kako je ovaj stvorio lika: "učinilo mi se kako je Bill Finger ostavio dojam kako je on, a ne ja, stvorio 'Batmana', kao i Robina i sve ostale zlikovce i likove. Ta je izjava u cijelosti neistinita." Po pitanju nedostatka priznanja za Fingera, izjasnio se ovako: "Problem s činjenicom da ste 'skriveni' pisac ili umjetnik je taj da morate ostati anonimac bez 'priznanja'. Ipak, ukoliko pojedinac želi 'priznanje', on mora prestati biti 'skriven' ili sljedbenik i postati vođa ili inovator."[20]

Ipak, 1989. godine, Kane je nešto promijenio svoje mišljenje:

"Tada je to bila situacija tipa, jedan autor i on je imao svoje ime na naslovnici [stripa] — politika DC-ja po pitanju stripa bila je da, ukoliko sam ne znaš pisati, nađeš druge pisce, ali njihova se imena ne bi pojavljivala u finalnoj verziji stripa. Tako se dogodilo da me Bill nikada nije pitao za to [priznanje], a ja ga nisam ponudio — izgleda da je to, tada, bilo pitanje ega. Osjećao sam se grozno, jako, kada je [Finger] umro."[21]

Rane godine[uredi - уреди]

Naslovnica stripa Detective Comics #27 (svibvanj 1939.) u kojem se prvi put pojavljuje Batman.

Prva priča o Batmanu, "The Case of the Chemical Syndicate", izdana je u stripu Detective Comics #27, u svibnju 1939. godine. Bill Finger je izjavio kako je "Batman izvorno pisan u šund stilu",[22] što je evidentno kroz činjenicu da glavni lik pokazuje jako malo, gotovo nimalo, kajanja zbog ubijanja kriminalaca. Po izdavanju, Batman se pokazao kao pravi hit te je već 1940. godine dobio vlastiti strip, uz to što se pojavljivao u serijalu Detective Comics. U tom je periodu National bila najprodavanija i najutjecajnija stripovska kuća, a Batman je, zajedno sa Supermanom, bio temelj njihovog velikog uspjeha.[23] Njih su se dvojica zajedno pojavili u serijalu World's Finest Comics, koji je na jesen 1940. godine, kada je počeo izlaziti, bio naslovljen World's Best Comics. Na stripovima su u to vrijeme radili i Jerry Robinson i Dick Sprang.

Tokom nekoliko prvih stripova o Batmanu, naslovnom liku su dodavani različiti elementi, a umjetnička predodžba lika se razvijala. Kane je primijetio da je u toku prvih šest izdanja uvelike naglasio Batmanovu vilicu i produljio uši na kostimu. Kasnije je izjavio: "Nekih godinu dana kasnije, bio je gotovo kompletan, moj odrasli Batman."[24] Batmanov karakteristični remen premijerno je predstavljen u stripu Detective Comics #29 (srpanj 1939.), a ubrzo su uslijedili i Batrang u obliku bumeranga te prvo Batmanovo vozilo - Batplane (Detective Comics #31; rujan 1939.). Porijeklo lika objašnjeno je u Detective Comics #33 (studeni 1939.), gdje je na dvije stranice objašnjena geneza lika nastalog na traumi zbog svjedočenja smrti svojih roditelja. Priču o mladom Bruceu Wayneu koji svjedoči kako ulični lopov ubija njegove roditelje napisao je Finger. Nekoliko dana nakon tragedije, dječak se, na njihovom grobu zaklinje kako će ostatak svog života provesti boreći se protiv svih kriminalaca.[25][26][27]

Rani, šundom inspirirani Batman postepeno je postajao mekši s izdanjem Detective Comics #38 (travanj 1940.), u kojem je premijerno predstavljen Robin, Batmanov pomoćnik.[28] Robin je uveden nakon Fingerove sugestije kako bi Batmanu trebao "Watson" s kojim bi mogao pričati.[29] Prodaja stripova gotovo se udvostručila, unatoč Kaneovom preferiranju solo Batmana, a potaknula je i proliferaciju "djece-pomoćnika". Prvo izdanje samostalnog Batman stripa znakovito je ne samo po tome što su u njemu predstavljena Batmanova dva najupornija protivnika, Joker i Catwoman, već i po sceni u kojoj Batman ustrijeli skupinu čudovišnih divova. Ta je priča urednika Whitneyja Ellswortha dovela do toga da zabrani Batmanu daljnje korištenje pištolja ili ubijanje.[30]

Do 1942., kreativni tim autora koji je stajao iza Batmana već je uveo gotovo sve bitne elemente iz svijeta o Batmanu.[31] U godinama nakon Drugog svjetskog rata, DC je "usvojio poslijeratnu uređivačku politiku koja je naglašeno umanjivala značaj društvenih komentara nauštrb polagane, mladenačke fantazije." Utjecaj te politike bio je vidljiv u Batman stripovima iz poslijeratnog perioda. Naime, strip je premješten iz "mračnog i opasnog svijeta" u kojem je boravio tokom 40-ih godina, a Batman je pretvoren u uglednog građanina i očinsku figuru koja djeluje u "veseloj i razigranoj" okolini.[32]

1950e i rane 1960e[uredi - уреди]

Batman je bio jedan od rijetkih stripovskih likova koji je redovito izdavan i u periodu kada je interes za stripove opao tokom 50-ih godina. U priči "The Mightiest Team in the World", u stripu Superman #76 (lipanj 1952.), Batman se po prvi puta ujedinjuje sa Supermanom i dva superheroja saznaju pravi identitet ovog drugog.[33] Nakon uspjeha ove priče, serijal World's Finest Comics je redizajniran tako da sadrži zajedničke pustolovine Batmana i Supermana, u odnosu na dotadašnje individualne pustolovine svakog od njih.[34] Tandem je bio financijski uspjeh u periodu kada stripovi nisu bili najisplativiji biznis,[35] a te su se pustolovine izdavale sve do 1986. godine.

Stripovi o Batmanu bili su među kritiziranima kada je američki psiholog Fredric Wertham u svojoj knjizi Seduction of the Innocent (1954.) napao cjelokupnu stripovsku industriju. Werthamova teza bila je ta da mladež imitira zločine koje vide u stripovima te da isti korumpiraju moral mladih ljudi. Wertham je Batmana kritizirao zbog navodnih homoseksualnih elemenata te je čak išao toliko daleko da je ustvrdio kako su Batman i Robin zapravo ljubavnici.[36] Werthamove kritike podigle su javnost tokom 50-ih godina te su, ultimativno, dovele do uspostave CCA-ja.[37] Već uhodana poslijeratna tendencija ka "vedrijem Batmanu" intenzivirala se uspostavom CC-ja. Znanstvenici su čak postavili tezu kako je uvođenje likova Batwoman (1956.) i Bat-Girl (1961.) bilo u svrhu pobijanja teze kako su Batman i Robin homoseksualci i cjelokupnog osvježavanja serijala.[38]

Tokom kasnih 50-ih, stripovi o Batmanu sve su više koketirali sa znanstvenom fantastikom s ciljem imitiranja uspjeha što su ga drugi DC-jevi likovi imali s tim žanrom.[39] Uvedeni su i novi likovi, poput spomenute Batwoman, Bat-Hounda Acea i Bat-Mitea. Batmanove nove pustolovine često su sadržavale neobične transformacije ili bizarne svemirce. Godine 1960., Batman je predstavljen kao član Lige pravde u stripu The Brave and the Bold #28 (veljača 1960.) te se nastavio pojavljivati u stripovima o Ligi pravde izdanim tokom iste godine.

"New Look" Batman i camp[uredi - уреди]

Do 1964. godine, prodaja stripova o Batmanu drastično je pala. Bob Kane je kasnije rekao kako je, kao posljedica toga, DC "planirao ubiti Batmana."[40] Kao odgovor na to, urednik Julius Schwartz pridružen je kreativnom timu koji je radio Batmana. Schwartz je bio predvodnik cijelog niza drastičnih promjena koje su započele sa stripom Detective Comics #327 (svibanj 1964.), a koje su opisane kao "New Look" (eng. "Novi izgled"). Schwartzove promjene bile su usmjerene ka osuvremenjivanju Batmana i vraćanje priča na detektivske temelje. Kao ispomoć u redizajniranju lika doveden je crtač Carmine Infantino. Slavni Batmobile je redizajniran, a simbolu šišmiša na kostimu dodana je žuta elipsa. Bizarni svemirci kao i mnogi likovi iz 50-ih, poput Batwoman, Acea i Bat-Mitea, umirovljeni su. Batmanov batler Alfred je ubijen (mada je to ubrzo poništeno), a Bruceu i Dicku Graysonu pridružila se Aunt Harriet, nova članica obitelji Wayne.[41]

Burt Ward kao Robin (lijevo) i Adam West kao Batman (desno) uvelike su utjecali na razvoj stripova i cijelog serijala o Batmanu svojim ulogama u istoimenoj televizijskoj seriji.

Premijera televizijske serije Batman 1966. godine imala je izrazit utjecaj na samog lika. Uspjeh serije doveo je do općeg porasta prodaje stripova tako da je Batman u jednom trenutku imao tiraž od gotovo 900,000 primjeraka.[42] Novi elementi poput Batgirl i camp stila inkorporirani su i u stripove, a upravo je serija potakla "oživljavanje" batlera Alfreda. Iako su i serija i stripovi bili jako popularni jedno vrijeme, camp stil je ljudima ubrzo dosadio tako da je serija prekinuta već 1968. godine. Kao posljedica toga, stripovi su ponovo doživjeli pad popularnosti. Julius Schwartz je prokomentirao to ovako: "Kada je televizijska serija bila uspjeh, od mene se tražio camp i kada je, naravno, serija izgubila na popularnosti, isto se dogodilo i sa stripovima."[43]

Počevši s 1969., pisac Dennis O'Neil i crtač Neal Adams namjerno su započeli otklon od camp stila 60-ih i povratak korijenima lika kao "mračnog osvetnika noći".[44] O'Neil je rekao je njegova ideja "jednostavno bila vratiti sve na početak": "Otišao sam u DC-jevu biblioteku i pročitao neke od ranih priča. Pokušao sam shvatiti u kojem su smjeru išli Kane i Finger."[45]

O'Neil i Adams prvi put su surađivali na priči "The Secret of the Waiting Graves" (Detective Comics #395; siječanj 1970.). Ipak, tek je mali broj priča doista bila suradnja O'Neila, Adamsa, Schwartza i Dicka Giordana te su, zapravo, oni surađivali i bili sparivani s brojnim drugim autorima dokom 70-ih; ipak, utjecaj njihova rada bio je "enorman".[46] Giordano je rekao: "Vratili smo se mračnijem Batmanu i mislim da su zato te priče tako dobro prošle..."[47] No, iako je rad O'Neila i Adamsa bio popularan među fanovima, nije previše pomogao opadajućoj prodaji; ista situacija bila je i s hvaljenim radom Stevea Engleharta i crtača Marshalla Rogersa na stripovima Detective Comics #471–476 (kolovoz 1977. – travanj 1978.), koji su utjecali na Batman film iz 1989. i hvaljenu animiranu seriju Batman: The Animated Series, koja je premijerno prikazana 1992. godine.[48] Unatoč svemu tome, tiraž stripova je tokom 70-ih i 80ih nastavio padati te je 1985. godine došao do rekordno niske brojke.[49]

The Dark Knight Returns[uredi - уреди]

Prvo izdanje stripa The Dark Knight Returns, koji je redefinirao Batmana. Autor naslovnice je Frank Miller.

Kada je 1986. godine Frank Miller napisao i nacrtao strip The Dark Knight Returns (veljača - lipanj 1986.), priču od pedesetpetogodišnjem Bruceu Wayneu koji se vraća iz mirovine kako bi se borio protiv zločina, došlo je do nagle revitalizacije Batmana. The Dark Knight Returns je bio financijski uspjeh, a od izdavanja do danas je postao jedan od temeljnih dijelova cijelog serijala.[50] Serijal je ujedno doveo i do naglog porasta Batmanove popularnosti.[51]

Te je godine uredničku palicu preuzeo Dennis O'Neil, koji je postavio temelje za portretiranje Batmana nakon DC-jeve miniserije Crisis on Infinite Earths. O'Neil je radio po premisi da je za uradnika postavljen kako bi izmijenio percepciju lika te je, sukladno tome, pokušao stripovima dodati drugačiji ton.[52] Rezultat novog pristupa bila je "Year One" priča u sklopu stripova Batman #404–407 (veljača - svibanj 1987.), u kojoj su pisac Frank Miller i crtač David Mazzucchelli redefinirali genezu Batmana. Pisac Alan Moore i crtač Brian Bolland nastavili su s tim mračnim trendom u jednodjelnom stripu Batman: The Killing Joke, u kojem Joker, u pokušaju da psihički slomi narednika Gordona, napravi invalida od Gordonove kćeri Barbare, nakon čega otme i, psihički i fizički, muči narednika.

Stripovi o Batmanu ponovo su zaintrigirali javnost 1988. godine kada je DC otvorio poseban telefonski broj kako bi čitatelji mogli glasati žele li da Jason Todd, drugi Robin, umre ili preživi. Glasači su, uz razliku od samo 28 glasova, izabrali Toddovu smrt, koja je prikazana u stripu Batman: A Death in the Family.[53] Sljedeće godine došlo je do izdavanja Burtonovog filma Batman, s Michaelom Keatonom i Jackom Nicholsonom u glavnim ulogama, što je definitivno povratilo Batmanovu popularnost, a film je zaradio milijune dolara na blagajnama i preko popratnog materijala. Ipak, tri nastavka (Burtonov Batman Returns te Schumacherovi Batman Forever i Batman & Robin) nisu ostvarili takav financijski uspjeh. Posljednji film iz serijala, Schumacherov Batman & Robin, bio je potpuni komercijalni promašaj koji je katastrofalno prošao među kritičarima. Serijal filmova tada je obustavljen, a obnovljen je 2005. godine s Nolanovim hitom Batman Begins, koji je dobio još dva nastavka - The Dark Knight (2008.) i The Dark Knight Rises (2012.). Cijela Nolanova trilogija bila je kritički i komercijalni uspjeh. Godine 1989., prvo izdanje stripa Legends of the Dark Knight, prvog solo izdanja Batmana nakon gotovo 50 godina, prodano je u gotovo milijun primjeraka.[54]

Godine 1993., priča "Kinghtfall" uvodi novog zlikovca, Banea, koji Batmanu nanosi teške ozljede. Tokom Wayneovog oporavka, ulogu Batmana preuzeo je Jean-Paul Valley, poznatiji kao Azrael. Pisci Doug Moench, Chuck Dixon i Alan Grant su surađivali na Batman stripovima tokom "Knightfall" priče, a tokom 90-ih su surađivali na još nekoliko povezanih stripova. Priča "Cataclysm" iz 1998. godine služila je kao uvod za "No Man's Land", godinu dana dugu priču koja se bavila posljedicama katastrofalnog potresa koji je pogodio Gotham City. Nakon zaključenja te priče, O'Neil se povukao s mjesta urednika, a zamijenio ga je Bob Schreck.

Još jedan pisac koji je uspjeh ostvario na stripovima o Batmanu bio je Jeph Loeb. Zajedno s dugogodišnjim suradnikom Timom Saleom, duo je napisao dvije miniserije ("The Long Halloween" i "Dark Victory") koje prikazuju tada još mladog Batmana u borbi sa svim znakovitim zlikovcima iz serijala (posebice s Two-Faceom, čiju je genezu Loeb promijenio) dok istovremeno rješava druge slučajeve koji se bave serijskim ubojicama Holidayjem i Hangmanom. Godine 2003., Loeb se ujedinio s Jimom Leejem kako bi stvorili novu miniseriju - "Hush". Ta priča u ukupno dvanaest izdanja prati borbu Batmana i Catwoman protiv svih važnih zlikovaca, uključujući i oživjelog Jasona Todda, dok istovremeno tragaju za misterioznim Hushom. Iako Hush nije postao popularan među čitateljima, miniserija je bila velik financijski uspjeh za DC. Kako je ova miniserija bila Leejev prvi pravi strip nakon gotovo deset godina, postala najprodavaniji strip iz tog razdoblja što je bilo prvi put nakon stripa Batman #500 (listopad 1993.), a ponovno pojavljivanje Jasona Todda predstavljalo je temelj za kasniji rad Judda Winicka na višedijelnoj miniseriji "Under the Hood", koja je bila izdavana kao Batman #637–650.

Godine 2005., DC je započeo izdavanje samostalnog serijala All-Star Batman and Robin, smještenog izvan postojećeg serijala. Pod autorskom palicom Franka Millera i uz crteže Jim Leeja, serijal je bio financijski uspjeh za DC,[55][56] ali je podbacio kod kritičara zbog priče.[57][58]

Početkom 2006., redovni pisci na stripovima Batman i Detective Comics bili su Grant Morrison i Paul Dini. Morrison je u nove stripove reinkorporirao kontroverzne elemente iz serijala o Batmanu, posebice znanstvenofantastične elemente iz 50-ih, koje je opisao kao halucinacije koje je Batman imao zbog prevelike izloženosti halucinogenim plinovima i osjetilnih treninga. Morrisonov mandat doživio je svoj vrhunac s miniserijom "Batman R.I.P.", tokom koje se Batman sukobio s organizacijom "Black Glove" (eng. "Crna rukavica"), koja ga je htjela psihički slomiti. Ta se miniserija nastavila preko miniserije Final Crisis, u kojoj je Batman navodno ubijen tokom borbe s Darkseidom. Godine 2009., miniserija Batman: Battle for the Cowl predstavlja Dicka Graysona kao novog Batmana te Damiana Waynea, Batmanovog sina, kao novog Robina.[59][60] Godine 2009., Winick se vratio Batmanu, a Morrison je dobio vlastiti serijal - Batman and Robin.[61]

Godine 2010., strip Batman: The Return of Bruce Wayne govori kako je Bruce Wayne putovao kroz vrijeme kako bi se vratio u sadašnjost. Iako je on sam ponovo postao Batman, isto je dozvolio i Graysonu. Bruce je odlučio svoju borbu protiv kriminala proširiti na globalnu razinu, što je centralna tema stripa Batman Incorporated. DC Comics je kasnije objavio kako će Grayson biti glavni lik u serijalima Batman, Detective Comics i Batman and Robin, dok će Wayne biti glavni lik u serijalu Batman Incorporated. Također, Bruce se pojavio i u serijalu Batman: The Dark Knight.

The New 52[uredi - уреди]

U rujnu 2011., DC Comics je ukinuo tadašnju cijelu liniju stripova o superherojima, uključujući i Batmana, te ih obnovio, počevši s #1, u sklopu novog serijala, The New 52. U tom je serijalu Bruce Wayne jedini lik koji se identificira kao Batman i bit će glavni lik u serijalima Batman, Detective Comics, Batman and Robin i Batman: The Dark Knight. Dick Grayson ponovo postaje Nightwing i dobit će svoj vlastiti serijal. Dok je velik broj likova doživio izmjene u svojim biografijama kako bi se privukla nova, mlađa publika, Batmanova prošlost uglavnom je neizmijenjena. Serijal Batman Incorporated ponovo je pokrenut 2012. godine kako bi se dovršila miniserija "Leviathan".

Otkako je započeo The New 52, Scott Snyder je zadužen za pisanje glavne priče o Batmanu. U prvoj miniseriji, "Night of the Owls", Batman se sukobljava s Vijećem sova, tajnom organizacijom koja je stoljećima vladala Gothamom. Druga miniserija, "Death of the Family", prati povratak Jokera u Gotham i njegov plan da istovremeno napadne sve članove Batmanove obitelji. Treća miniserija je "Zero Year" i prati Batmanove početke i redefinira genezu lika u sklopu novog serijala.

Biografija[uredi - уреди]

Batmanova biografija prošla je kroz brojne izmjene, što manje, što veće. Tek mali broj elemenata iz njegove povijesti ostao je netaknut. Znanstvenici William Uricchio i Roberta E. Pearson primijetili su, početkom 90-ih, sljedeće: "Za razliku od nekih fiktivnih likova, Batman nema nakakav primarni tekst smješten u određenom vremenskom periodu, već postoji u nizu jednako uvjerljivih tekstova koji se pojavljuju tokom pet desetljeća."[62]

Centralni i fiksni element iz Batmanove biografije je njegova geneza.[63] Kao dječak, Bruce Wayne svjedoči ubojstvu svog oca, dr. Thomasa Waynea, i majke, Marthe Wayne, od strane uličnog kriminalca što mu ostavi trajnu traumu. Ta ga trauma natjera da se, kao Batman, bori protiv kriminala u Gotham Cityju. Pearson i Uricchio također su uočili kako se, s vremenom, broj fiksnih elemenata priče povećavao (primjerice, postojanje Robina),[63] što je bio rezultat kasnijih uređivačkih politika čiji je cilj bilo postizanje određenog kontinuiteta.[64]

Zlatno doba[uredi - уреди]

Kada se Batman prvi put pojavio u stripu Detective Comics #27, već je bio organizirani borac protiv kriminala.[65] Njegova je geneza prvi put predstavljena u stripu Detective Comics #33 (studeni 1939.), a detaljno razrađena u stripu Batman #47. Kako navedeni stripovi pričaju, Bruce Wayne rođen je kao sin Thomasa i Marthe Wayne, dvoje bogatih dobrotovora iz Gotham Cityja. Bruce je odgojen na imanju Wayneovih te je vodio privilegirani život sve do svoje osme godine, kada je svjedočio kako je sitni ulični kriminalac, Joe Chill (neke verzije mijenjaju identitet ubojice), ubija njegove roditelje prilikom njihovog odlaska iz kina. Te noći, Bruce se zaklinje kako će ostatak života provesti boreći se protiv kriminala. Započinje intenzivan fizički i mentalni trening, ali ubrzo shvati kako to neće biti dovoljno. Bruce Wayne je jednom prilikom prokomentirao: "Kriminalci su praznovjerna, kukavička skupina, tako da moj kostim mora usaditi strah u njihova srca. Moram biti stvorenje noći, mračan, zastrašujuć, ..." U tom trenutku, kao odgovor na njegove želje, pred prozorom proleti šišmiš, nakon čega Bruce donese odluku kako će postati Batman.[66]

U ranim stripovima, Batmanova djelatnost izaziva bijes gothamske policije. U tom razdoblju, Bruce Wayne je bio zaručen za Julie Madison.[67] U stripu Batman #1, Wayne prima Dicka Graysona, cirkuskog akrobata bez roditelja, kao svog pomoćnika, po imenu Robin. Batman također postaje jedan od osnivača Društva pravde,[68] iako je on, kao i Superman, bio tek počasni član[69] te je, sukladno time, u radu Društva sudjelovao tek povremeno. Batmanov odnos s policijom ubrzo postaje bolji te on, u jednom trenutku, čak postaje počasni član gothamske policije.[70] U tom periodu, također, na imanje dolazi Alfred Pennyworth koji, nakon što deducira prave identitete maskiranih osvetnika, ostaje raditi kao njihov batler.[71]

Srebrno doba[uredi - уреди]

Srebrno doba stripa po nekima je započelo 1956. godine, kada su izdavači predstavili Barryja Allena, novu verziju Flasha. Batman nije previše mijenjan do kraja 50-ih godina kako bi se postigao kontinuitet kasnije znan kao Earth-One. Blaži ton kog su stripovi o Batmanu imali u međurazdoblju između Zlatnog i Srebrnog doba doveo je do toga da priče s kraja 50-ih i početka 60-ih imaju mnogo znanstvenofantastičnih elemenata, tako da Batman nije pretjerano mijenjan sve do stripa Detective Comics #327 (svibanj 1964.), kada se ponovo vratio svojim detektivskim korijenima, a znanstvenofantastični elementi naprosto su izbačeni.

Nakon što je, krajem 60-ih, uveden Multiverzum, DC je zaključio kako priče iz Zlatnog doba govore o Earth-Two Batmanu, liku iz paralelnog svijeta. Ta verzija Batmana oženila se za Earth-Two verziju Catwoman (kako je navedeno u stripu Superman Family #211), iz čega je rođena Helena Wayne koja, kao Huntress (zajedno s Graysonom, Earth-Two Robinom), štiti Gotham od kriminala nakon što se Bruce Wayne povuče kako bi postao načelnik policije, što je obavljao sve dok nije ubijen u svojoj posljednjoj avanturi u ulozi Batmana. No, kasnije priče o Batmanu jasno pokazuju kako su autori često ignorirali činjenicu da je napravljena razlika između Batmana iz Zlatnog i onog iz Srebrnog doba (jer Batman je, za razliku od likova poput The Flasha ili Green Lanterna, izdavan bez prekida tokom 50-ih) tako da su u njima često vršene reference na priče iz Zlatnog doba.[72] Neovisno o tome, detalji iz Batmanove prošlosti su, tokom godina, ili mijenjani ili proširivani. Dodaci uključuju susret s budućim Supermanom tokom mladosti, odgoj u domu ujaka, Philipa Waynea (predstavljen u stripu Batman #208; siječanj/veljača 1969.), te prikaze njegovog oca i njega kao prototipnih Batmana i Robina.[73][74] Godine 1980., tadašnji urednik, Paul Levitz, naručio je strip Untold Legend of the Batman, kako bi se detaljno razradila i ispričala Batmanova prošlost.

Tokom Srebrnog doba, Batman redovito surađuje s drugim superherojima, posebice Supermanom, s kojim se redovito pojavljivao u serijalu World's Finest Comics, počevši s 1954. godinom pa sve do otkazivanja serijala 1986. godine. Batman i Superman se uglavnom prikazuju kao bliski prijatelji. Batman postaje jedan od osnivača Lige pravde te se pojavljuje u prvoj priči o toj organizaciji - Brave and the Bold #28. Tokom 70-ih i 80-ih, Brave and the Bold se pretvorio u strip u Batmanu, u kojem gothamski zaštinik svaki mjesec surađuje s drugim superherojem.

Godine 1969., Dick Grayson se upisuje na sveučilište, a sve u sklopu DC-jevog plana da revidira stripove o Batmanu. Uz to, Bruce Wayne se seli s imanja u penthouse na vrhu zgrade Zaklade Wayneovih u centru Gothama, a sve to kako bi bio bliže kriminalnim događanjima. Tokom 70-ih i početkom 80-ih, Batman uglavnom radi sam, uz tek povremena pojavljivanja Robina i/ili Batgirl. Također, Batmanove pustolovine u ovom periodu postaju osjetno mračnije i teže, baveći se velikim brojem nasilnih zločina, uključujući i prvo pojavljivanje (nakon Zlatnog doba) psihopata Jokera i dolazak Ra's al Ghula, stoljećima starog terorista koji zna Batmanov tajni identitet. Tokom 80-ih, Dick Grayson postaje Nightwing.[6]

U posljednjem broju stripa Brave and the Bold, iz 1983. godine, Batman napušta Ligu pravde i osnova novu skupinu, nazvanu Outsiders. Batman je vodio tim sve do stripa Batman and the Outsiders #32 (1986.), kada je cijeli serijal promijenio ime.

Moderni Batman[uredi - уреди]

Nakon što je serijal Crisis on Infinite Earths zaključen nakon 12 izdanja, DC je izvršio retroaktivne promjene u biografijama nekih od važnijih likova kako bi ih prilagodio suvremenim čitateljima. Frank Miller je Batmanovu genezu ponovo ispričao u miniseriji "Year One" u sklopu stripova Batman #404–407, naglasivši pri tome mračniji ton samog lika.[75] Iako je Earth-Two Batman potpuno izbrisan iz historije, mnoge priče iz Srebrnog doba (te dio iz Zlatnog) ostale su dio kanona i nakon Crisisa, a geneza like je, esencijalno, ostala ista, unatoč sitnim alteracijama. Primjerice, većina gothamske policije je naglašeno korumpirana, što potrebu za Batmanom dodatno naglašava. Dok je biografija Dicka Graysona uglavnom neizmijenjena, Jason Todd, drugi Robin, pretvoren je u sina sitnog kriminalca koji je pokušao ukrasti gume s Batmobilea.[76] Iz priče je potpuno izbrisan i Phillip Wayne te je mladi Bruce stavljen pod skrb Alfreda Pennywortha. Također, Batman više nije osnivač Lige pravde, ali je kratko vrijeme bio njezin predvodnik kada je serijal obnovljen 1987. godine. Kako bi upotpunio revidiranu genezu lika nakon izdavanja Crisisa, DC je 1989. godine pokrenuo serijal Legends of the Dark Knight te je, u sklopu istog, objavio niz miniserija i jednodijelnih izdanja smještenih tokom "Year One" perioda. Niz priča koje su napisali Jeph Loeb i Matt Wagner također obrađuje radnju iz ovog perioda.

Smrt Jasona Todda, drugog Robina, imala je velik utjecaj na razvoj Batmana kao lika. Ujedno, njegova smrt bila je odluka čitatelja, koji su glasali na posebno otvorenoj telefonskoj liniji. (Autor: Jim Aparo)

Godine 1988., u sklopu miniserije "Batman: A Death in the Family" iz stripova Batman #426–429, Joker ubija Jasona Todda, drugog Robina.[6] Subsekventno, Batman pokazuje prilično nemaran i neobazriv pristup borbi protiv zločina, što je posljedica boli zbog gubitka Todda. Batman je sam radio do kraja 80-ih, kada je treći Robin postao Tim Drake.[77] Godine 2005., autori su oživjeli Todda i prikazali ga kao Red Hooda, ubojicu čiji je cilj osvetiti se Bruceu Wayneu.

Kada je Bane prelomio Batmana u sklopu miniserije "Knightfall" postao je jedini zlikovac koji je "slomio šišmiša". Taj je događaj imao iznimno velik utjecaj na daljnju radnju stripova. (Autor: Jim Aparo)

Tokom 90-ih, velik broj glavnih Batman naslova bili su crossoveri koji su izlazili kroz nekoliko izdanja. Godine 1993., DC je započeo dvije miniserije - "The Death of Superman" i "Knightfall". U prvom dijelu "Knightfalla", novi zlikovac, Bane, paralizira Batmana, nakon čega Bruce zamoli Azraela da privremeno preuzme ulogu Batmana. Po završetku "Knightfalla", priča se grana na dva dijela - jedan prati pustolovine Azraela u lozi Batmana, a drugi pokušaje Brucea Waynea da se ponovo vrati u Batmanov kostim. Ta dva dijela ponovo se spajaju u miniseriji "KnightsEnd", gdje saznajemo kako je Azrael postao pretjerano nasilan i kako ga oporavljeni Bruce Wayne konačno porazi. Wayne tada privremeno preda Batsuit Dicku Graysonu (tada Nightwingu) dok on trenira kako bi ponovo postao Batman.[78]

Sveopći DC-jev serijal Zero Hour, iz 1994. godine, nanovo mijenja elemente kontinuiteta, uključujući i one Batmanove. Najznačajnija od ovih promjena je činjenica da opća i kriminalna populacija Batmana smatraju urbanom legendom, a ne stvarnim likom. Isto tako, identite ubojice Bruceovih roditelja nikada nije otkriven tako da je Joe Chill uklonjen iz Batmanove biografije, čime su pripe poput "Year Two" postale nekanonske.

Batman je 1996. godine ponovo postao član Lige pravde, nakon što je Grant Morrison obnovio serijal pod naslovom JLA. Iako Batman uvelike utječe na rad Lige pravde i pomaže u rješavanju poteškoća, ostali članovi ne igraju gotovo nikakvu ulogu kada Batmana i Gotham pogodi prirodna katastrofa u posljednjim miniserijama iz serijala. U radnji miniserije "Cataclysm" (1998.), Gotham City pogađa razoran potres koji ga u potpunosti odsječe od ostatka Sjedinjenih Država. Bez velikog broja tehnoloških pomaganja, Batman se u razorenom gradu bori protiv serije kriminalnih bandi u miniseriji "No Man's Land" iz 1999. godine.

U međuvremenu, Batmanov odnos s gothamskom policijom pogoršao se nakon radnje miniserija "Batman: Officer Down" i "Batman: War Games/War Crimes". U radnji miniserije "Officer Down", narednik Gordon i Harvey Bullock, Batmanovi dugogodišnji suradnici, potjerani su iz gothamske policije, dok u miniserijama "War Games" i "War Crimes" Batman postaje traženi bjegunac nakon što njegov plan da neutralizira kriminalno podzemlje propadne, a kao rezultat izbije rat između kriminalnih bandi iz kojeg, kao neosporivi vođa gothamovih kriminalnih bandi, pobjednički izlazi sadistički nastrojeni kriminalac Black Mask. Novi problem za Batmana predstavlja Lex Luthor (koji je zapravo odgovoran za probleme iz miniserije "No Man's Land"), koji se želi osvetiti Wayneu jer je otkazao sve tvrtkine ugovore s vladom nakon što je Luthor postao predsjednik. Luthor naruči ubojstvo Batmanove povremene simpatije, Vesper (predstavljene tokom 90-ih godina), što je ispričano u miniserijama "Bruce Wayne: Murderer?" i "Bruce Wayne: Fugitive". Iako Batman dokaže svoju nedužnost, izgubi još jednu vrijednu saveznicu, tjelohraniteljicu Sashu, koja je postala članica organizacije "Checkmate" nakon što je završila u zatvoru jer nije htjela odati svog poslodavca. Iako ne uspijeva dokazati Luthorovu krivnju, Batman se, uz pomoć Talije al Ghul, uspijeva osvetiti u serijalu Superman/Batman #1–6 - ne samo da uspijeva svrgnuti Luthora s mjesta predsjednika države, već organizira nasilno preuzimanje dionica Luthorove kompanije, pri čemu ovaj bankrotira.

Serijal Identity Crisis iz 2005. godine otkriva kako je Zatanna, članica Lige pravde, izmijenila Batmanovu memoriju kako bi ga spriječila da zaustavi Ligu u izvršenju lobotomije nad Doktorom Lightom, nakon što je ovaj silovao Sue Dibny. Ovaj je događaj poslužio kao retrogradna promjena koja objašnjava Batmanov potpuni nedostatak povjerenja prema svojim kolegama superherojima nakon što ga se prisjeti. Neki su autori, poput Marka Waida u miniseriji "Tower of Babel", ovo upotpunili postojanjem cijelog niza tajnih spisa o tome kako ubiti svoje kolege superheroje. Batman kasnije izradi satelit Brother I kako bi nadgledao, a po potrebi i ubio, ostale superheroje. Tokom vremena je kontrolu nad satelitom preuzeo Maxwell Lord, koji ga je iskoristio kako bi ubio junaka Blue Beetlea, a sve kako ovaj ne bi upozorio Ligu pravde o postojanju navedenih strojeva. Otkriće o postojanju navedenih strojeva i Batmanova indirektna odgovornost za smrt Blue Beetlea imala je važnu ulogu u u nastavku serijala Infinite Crisis, u kojem ponovo dolazi do promjene kontinuiteta. U stripu Infinite Crisis #7, Alexander Luthor, Jr. spominje kako je, u novonapisanoj povijesti Multiverzuma, ubojica Thomasa i Marthe Wayne - ponovo identificiran kao Joe Chill - uhvaćen, čime je poništena izmjena izvršena u serijalu Zero Hour. Batman i tim superheroja unište sve OMAC-e, mada na samom kraju Batman, naizgled, dolazi do točke pucanja kada Alexander Luthor, Jr. teško ozlijedi Nightwinga. Batman je ugrabio pištolj i umalo ubio Luthora, ali ga je Wonder Woman uvjerila da to ne učini.

Nakon serijala Infinite Crisis, Bruce Wayne, Dick Grayson (koji se oporavio od ozljeda) i Tim Drake započnu misiju s ciljem "obnove Batmana".[79] U serijalu Face the Face, Batman i Robin se vraćaju u Gotham CIty nakon godinu dana izbivanja. Dio tog izbivanja obuhvaćen je tokom 30. tjedna iz serijala 52, a prikazuje Batmana u borbi s unutrašnjim demonima.[80] Dalje u serijalu 52, Batman se može vidjeti kako prolazi kroz intenzivni meditacijski ritual u mjestu Nanda Parbat. Ovaj je događaj igrao važnu ulogu u glavnom Batman serijalu, gdje je Vitez tame prikazan kao preporođeni i jači borac protiv kriminala nakon što je prošao kroz ritual, tokom kojeg je ubio i posljednje tragove straha u svojoj glavi.[81][82] Na kraju Face the Face serijala, Bruce Wayne službeno posvoji Tima (koji je tokom različitih epizoda iz prošlosti izgubio oba roditelja).[83] Nastavak priče u serijalu Batman & Son predstavlja Damiana Waynea, Batmanovog sina s Talijom al Ghul. Zajedno sa Supermanom i Wonder Woman, Batman ponovo osniva Ligu pravde u novom serijalu Justice League of America,[84] a istovremeno predvodi i Outsiderse.[85]

Strip Batman R.I.P. Granta Morrisona iz 2008. godine sadrži priču o Batmanovom okršaju s misterioznim zlikovcem, Black Gloveom, iz koje Vitez tame izlazi psihički i fizički slomljen. Ovaj je strip privukao izrazitu medijsku pozornost zbog snažno promoviranog kraja, u sklopu kojeg su čitatelji trebali svjedočiti smrti Brucea Waynea.[86][87] Ipak, iako je prikazano kako je Batman vjerojatno poginuo, dvodijelna miniserija "Last Rites", koja služi kao uvod u crossover sa serijalom Final Crisis, prikazuje kako je Batman preživio pad helikoptera i uspio doći do skrovišta samo da bi bio pozvan u Dvoranu pravde kako bi Ligi pravde pomogao u istrazi oko smrti Novog boga Oriona. U toj priči, Novi bog Granny Goodness otima Batmana, čiji um pretražuju Darkseidovi podanici, a sve to u sklopu Darkseidovog neuspjelog plana da stvori Batmanove klonove. Priča završava tako što Batman pronađe metak kojim je ubijen Orion, čime je postavljen temelj za korištenje istog u serijalu Final Crisis.[88] U navedenom serijalu, Novi bog Darkseid gurnuo je cijeli svijet u potpuni očaj. U stripu Final Crisis #6, Batman konfrontira Darkseida i navodi kako će, prvi i posljednji put, učiniti iznimku i protivniku pristupiti s vatrenim oružjem. Kada Darkseid prema Batmanu usmjeri svoj "Omega Sanction", Batman ispali metak za ubijanje bogova. Darkseid je ubijen, a Batman je pretvoren u izgorenog kostura.[89] U stripu Final Crisis #7 prikazano je, ipak, kako "Omega Sanction" ne ubija žrtvu, već njezinu svijest pošalje u daleku prošlost; Batman tako svjedoči Anthru, prvom čovjeku.[90][91] "Smrt" Brucea Waynea bila je temelj za trodijelnu miniseriju Battle for the Cowl, u kojoj se Batmanovi bivši pomoćnici bore kako bi preuzeli ulogu Batmana; bitka završava tako što Dick Grayson postane novi Batman,[92] a Tim Drake Red Robin.[93] Dick i Damian Wayne nastavljaju borbu protiv zločina kao Batman i Robin, koji se u miniseriji Blackest Night bore protiv stvorenja koje bi trebalo biti Bruce Wayne oživljen kao Black Lantern zombi,[94] ali se kasnije ispostavi da je truplo Brucea Wayna zapravo jedan od Darkseidovih neuspjelih klonova. Dick i Batmanovi ostali prijatelji zaključe kako je Bruce Wayne zapravo živ.[95][96] Bruce se ponovo pojavio u Morrisonovom serijalu Batman: The Return of Bruce Wayne, koji prikazuje Bruceovo putovanje kroz vrijeme, od prahistorije do modernog doba.[97][97][98][99] Bruceov povratak bio je temelj za serijal Batman Incorporated, u sklopu kojeg je Bruce svoju borbu protiv zločina proširio na cijelu Zemlju, što je Dicku i Damianu omogućilo da i dalje budu Batman i Robin u Gothamu. Bruce Wayne javno objavi kako će Wayne Enterprises pomagati Batmanu u njegovoj misiji, znanoj kao "Batman, Incorporated".

Kada je 2011. došlo do drastične promjene i pokretanja The New 52 serijala, Dick Grayson je ponovo postao Nightwing, a Bruce Wayne jedini Batman. Pokretanje novog serijala prekinulo je izdavanje serijala Batman Incorporated, ali je ono nastavljeno 2012. godine kako bi se dovršile započete priče.

Osobnost[uredi - уреди]

Batmanov primarni lik može se opisati riječima: "bogatstvo, fizičke moći, deduktivne sposbnosti i opsesija".[63] Detalji i sam ton priča o Batmanu varirali su tokom godina, što je posljedica velikog broja različitih kreativnih timova koji su radili na liku. Dennis O'Neil je primijetio kako konzistentnost lika nije bila primarna briga urednika tokom prvih godina: "Julie Schwartz je radio Batmana u stripovima 'Batman' i 'Detective Comics', a Murray Boltinoff je radio Batmana u 'Brave and the Bold' i osim identičnog kostima, ta dva Batmana nemaju gotovo ništa sličnog. Julie i Murray nisu htjeli koordinirati svoje uratke niti se to od njih zahtijevalo. Kontinuitet tada nije bio bitan."[100]

Osnovni pokretač Batmanovog karaktera je ubojstvo njegovih roditelja. Bob Kane i Bill Finger su raspravljali o Batmanovoj prošlosti te su zaključili kako "nema ničeg traumatičnijeg od činjenice da su ti vlastiti roditelji ubijeni pred očima."[101] Upravo ga ta trauma tjera da postane briljantan znanstvenik[102][103] i da istrenira svoje tijelo do krajnjih granica[102][103] kako bi se borio protiv kriminala u Gotham Cityju u ulozi Batmana, lika koji je nastao kao posljedica Bruceovog poznavanja kriminalnog uma.[102][103]

Još jedna Batmanova odlika je ona osvetnika; kako bi spriječio zlo koje je započelo ubojstvom njegovih roditelja, Batman i sam mora kršiti zakon. Iako je u očima različitih umjetnika različito prikazivan, činjenica je da osnovni elementi Batmanova lika nisu varirali tokom svih izdanja stripova - "reiteracija osnovnih elemenata glavna je spona među inače divergentnim elementima."[104] Temeljna priča izvor je Batmanovih odlika i osobina, koje se manifestiraju u brojnim pustolovinama.[63]

Batmana i drugi likovi često tretiraju kao osvetnika. Frank Miller na lika gleda kao na "dionizijsku figuru, silu za anarhiju koja nameće individualni red."[105] Odjeven u šišmiša, Batman namjerno kultivira zastrašujuću ličnost kako bi mu to pomoglo u borbi protiv zločina,[106] potičući tako strah koji proizlazi iz kriminalčeve vlastite savjesti.[107]

Bruce Wayne[uredi - уреди]

Batman je, u svakodnevnom životu, Bruce Wayne, bogati biznismen iz Gotham Cityja. Svu sumnju sa sebe, Wayne otklanja vješto glumeći pomalo poglupog plejboja koji uživa plodove nasljeđenog bogatstva (kog su njegovi roditelji prikupili ulažući u nekretnine prije nego je Gotham postao metropola)[108] i tvrtke, Wayne Enterprises.[109] Iako kroz svoju neprofitnu zakladu, Wayne Foundation, redovito promovira filantropiju, u javnosti je puno poznatiji po svom drštvenom životu.[110] U javnosti se prikazuje kao ljubitelj alkohola, koristeći sok od đumbira kako bi imitirao šampanjac i služeći svojim gostima neograničene količine alkohola, mada ga sam nikada ne pije. U stvarnosti, on je strogi antialkoholičar koji se brine da ostane u najboljoj fizičkoj i mentalnoj formi. U javnosti se, također, često pojavljuje u društv zgodnih žena, a sve kako bi potaknuo medijske tračeve. U stvarnosti, noćne sate popunjava isključivo borbom protiv kriminala, mada uspijeva voditi aktivan ljubavni život.[111]

Bruce Wayne nije bio prvi ljigavi, samodoparni nasljednik; povijest književnosti poznaje dva takva lika iz ranijih perioda. Prvi je Sir Percival Blakeney, poznatiji kao Scarlet Pimpernel, čija je literatna "majka" barunica Orczy, dok je drugi Don Diego de la Vega, poznatiji kao Zorro, kojega je stvorio Johnston McCulley. Kao i njih dvojica, i Bruce Wayne vodi dvostruki život na način da u javnosti izigrava naivca. Također, sva tri lika provode svoja herojska djela ostavljajući iza sebe karakteristični simbol.

Samo ime, Bruce Wayne, također posjeduje svoju simboliku. Pisac Bill Finger je objasnio tu simboliku: "Ime Brucea Waynea došlo je od Roberta Brucea, škotskog patriota. Bruce je, kao plejboj, svakako bio gospodin. Za prezime sam tražio nešto što je asociralo na kolonijalizam. Pokušao sam s Adamsom, Hancockom, ..., a onda sam se sjetio Ludog Anthonyja Waynea."[112]

Autori priča o Batmanu i Supermanu često su uspoređivali dvojicu likova. Interpretacije su varirale ovisno o autoru, priči i vremenskom periodu. Grant Morrison[113] napominje kako oba heroja "vjeruju u iste stvari", natoč dan/noć kontrastu u obavljanju svojih uloga. Uočava i jednako snažan kontrast u njihovim pravim identitetima. Bruce Wayne i Clark Kent pripadaju različitim društvenim slojevima: "Bruce ima batlera, Clark ima šefa." U svojoj knjizi, Unleashing the Superhero in Us All, T. James Musler analizira krucijalnu ulogu koju je novac odigrao u životu Brucea Waynea.[114]

Moderne priče imaju tendenciju prikazivati Brucea Waynea kao fasadu, a Batmana kao prikaz stvarne osobnosti samoga lika[115] (u suprotnosti s modernim pričama o Supermanu, gdje je Clark Kent pravi prikaz lika, a Superman "maska").[116][117] U dokumentarcu Batman Unmasked, koji proučava psihologiju lika, profesor na Sveučilištu u Kaliforniji i psiholog, Benjamin Karney, tvrdi kako je lik Batmana vođen inherentnom ljudskošću Brucea Waynea, odnosno samo oruđe pomoću kojeg Bruce Wayne želi poboljšati svijet.

Will Brooker u svojoj knjizi Batman Unmasked navodi sljedeće: "potvrda Batmanova identiteta leži među mladom publikom... on ne mora biti Bruce Wayne; on samo treba odijelo i naprave, vještine i, što je najvažnije, moralnost i ljudskost. Postoji cijeli jedan smisao u njemu: 'onu mu vjeruju... i nikada nisu u krivu'."[118]

Bruce Wayne je diplomirao pravo na Yaleu, kao što vidimo u stripu Detective Comics #439 (1974.), posljednja stranica kojeg prikazuje navedenu diplomu u Wayneovom uredu.[119]

Dick Grayson[uredi - уреди]

U dva je navrata prvi Robin, Dick Grayson, preuzeo ulogu Batmana. Prvi put je nakratko bio Batman dok se Wayne oporavljao od ozljeda zadobivenih u borbi s Baneom tokom serijala Knightfall. Ulogu je ponovo preuzeo 2009., kada se mislilo da je Wayne mrtav, a nakon njegovog povratka 2010. godine, Grayson je nastavio biti Batman paralalno s Wayneom, što je dovelo do toga da postoje dva Batmana. Godine 2011., nakon promjene u DC-ju, Grayson je ponovo postao Nightwing.

U razgovoru za IGN, Grant Morrison objašnjava kako su Dick Grayson kao Batman i Damian Wayne kao Robin "obrnuli" redovnu dinamiku Batmana i Robina stvorivši "dobroćudnijeg i spontanijeg Batmana i opakijeg Robina". Morrison je objasnio svoje namjere za novog Batmana: "Dick Grayson je onaj tip besprijekornog superheroja. Tip je bio Batmanov pomoćnik još otkako je bio dijete, vodio je Teen Titanse i trenirao je sa svakim likom iz DC-jevog svijeta. On je, dakle, prilično drugačiji Batman. Znatno je jednostavniji; puno je slobodniji i opušteniji."[59]

Karakterizacija[uredi - уреди]

Moći i vještine[uredi - уреди]

Batman ne posjeduje nikakve inherentne supermoći. Kako bi to kompenzirao, on se oslanja na "svoju znanstvenu ekspertizu, detektivske vještine i atletske sposobnosti."[28] U pričama, Batman se smatra jednim od najboljih detektiva na svijetu, ako ne i najbolji u povijesti.[120] U Morrisonovom serijalu JLA, Superman opisuje Batmana kao "najopasnijeg čovjeka na svijetu", sposobnog da samostalno porazi cijeli tim supersvemiraca kako bi spasio svoje prijatelje. Dobar dio svog života proveo je putujući svijetom i skupljajući vještine koje će mu biti korisne u borbi protiv zločina. Njegovo znanje i stručnost u gotovo svim poznatim disciplinama nema svog pandana u cijelom DC-jevom svijetu.[121]

Batman je stručnjak i u tehnikama ispitivanja te bi često koristio zakonske metode, ali i mučenje. Neke od njegovih metoda uključuju držanje osobe za nogu dok visi s ruba zgrade ili vješanje osobe naopačke dok ju udara. Ipak, najčešće koristi svoj zastrašujući izgled kako bi dobio odgovore. Batman je redovito opisivan kao jedan od najboljih majstora borilačkih vještina u cijelom DC-jevom svijetu; njegove vještine u direktnoj borbi uspoređivane su s onima majstora poput Shive, Bronze Tigera i Richarda Dragona.

Batman može funkcionirati tolerirajući masivne količine fizičke boli, može izdržati telepatiju i kontrolu uma. Također je vrstan u prerušavanju te često skuplja informacije kao Matches Malone, ozloglašeni gangster. Vješte je i u špijunaži, što mu omogućava sposobnost skrivanja. Kako je trenirao ninjutsu, Batman ima sposobnost da se neprimjetno pojavljuje i nestaje u svim uvjetima. Izrazito je efikasan u promatranju i forenzici. Također, izrazito je vješt u eskapizmu, što mu omogućava da iz opasnih zamki izlazi gotovo neozlijeđen.

Kostim[uredi - уреди]

Glavni članak: Batsuit

Batmanov kostim inkorporira ikonografiju šišmiša s ciljem zastrašivanja kriminalaca.[122] Iako su se detalji kostima mijenjali tokom godina, postoji cijeli niz osnovnih elemenata koji je izdržao test vremena: specifičan plašt, maska koja prekriva veći dio lica s dva šišmišja uha, stilizirani znak šišmiša na prsima i karakterističan pojas oko pasa. Tradicionalne boje kostima su plava i siva,[122] mada je to posljedica bojanja samih stripova.[122] Kostim mu takđer pomaže u borbi s kriminalcima, a istovremeno ima svojstva i kevlara i nomexa. Štiti ga od vatrenog oružja i sličnih napada. Ipak, Batmanova najvažnija odlika je neupitna predanost pravdi i odbijanje da ubija, neovisno o situaciji. Takav čvrst moralni stav donio mu je poštovanje brojnih DC-jevih junaka, ponajviše Supermana i Wonder Woman.

Finger i Kane su izvorno zamislili Batmana s crnim plaštem i maskom te sivim odijelom, ali koloriranje stripova dovelo je do toga da se koristi kombinacija crne i plave.[122] U knjizi Place, Power, Situation, and Spectacle: A Geography of Film, Larry Ford je ustvrdio kako je takvo koloriranje inverzija tradicionalne simbolike boja, u kojoj "negativci nose tamne boje".[123]

Batmanove rukavice tradicionalno sadrže tri oštre izbočine koje se nalaze s vanjske strane svake rukavice, iako je izvorni Batman imao obične rukavice bez šiljaka. Žuta elipsa iza stiliziranog šišmiša dodana je 1964. godine i od tada je postala Batmanov zaštitni znak, prepoznatljiv jednako kao i crveno "S" na Supermanovom kostimu.[124] Kao što je spomenuto, neki detalji kostima, poput duljine ušiju na masci, varirali su ovisno crtaču stripova. Dennis O'Neil je rekao: "Danas govorimo kako Batman ima 200 odijela u svojoj pećini tako da ne moraju sva izgledati isto... Svi vole crtati Batmana i svi vole dodati nešto svoje."[125]

Oprema[uredi - уреди]

Glavni članak: Batmanov remen
Dizajn Batmobilea varirao je tokom godina, ovisno o interpretaciji. Posebno velike razlike bile su razvidne u medijskim adaptacijama (od vrha prema dnu):
• Batmobile za seriju iz 1966. dizajnirao je George Barris koristeći model Lincoln Futura kao uzor.
• Batmobile je redizajniran kako bi odgovarao ambijentu Burtonovog filma Batman iz 1989. godine
• Za Nolanovu trilogiju, Batmobile je dizajniran kako bi podsjećao na vojno vozilo.

U svojoj borbi protiv zločina, Batman koristi i niz specijaliziranih uređaja, dizajn kojih uglavnom sadrži motiv šišmiša. Les Daniels, koji se bavio poviješću Batmana, smatra kako je Gardner Fox zaslužan za cijeli arsenal Batmanovih uređaja i to nakon što je u stripu Detective Comics #29 (srpanj 1939.) predstavio Batmanov remen, a u stripovima Detective Comics #31 i #32 (rujan i listopad 1939.) i prva specijalizirana pomagala - Batrang i "Batgyro".[24] Batmanovo primarno vozilo je Batmobile, uglavnom prikazivano kao veliki, crni automobil s dodacima koje podsjećaju na krila šišmiša. Među ostala vozila spadaju Batplane (znan i kao Batwing), Batboat, Bat-Sub i Batcycle.

U praksi, Batman rijetko koristi prefiks "Bat-" kada govori o svojoj opremi, posebice nakon što su neke adaptacije cijeli koncept učinile previše campovskim. Najbolji primjer je serija iz 1966., u kojoj Batman posjeduje cijeli niz pomagala - bat-computer, bat-scanner, bat-radar, bat-cuffs, bat-pontoons, bat-dispanzer za vodu, bat-camera s polariziranim bat-filterom i bat-rope - koja su prefiks dovela do apsurda. Priča iz stripa "A Death in the Family" sugerira kako Batman, s obzirom na svoju mračnu prirodu, vjerojatno ne bi sam koristio taj prefiks.

Većinu svojih terenskih pomagala Batman drži u svom remenu. Tokom godina, pojas je prikazan kako sadrži gotovo neograničen broj uređaja za borbu protiv kriminala. Različite verzije remena razmještaju ta pomagala u različite džepove raspoređene po remenu. Jedina znakovita iznimka u Batmanovom arsenalu je vatreno oružje, koje Batman odbija koristiti iz principa jer je korišteno u ubojstvu njegovih roditelja. Moderne verzija Batmana ipak čine određeni kompromis u svrhu praktičnosti tako što prikazuju kako je Batman svoja vozila naoružao, ali isključivo s ciljem uklanjanja prepreka ili onesposobljavanja neprijateljskih vozila.

Bat-Signal[uredi - уреди]

Glavni članak: Bat-Signal

U trenucima kad je Batman potreban, GCPD aktivira posebno svjetlo koje sadrži poklopac s likom šišmiša znano kao Bat-Signal, koje ostavlja Batmanov simbol na prolazećim oblacima, a vidljivo je iz svakog dijela Gothama. Geneza samog signala varira, ovisno o priči i kontinuitetu.

U određenim adaptacijama, posebice u onoj iz 1966., Gordon ima i poseban crveni telefon, znan kao Bat-Phone, povezan direktno s Batmanovom rezidencjiom, imanjem Wayne, gdje se nalazi sličan telefon.

Batcave[uredi - уреди]

Glavni članak: Batcave

Batcave je Batmanovo tajno skrovište, a sastoji se od cijelnog niza podzemnih pećina ispod njegova imanja. Batcave služi kao komandni centar kako za lokalni tako i za globalni nadzor te kao garaža za vozila i opremu. Također, u Batcaveu se nalaze brojni vrijedni predmeti. I u stripu Batman: Shadow of the Bat (broj #45) i u filmu Batman Begins (2005.), navedeno je kako je špilja dio podzemne željeznice. Od svih heroja i zlikovaca koji su bili u njoj, jako malo njih zna gdje se ona zapravo nalazi.

Sporedni likovi[uredi - уреди]

Batman i Robin na slici Alexa Rossa.

Batmanove interakcije s popratnim likovima, bilo pozitivnim bilo negativnim, kroz vrijeme su razvili cijelu plejadu sporednih likova.[63] Načelnik James "Jim" Gordon, Batmanov saveznik u gothamskoj policiji, debitirao je zajedno sa superherojem u stripu Detective Comics #27. Gordon je od tog trenutka postao redoviti lik u serijalu. Kao tek "običan" borac protiv kriminala, Gordon dijeli Batmanove ciljeve i ideale, ali, kao i Watson u pričama o Sherlocku Holmesu, pruža jedan više laički pogled na rad jednog genijalca. Kasnije tokom priče, Batman je dobio i batlera. Alfred Pennyworth preuzima očinsku ulogu u Bruceovom životu i jedan je od rijetkih likova koji zna Batmanov pravi identitet. Tokom 70-ih godina, u serijal je uveden i Lucius Fox, Wayneov poslovni menadžer i stručnjak za tehnologiju.

Robin[uredi - уреди]

Naširoko poznati i priznati sporedni lik iz serijala je Batmanov pomoćnik Robin.[126] Bill Finger je rekao da je Robina htio ubaciti jer "Batman nije imao s kim razgovarati, a i postalo je zamorno gledati samo njega kako razmišlja."[127] Prvi Robin, Dick Grayson, predstavljen je 1940. godine. Tokom 70-ih, konačno je odrastao, upisao fakultet i postao superheroj Nightwing. Drugi Robin, Jason Todd, predstavljen je tokom 80-ih godina. Toddova priča završila je tako što je pretučen, a kasnije i ubijen u eksploziji koju je inicirao Joker, no kasnije je oživljen kao Batmanov protivnik koji je uzeo Jokerov stari alias, Red Hood. Carrie Kelly, prvi ženski Robin koji se pojavio u pričama, bila je posljednji Robin iz originalne kronologije, a pojavila se kao pomoćnik umirovljenog Batmana u Millerovoj The Dark Knight seriji sredinom 80-ih. Treći Robin iz originalne kronologije, Tim Drake, pojavio se 1989. godine. On je kasnije postao glavni lik u vlastitom stripu. U prvom desetljeću novog milenija, Stephanie Brown je služila kao četvrti Robin, a sve u periodu između njezinih drugih uloga - Spoilera i Batgirl.[128]

Ostali[uredi - уреди]

Batman je povremeno član udruženja superheroja, poput Lige pravde ili Outsidersa. Batman je često sparivan sa svojim kolegom iz Lige pravde, Supermanom, posebice u serijalima World's Finest i Superman/Batman. U ranijim pričama, njih su dvojica prikazani kao bliski prijatelji; moderne adaptacije, s druge strane, prikazuju njihov odnos kao onaj međusobnog respekta, ali izrazito težak, koncentrirajući se na njihove različite poglede na borbu protiv kriminala i pravdu. U stripu Superman/Batman #3 (prosinac 2003.), Superman je rekao: "Ponekad, moram priznati, na Brucea gledam kao na čovjeka u kostimu. Ali onda, s nekom od svojih naprava, podsjeti me da ima nevjerojatno inventivan um. I koliko sam sretan što ga mogu zvati u pomoć."[129]

Tokom stripova, vrlo znakovita tematika bili su Bruceove ljubavne veze sa ženama. Neke od njih bile su ugledne žene iz Gothama (Julie Madison, Vicki Vale, Silver St. Cloud), neke saveznice (Wonder Woman, Sasha Bordeaux), a neke protivnice (Catwoman, Thalia al-Ghul). S potonjom je dobio sina, Damiana, a s prethodnom kći, Helenu, mada samo u sklopu Earth-Two univerzuma. Iako većina veza nema neku pretjerano naglašenu vremensku dimenziju, Batmanova romansa s Catwoman prisutna je u gotovo svim inkarnacijama slavnog lika. Pisci su, tokom godina, imali različit pristup plejbojskom dijelu karaktera Brucea Waynea; neki su taj dio njegove ličnosti smatrali vješto konstruiranom iluzijom u svrhu uspješne borbe protiv kriminala, dok su drugi prikazivali Waynea kako istinski uživa u statusu "najpoželjnijeg neženje Gothama".

Ostali značajniji sporedni likovi su Barbara Gordon, kći narednika Gordona koja je Batmanu pomagala kao Batgirl i, jedno kratko vrijeme dok je bila u kolicima nakon što ju je Joker propucao, hakerica Oracle; Azrael, član tajnog društva koji je nakratko bio Batman nakon što je Bane ozlijedio Brucea Waynea; Cassandra Cain, koja će postati nova Batgirl; Huntress, jedina preživjela članica mafijaške obitelji koja je postala osvetnica i u nekoliko je navrata pomogla Batmanu; Stephanie Brown, kći kriminalca koja je tumačila ulogu Spoiler, a nakratko i Robina; Bat-Hound Ace, Batmanov pas;[130] te Bat-Mite, izvandimenzionalni demon koji idolizira Batmana.[130]

Protivnici[uredi - уреди]

Neki od najznačajnijih Batmanovih protivnika (s lijeva na desno): Hush, Riddler, Harley Quinn, Poison Ivy, Clayface, Killer Croc, Ra's al Ghul, Scarecrow, Lady Shiva i Joker.

Tokom svojih pustolovina, Batman se susreće s nizom protivnika, koji sežu od običnih uličnih kriminalaca do genijalnih superzlikovaca. Mnogi od njih imaju sličnosti s Batmanom, uključujući i tragičnu pozadinu koja ih je navela da se bave kriminalom.[131] Batmanov najveći protivnik svakako je Joker, homicidni psihopat koji izgleda kao klaun, a koji, kao "personifikacija iracionalnog", predstavlja "sve čemu se Batman protivi".[131] Među brojnim protivnicima, oni koji su se češće pojavljivali i/ili su igrali važniju ulogu u priči su Catwoman, Bane, Scarecrow, Penguin, Two-Face, Riddler, Mr. Freeze, Poison Ivy, Mad Hatter i Ra's al Ghul.

Kulturološki utjecaj[uredi - уреди]

Batman je, tokom godina, postao globalno poznata ikona pop kulture. Prisutnost lika davno je prešla granica samo stripovskog pojavljivanja; događaji poput Burtonovog Batmana iz 1989. godine te popratnog materijala za film "doveli su Batmana na sam vrh javne svijesti."[54] U članku koji je komemorirao 60 godina lika, The Guardian je napisao: "Batman je lik zamagljen beskrajnom reinvencijom koja je moderna, masovna kultura. Istovremeno je i ikona i brend: savršeni kulturološki artefakt za 21. stoljeće."[132] Uz sve to, mediji su često koristili serijal o Batmanu u trivijalnim ili opsežnim prikazima - časopis Forbes procijenio je kako je Bruce Wayne, s $6.9 milijardi dolara, osmi najbogatiji fiktivni lik, nekoliko mjesta iza Tonyja Starka (Iron Man), koji je na petom mjestu.[133] Časopis BusinessWeek naveo ga je među 10 najinteligentnijih fiktivnih superheroja iz američkih stripova.[134] Entertainment Weekly stavlja Batmana na popis The 20 All Time Coolest Heroes in Pop Culture.[135] Isto tako, Američki filmski institut stavio je Batmana (verziju lika iz 1989.) na popis AFI's 100 Years…100 Heroes and Villains.[136] Također, E. Paul Zehr u svojom publicističkom radu Becoming Batman: The Possibility of a Superhero koristi Batmana kao glavnu temu.

Medijske adaptacije[uredi - уреди]

Glavni članak: Serijal o Batmanu

Lik Batmana pojavljivao se u nizu drugih medija izvan stripa. Cijeli serijal o Batmanu obuhvaća tako stripove, knjige, radio drame, televizijske serije, predstavu, video igre i nekoliko filmova. Prva adaptacija Batmana bila je kratki strip u dnevnim novinama koji se premijerno pojavio 25. listopada 1943. godine.[137] Iste godine, Batman se pojavio u istoimenom petnaestdijelnom serijalu s Lewisom Wilsonom u naslovnoj ulozi, čime je ovaj postao prvi glumac koji je tumačio Batmana. Iako Batman nikada nije imao vlastitu radiju emisiju, povremeno se pojavljivao u emisiji The Adventures of Superman i to onda kada je glumac koji je posudio glas Supermanu, Bud Collyer, trebao odmor.[138] Novi serijal, Batman and Robin, prikazan je 1949. godine s Robertom Loweryjem u naslovnoj ulozi. Medijsko eksponiranje koje su serijali iz 40-ih donijeli liku "pomoglo je [Batmanu] da postane poznat milijunima ljudi koji nikada nisu kupili strip."[138]

Godine 1964. godine, Donald Barthelme je napisao zbirku Come Back, Dr. Caligari, u sklopu koje je bila i priča "The Joker's Greatest Triumph". Batman je, u komične svrhe, prikazan kao bogati Francuz s komičnim govorom.[139]

U siječnju 1966., kuća ABC započela je s emitiranjem serije Batman, s Adamom Westom u naslovnoj ulozi. Uvelike prožeta camp humorom, serijal je postala popkulturni fenomen. U svojim memoarima, Back to the Batcave, West iznosi svoj animozitet prema terminu "camp" kako se primijenjivao tokom 60-ih, iznoseći stav kako je serija zapravo bila farsa, i to namjerna. Emitirano je ukupno 120 epizoda, a emitiranje je završeno 1968. godine. U pauzi između prve i druge sezone, ekipa serije snimila je i istoimeni film. Grupa The Kinks izvela je naslovnu pjesmu iz Batmana na svom albumu Live at Kelvin Hall iz 1967. godine. Popularnost serije dovela je i do prve animirane adaptacije priča o Batmanu, The Batman/Superman Hour;[140] segmenti serije o Batmanu kasnije su repakirani kao The Adventures of Batman i Batman with Robin the Boy Wonder. Od 1968. do 1977. snimljene su ukupno 33 epizode. Od 1973. do 1986., Batman je bio glavni lik u ABC-jevoj seriji Super Friends, koju je animirala kuća Hanna-Barbera. Olan Soule je posudio glas Batmanu u svim ovim serijama, ali ga je tokom potonje zamijenio Adam West, koji je Batmanu posudio glas i u seriji The New Adventures of Batman iz 1977. godine.

Godine 1989., Batman se vratio na velika platna u Burtonovom filmu Batman, s Michaelom Keatonom u naslovnoj ulozi. Film je bio enorman uspjeh - ne samo da je ostvario najveću zaradu te godine već je, tada, bio film s petom najvećom zaradom u povijesti.[141] Snimljena su tri nastavka: Batman Returns (1992.), Batman Forever (1995.) i Batman & Robin (1997.). Posljednja dva režirao je Joel Schumacher, a Keatona su u ulozi Batmana zamijenili Val Kilmer (1995.) i George Clooney (1997.). Drugi Schumacherov film, iako komercijalni uspjeh, nije nadišao zaradu svojih prethodnika, a uz to je dobio katastrofalne kritike što je Warner Bros. natjeralo da otkažu planirani Batman Triumphant i zamrznu cijeli serijal.

Batman u animiranoj seriji Batman: The Animated Series (1992–95)

Godine 1992., Batman se vratio na televiziju u animiranoj seriji Batman: The Animated Series, u produkciji Warner Brosa, a emitiran na Fox-u. U svojoj knjizi, Batman: The Complete History, Les Daniels je napisao kako je ta serija ponajviše utjecala na definiranje Batmanova stila tokom 90-ih godina.[142] Uspjeh serije doveo je do kino filma Batman: Mask of the Phantasm (1993.), kao i do niza drugih animiranih serija iz istog kontinuiteta - Superman: The Animated Series, The New Batman Adventures, Justice League i Justice League Unlimited. Kao što je bio slučaj s izvornom serijom, u svakoj od navedenih produkcija Batmanu je glas posudio Kevin Conroy. Futuristička serija Batman Beyond također je smještena u istom kontinuitetu, a glavni lik je bio noviji, mlađi Batman kojemu je glas posudio Will Friedle. Godine 2004., emitirana je nova animirana serija, The Batman, s Rinom Romanom u glavnoj ulozi. Godine 2008., ovu je seriju zamijenila nova, Batman: The Brave and the Bold, u kojemu je Batmanu glas posudio Diedrich Bader. Godine 2013., s prikazivanjem je započela nova, CGI-animirana, serija - Beware the Batman.

Godine 2005., premijerom filma Batman Begins ponovo je pokrenut filmski serijal o superheroju. Film je režirao Christopher Nolan, a naslovnu ulogu tumačio je Christian Bale. Nastavak, The Dark Knight (2008.), postavio je rekord kao film s najboljim vikend otvaranjem u povijesti američke kinematografije, zaradivši oko $158,000,000.[143] Rekordni uspjeh Viteza tame postavio ga je, tada, na drugo mjesto najuspješnijih filmova na domaćim blagajnama, odmah iza Titanica.[144] Nakon uspjega Viteza tame, snimljen je i treći film, The Dark Knight Rises (2012.), čime je Nolanova trilogija došla do kraja. Dana 22. kolovoza 2013. godine, Warner Bros. je objavio kako će Ben Affleck preuzeti ulogu Batmana u nastavku filma Man of Steel, u kojem će se Batman sukobiti sa Supermanom.[145] Nastavak samostalnih Batman filmova najavljen je nakon tog filma.

Batman je bio i glavni lik u brojnim video igrama, većina kojih su bile adaptacije ranijih izdanja u drugim medijima. Među najuspješnijim igrama svakako je Batman: Arkham serijal, koji je započeo 2009. godine s igrom Batman: Arkham Asylum, koja je pobrala izvanredne kritike.[146] Nastavak, Batman: Arkham City (2011.), pobrao je još bolje kritike od svog prethodnika[147] te je višestruko nagrađen. Treća igra iz serijala, Batman: Arkham Origins (2013.),[148] također je dobro prošla među kritičarima, uz glavne zamjerke kako nije uspjela nadvisiti prethodnice. Tokom ožujka 2014., najavljen je i četvrti nastavak iz serijala, Batman: Arkham Knight, koji prati događanja u Gothamu godinu dana nakon radnje igre Arkham City.[149] Ova igra trebala bi biti posljednje poglavlje ovog serijala.[149]

Homoseksualne interpretacije[uredi - уреди]

Tokom godina, razvila se kontroverza zbog različitih seksualnih inrerpretacija sadržaja iz stripova o Batmanu. Homoseksualne interpretacije Batmana bile su predmet studija još otkako je psiholog Fredric Wertham u knjizi Seduction of the Innocent (1954.) ustvrdio kako su "priče o Batmanu psihološki homoseksualne". Tvrdio je: "Tip priče o Batmanu može stimulirati homoseksualne fantazije kod djece, prirode kojih ona ne moraju biti uopće svjesna.". Wertham je dalje pisao: "Samo nekomu tko ne poznaje temelje psihijatrije i psihopatologije seksa može promaknuti suptilna atmosfera homoeroticizma koja je protkana kroz priče zrelog 'Batmana' i njegovog mladog prijatelja, 'Robina'."[150]

Andy Medhurst je u svom eseju "Batman, Deviance, and Camp", iz 1991. godine, napisao da je Batman gay publici interesantan jer je "bio jedan od prvih fiktivnih koji ja napadnut zbog homoseksualnih aluzija".[151]

Autori koji su bili povezani uz stvaranje i/ili interpretacije samog lika često su izražavali svoja mišljenja o tom pitanju. Pisac Alan Grant izjavio je sljedeće: "Batman o kojemu sam ja pisao 13 godina nije gay. Batman Dennyja O'Neila, Batman Marva Wolfmana, svačiji Batman sve do Boba Kanea... nitko od njih nije prikazao Batmana kao gay lika. Samo je Joel Schumacher imao drugačije mišljenje." Pisac Devin Grayson je rekao: "To ovisi o tome koga pitate, zar ne? Kad već pitate mene, reći ću ne, ne mislim da jest... mada, u potpunosti razumijem gay interpretacije."[152] Dok je Frank Miller odnos Batmana i Jokera opisao kao "homofobnu noćnu moru",[153] smatra kako Batman svoje seksualne potrebe sublimira u borbu protiv zločina, dodavši: "Bio bi mnogo zdraviji da je gay."[154] Burt Ward, koji je tokom 60-ih glumio Robina, osvrnuo se u svojoj autobiografiji, Boy Wonder: My Life in Tights, na ovo pitanje, ustvrdivši kako se veza doista mogla interpretirati kao ona seksualne prirode.[155]

Takve interpretacije nastavljaju plijenti pažnju. Jedan od poznatijih primjera zbio se 2000. godine, kada je DC Comics odbio dati dopuštenje da se ponovo tiskaju četiri prizora (iz stripova Batman #79, 92, 105 i 139) kako bi se koristili u radu All in the Family: Homophobia and Batman Comics in the 1950s Christophera Yorka.[156] Još jedan zbio se 2005. kada je slikar Mark Chamberlain izložio seriju akvarela na kojima prikazuje Batmana i Robina u sugestivnim i seksualno eksplicitnim pozama.[157] DC je i autoru i galeriji zaprijetio tužbom ukoliko ne prekinu prodavati akvarele te je zahtijevao predaju preostalih akvarela, kao i sav profit stečen od prodaje istih.[158]

Will Brooker u knjizi Batman Unmasked: Analyzing a Cultural Icon[159] tvrdi kako je homoseksualna interpretacija Batmana sasvim opravdana i kako će homoseksualnim čitateljima svakako biti privlačan takav životni stil, neovisno o tome je li Bruce Wayne homoseksualac ili nije. U činjenici da suvremeni fanovi žustro odbijaju bilo kakve homoseksualne interpretacije lika, Brooker vidi tragove homofobije. U intervjuu za Playboy, dugogodišnji autor Batmana, Grant Morrison, izjavio je: "Homoseksualnost je ugrađena u Batmana. Ne koristim izraz gay u pejorativnom smislu, ali Batman je jako, jako gay. To se ne može demantirati. Naravno, on je kao fiktivni lik očito heteroseksualan, ali baza cijelog koncepta je nepobitno gay. Sve ga te žene vole i nose fetišističku odjeću i skaću po krovovima da dođu do njega. Njega nije briga — njemu je zabavnije provoditi vrijeme sa starim i klincem."[160]

Reference[uredi - уреди]

  1. Batman (vol. 1) #242 (lipanj 1972.)
  2. Detective Comics (vol. 1) #846 (rujan 2008.)
  3. Silver Age 80-Page Giant #1 (srpanj 2000.)
  4. Goulart, Ron, Comic Book Encyclopedia (Harper Entertainment, New York, 2004) ISBN 0-06-053816-3
  5. 5.0 5.1 5.2 Fleisher, Michael L. The Encyclopedia of Comic Book Heroes Volume 1 Batman Collier Books 1976 ISBN 0-02-080090-8 p. 31
  6. 6.0 6.1 6.2 Beatty, Scott (2008). "Batman". u: Dougall, Alastair. The DC Comics Encyclopedia. London: Dorling Kindersley. str. 40–44. ISBN 0-7566-4119-5. 
  7. "The Big Question: What is the history of Batman, and why does he still appeal?", The Independent, 22. 7. 2008..
  8. "Batman – Top 100 Comic Book Heroes". IGN Entertainment. http://www.ign.com/top/comic-book-heroes/2. pristupljeno 27. 05. 2011.. 
  9. Daniels, Les. Batman: The Complete History. Chronicle Books, 1999. ISBN 0-8118-4232-0, pg. 18
  10. Steranko, Jim. The Steranko History of Comics 1. Reading, PA: Supergraphics, 1970. (ISBN 0-517-50188-0)
  11. Daniels (1999), pg. 21, 23
  12. Havholm, Peter; Sandifer, Philip (Autumn 2003). "Corporate Authorship: A Response to Jerome Christensen". Critical Inquiry 30 (1): 192. doi:10.1086/380810. ISSN 0093-1896. 
  13. Biography by Joe Desris, in Batman Archives, Volume 3 (DC Comics, 1994), p. 223 ISBN 1-56389-099-2
  14. Daniels, Les (1999). Batman: The Complete History. Chronicle Books. str. 21, 23. ISBN 0-8118-4232-0. 
  15. 15.0 15.1 Kane, Andrae, p. 44
  16. 16.0 16.1 Kane, Andrae, p. 41
  17. Daniels, Les. DC Comics: A Celebration of the World's Favorite Comic Book Heroes. New York: Billboard Books/Watson-Guptill Publications, 2003, ISBN 0-8230-7919-8, pg. 23
  18. Boichel, Bill. "Batman: Commodity as Myth." The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London, 1991. ISBN 0-85170-276-7, pg. 6–7
  19. Groth, Gary (October 2005). "Jerry Robinson". The Comics Journal 1 (271): 80–81. ISSN 0194-7869. Retrieved 18. 11. 2007.. 
  20. Comic Book Artist 3. Winter 1999. TwoMorrows Publishing
  21. "Comic Book Interview Super Special: Batman" Fictioneer Press, 1989
  22. Daniels (1999), pg. 25
  23. Wright, Bradford W. Comic Book Nation. Baltimore: Johns Hopkins, 2001. ISBN 0-8018-7450-5, pg. 19
  24. 24.0 24.1 Daniels (1999), pg. 29
  25. Bill Finger (w), Bob Kane (p), Sheldon Moldoff (i). "The Batman and How He Came to Be" Detective Comics 33: 1–2 (Nov. 1939), DC Comics
  26. Detective Comics #33 (Nov. 1939), Grand Comics Database
  27. John Jefferson Darowski, "The Mythic Symbols of Batman" December 2007. Retrieved 2008-03-20. Archived on March 20, 2008.
  28. 28.0 28.1 Wright, pg. 17
  29. Daniels (1999), pg. 38
  30. Daniels (1999), pg. 42
  31. Boichel, pg. 9
  32. Wright, pg. 59
  33. Edmund Hamilton (w), Curt Swan (p). "The Mightiest Team In the World" Superman #76 (June 1952), DC Comics
  34. Daniels (1999), pg. 88
  35. Daniels (1999), pg. 91
  36. Daniels (1999), pg. 84
  37. Boichel, pg. 13
  38. York, Christopher (2000). "All in the Family: Homophobia and Batman Comics in the 1950s". The International Journal of Comic Art 2 (2): 100–110. 
  39. Daniels (1999), pg. 94
  40. Daniels (1999), pg. 95
  41. Bill Finger (w), Sheldon Moldoff (p). "Gotham Gang Line-Up!" Detective Comics 328 (June 1964), DC Comics
  42. Benton, Mike. The Comic Book in America: An Illustrated History. Dallas: Taylor, 1989. ISBN 0-87833-659-1, pg. 69
  43. Daniels (1999), pg. 115
  44. Wright, pg. 233
  45. Pearson, Roberta E.; Uricchio, William. "Notes from the Batcave: An Interview with Dennis O'Neil." The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London, 1991. ISBN 0-85170-276-7, pg. 18
  46. Daniels (1999), pg. 140
  47. Daniels (1999), pg. 141
  48. "Batman Artist Rogers is Dead". SciFi Wire. 28. 3. 2007.. Arhivirano iz originala 11. 4. 2008.. http://archive.is/P8A2inone : "Iako su surađivali na samo šest izdanja, njihov je rad postavio temelje za sve buduće stripove. Njihove su priče uvele klasiči motiv 'Laughing Fish' (tokom kojeg se Jokerovo lice pojavljuje na ribama); adaptirane su u sklopu serije Batman: The Animated Series tokom 90-ih, a rani nacrti za film iz 1989. uvelike su temjeljeni na njihovom radu."
  49. Boichel, pg. 15
  50. Daniels (1999), pg. 147, 149
  51. Wright, pg. 267
  52. Daniels (1999), pg. 155, 157
  53. Daniels (1999), pg. 161
  54. 54.0 54.1 Pearson, Roberta E.; Uricchio, William. "Introduction." The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London, 1991. ISBN 0-85170-276-7, pg. 1
  55. "Diamond's 2005 Year-End Sales Charts & Market Share". newsarama.com. 2006. Arhivirano iz originala 25. 05. 2006.. http://web.archive.org/web/20060525013002/http://www.newsarama.com/marketreport/05Year_End.html. pristupljeno 26. 10. 2006.. 
  56. "July 2005 Sales Charts: All-Star Batman & Robin Lives Up To Its Name". newsarama.com. 2005. Arhivirano iz originala 07. 09. 2006.. http://web.archive.org/web/20060907063905/http://www.newsarama.com/marketreport/july05sales.html. pristupljeno 26. 10. 2006.. 
  57. Review by Iann Robinson, Crave Online
  58. Review by William Gatevackes, PopMatters, February 10, 2006
  59. 59.0 59.1 Phillips, Dan (8. 8. 2009.). "Grant Morrison's New Batman and Robin". IGN. http://comics.ign.com/articles/986/986031p1.html. pristupljeno 08. 08. 2009.. 
  60. George, Richard (11. 3. 2009.). "Morrison discusses Batman and Robin". IGN. http://comics.ign.com/articles/961/961488p1.html. pristupljeno 06. 08. 2009.. 
  61. Wilkins, Alasdair (27. 6. 2009.). "Batman Is Reborn...With A Vengeance". io9. Arhivirano iz originala 30. 06. 2009.. http://io9.com/5303197/batman-is-rebornwith-a-vengeance. pristupljeno 06. 08. 2009.. 
  62. Pearson, pg. 185
  63. 63.0 63.1 63.2 63.3 63.4 Pearson; Uricchio. "'I'm Not Fooled By That Cheap Disguise.'" Pg. 186
  64. Pearson, pg. 191
  65. Bill Finger (w), Bob Kane (p). "The Case of the Chemical Syndicate" Detective Comics #27 (May 1939), DC Comics
  66. Bill Finger (w), Bob Kane (p). "The Batman Wars Against the Dirigible of Doom" Detective Comics #33 (November 1939), DC Comics
  67. Prvo pojavljivanje: Detective Comics #31 (rujan 1939)
  68. Paul Levitz (w), Joe Staton (p). "The Untold Origin of the Justice Society" DC Special 29 (August/September 1977), DC Comics
  69. Gardner Fox (w). All Star Comics 3 (Winter 1940/41), DC Comics
  70. Bill Finger (w), Bob Kane (p). Batman 7 (November 1941), DC Comics
  71. Batman #16 (vsvibanj 1943); njegovo izvorno prezime, Beagle, otkriveno je u stripu Detective Comics #96 (veljača 1945)
  72. Jedan primjer svakako je period kada su Englehart/Rogers, tokom kasnih 70-ih, čitatelje usmjeravali na priču iz stripa Batman #1
  73. Bill Finger (w), Sheldon Moldoff (p). "The First Batman" Detective Comics 235 (September 1956), DC Comics
  74. Edmond Hamilton (w), Dick Sprang (p). "When Batman Was Robin" Detective Comics 226 (December 1955), DC Comics
  75. Miller, Frank; David Mazzucchelli and Richmond Lewis (1987). Batman: Year One. DC Comics. str. 98. ISBN 1-85286-077-4. 
  76. Max Allan Collins (w), Chris Warner (p). "Did Robin Die Tonight?" Batman 408 (June 1987), DC Comics
  77. Alan Grant (w), Norm Breyfogle (p). "Master of Fear" Batman 457 (December 1990), DC Comics
  78. Dixon, Chuck. et al. "Batman: Prodigal". Batman 512–514, Shadow of the Bat 32–34, Detective Comics 679–681, Robin 11–13. New York: DC Comics, 1995.
  79. "Infinite Crisis" #7, p. 32
  80. 52 #30
  81. Batman #673
  82. Batman #681
  83. James Robinson (w), Don Kramer (p). "Face the Face – Conclusion" Batman 654 (August 2006), DC Comics
  84. Brad Meltzer (w), Ed Benes (p). "The Tornado's Path" Justice League of America (vol. 2) 1 (August 2006), DC Comics
  85. Chuck Dixon (w), Julian Lopex (p). Batman and the Outsiders (vol. 2) 1 (November 2007), DC Comics
  86. Rothstein, Simon. "Batman killed by his OWN dad." November 28, 2008. The Sun. Archived November 28, 2008.
  87. Adams, Guy. "Holy smoke, Batman! Are you dead?" November 28, 2008, The Independent. Archived November 28, 2008.
  88. Newsarama: "Batman R.I.P. – Finally?" January 15, 2009
  89. Grant Morrison (w), J. G. Jones (p). "How to Murder the Earth" Final Crisis #6 (January 2009), DC Comics
  90. Grant Morrison (w). Final Crisis #7 (January 2009), DC Comics
  91. "Grant Morrison: Final Crisis Exit Interview, Part 2". http://newsarama.com/comics/020904-Grant-FC2.html. 
  92. Tony Daniel (w). Battle for the Cowl #3 (May 2009), DC Comics
  93. Chris Yost (w). Red Robin #1 (August 2009), DC Comics
  94. Geoff Johns (w). Blackest Night #0 (June 2009), DC Comics
  95. Grant Morrison (w). Batman and Robin #7 (January 2010), DC Comics
  96. Grant Morrison (w). Batman and Robin #8 (February 2010), DC Comics
  97. 97.0 97.1 Geddes, John. "Grant Morrison on return of original Batman", USA Today, 9. 12. 2009., pristupljeno 10. 12. 2009..
  98. Segura, Alex (9. 12. 2009.). "DCU in 2010: The Return of Bruce Wayne hits in April". DC Comics. Arhivirano iz originala 13. 12. 2009.. http://dcu.blog.dccomics.com/2009/12/09/dcu-in-2010-the-return-of-bruce-wayne-hits-in-april/. pristupljeno 10. 12. 2009.. 
  99. "Batman solicitations for May 2010 at DC's The Source". DC Comics. 11. 2. 2010.. http://dcu.blog.dccomics.com/2010/02/11/take-an-early-look-at-batman-titles-for-may/#more-7397. pristupljeno 17. 06. 2010.. 
  100. Pearson; Uricchio. "Notes from the Batcave: An Interview with Dennis O'Neil" p. 23
  101. Daniels (1999), pg. 31
  102. 102.0 102.1 102.2 DETECTIVE Comics #33, November 1939, Bill Finger, Bob Kane
  103. 103.0 103.1 103.2 BATMAN #1 Spring 1940,Bill Finger, Bob Kane
  104. Pearson, pg. 194
  105. Sharrett, Christopher. "Batman and the Twilight of the Idols: An Interview with Frank Miller." The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London, 1991. ISBN 0-85170-276-7, pg. 44
  106. Pearson, pg. 208
  107. Dennis O'Neil, Wizard Batman Special 1998
  108. Dennis O'Neil Batman: Knightfall. 1994, Bantam Books. ISBN 0-553-09673-7
  109. Daniels, 1999, pg. ??
  110. Pearson, pg. 202
  111. Morrison, Grant (w). Batman Incorporated v2, 0 (September 2012), DC Comics
  112. Jim Steranko History of the Comics, vol. 1
  113. Boucher, Geoff. "Batman versus Superman as class warfare? Grant Morrison: ‘Bruce has a butler, Clark has a boss’", Aug 13, 2010.
  114. T. James Musler. 2006. Unleashing the Superhero in Us All.
  115. Scott Beatty, The Batman Handbook: The Ultimate Training Manual. 2005, Quirk Books, p51. ISBN 1-59474-023-2
  116. Aichele, G. (1997). Rewriting Superman. In G. Aichele & T. Pippin (Eds.), The Monstrous and the Unspeakable: The Bible as Fantastic Literature (pp. 75–101). Sheffield: Sheffield Academic Press.
  117. Superman vol. 2, #53
  118. Brooker, Will (2001). Batman Unmasked. NY/London: Continuum International Publishing Group. str. 368. ISBN 0-8264-1343-9. http://books.google.com/?id=GNRreYO91ogC&pg=PA137&dq=Unmasking+Batman. 
  119. "The 10 Most Famous Graduates of Yale Law School", Oct 8, 2013, pristupljeno 09. 10. 2013..
  120. Mike Conray, 500 Great Comicbook Action Heroes. 2002, Collins & Brown. ISBN 1-84411-004-4
  121. Grant Morrison (w), Howard Porter (p). "War of the Worlds" JLA 3 (March 1997), DC Comics
  122. 122.0 122.1 122.2 122.3 Daniels (1999)
  123. Larry Ford, "Lighting and Color in the Depiction" in Place, Power, Situation, and Spectacle: A Geography of Film, Stuart C. Aitken, Leo Zonn, Leo E. Zonn eds. 1994 Rowman & Littlefield, p132. ISBN 0-8476-7826-1
  124. Daniels (1999), pg. 98
  125. Daniels (1999), pg. 159–60
  126. Boichel, pg. 7
  127. Langley, Travis (2012). Batman and Psychology: A Dark and Stormy Knight. John Wiley & Sons. str. 179. 
  128. Langley, 180–210
  129. Loeb, Jeph (w), McGuinness, Ed (p), Vines, Dexter (i). "Running Wild" Superman/Batman 3 (December 2003), DC Comics
  130. 130.0 130.1 Daniels (1995), pg. 138
  131. 131.0 131.1 Boichel, pg. 8
  132. Finkelstein, David; Macfarlane, Ross. "Batman's big birthday", The Guardian, Guardian News and Media Limited, 15. 3. 1999., pristupljeno 19. 06. 2007..
  133. Noer, Michael; David M. Ewalt (23. 4. 2012.). "The Forbes Fictional 15, Bruce Wayne". Forbes. http://www.forbes.com/special-report/2012/fictional-15-12/bruce-wayne.html. pristupljeno 14. 08. 2012.. 
  134. Pisani, Joseph (2006). "The Smartest Superheroes". BusinessWeek. Arhivirano iz originala 03. 12. 2007.. http://images.businessweek.com/ss/06/05/smart_heroes/index_01.htm. pristupljeno 25. 11. 2007.. 
  135. "20 All Time Coolest Heroes in Pop Culture". Entertainment Weekly. http://www.ew.com/ew/gallery/0,,20268279,00.html#20489944. pristupljeno 21. 05. 2010.. 
  136. "AFI's 100 Years... 100 Heroes and Villains". American Film Institute. http://connect.afi.com/site/DocServer/handv100.pdf?docID=246. pristupljeno 21. 05. 2010.. 
  137. Daniels (1999), pg. 50
  138. 138.0 138.1 Daniels (1999), pg. 64
  139. Olsen, Lance. "Linguistic Pratfalls in Barthelme", South Atlantic Review 5.4 (1986), pp. 69–77. Stable URL: http://www.jstor.org/stable/3199757
  140. Boichel, pg. 14
  141. "Batman (1989)". Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 13. 05. 2007.. http://www.boxofficemojo.com/movies/?id=batman.htm. pristupljeno 27. 05. 2007.. 
  142. Daniels (1999), pg. 178
  143. "Opening Weekends". Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 23. 07. 2008.. http://boxofficemojo.com/alltime/weekends/. pristupljeno 20. 07. 2008.. 
  144. "All Time Domestic Box Office Results". Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 05. 12. 2008.. http://www.boxofficemojo.com/alltime/domestic.htm. pristupljeno 23. 11. 2008.. 
  145. "Ben Affleck To Play Batman In Warner Bros’ Batman-Superman Pic; Studio Sets July 17, 2015 Release Date". Deadline. 22. 08. 2013.. http://www.deadline.com/2013/08/ben-affeck-to-play-batman-in-warner-bros-batman-superman-pic/. 
  146. Batman: Arkham Asylum at Metacritic, accessed 2012-06-12
  147. Batman: Arkham City at Metacritic, accessed 2012-06-12
  148. May Cover Revealed: Batman: Arkham Origins
  149. 149.0 149.1 Schreier, Jason (February 28, 2014). "Will Rocksteady's Next Batman Game Be Revealed Next Week?". Kotaku. Arhivirano iz originala March 4, 2014. http://kotaku.com/will-rocksteadys-next-batman-game-be-revealed-next-wee-1533468637. pristupljeno February 28, 2014. 
  150. Wertham, Fredric. Seduction of the Innocent. Rinehart and Company, Inc., 1954. pg. 189–90
  151. Medhurst, Andy. "Batman, Deviance, and Camp." The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London, 1991. ISBN 0-85170-276-7, pg. 150
  152. "Is Batman Gay?". Arhivirano iz originala 5. 9. 2013.. http://web.archive.org/web/20081201072032/http://www.comicsbulletin.com/panel/106070953757230.htm. pristupljeno 28. 12. 2005.. 
  153. Sharrett, pg. 37–38
  154. Sharrett, pg. 38
  155. "Bruce Wayne: Bachelor". Ninth Art: Andrew Wheeler Comment. Arhivirano iz originala 28. 04. 2005.. http://web.archive.org/web/20050428003852/http://www.ninthart.com/display.php?article=963. pristupljeno 21. 06. 2005.. 
  156. Beatty, Bart (2000). "Don't Ask, Don't Tell: How Do You Illustrate an Academic Essay about Batman and Homosexuality?". The Comics Journal (228): 17–18. 
  157. "Mark Chamberlain (American, 1967)". Artnet. http://www.artnet.com/artists/mark-chamberlain/past-auction-results. 
  158. "Gallery told to drop 'gay' Batman", BBC News Online, 19. 8. 2005..
  159. Brooker, Will (2001) Batman Unmasked: Analyzing a Cultural Icon, Continuum
  160. Playboy Grant Morrison interview, accessed 2012-05-02

Izvori[uredi - уреди]

  • Beatty, Scott (2005). The Batman Handbook: The Ultimate Training Manual. Quirk Books. ISBN 9781594740237. 
  • Daniels, Les. Batman: The Complete History. Chronicle Books, 1999. ISBN 978-0-8118-2470-5
  • Daniels, Les. DC Comics: Sixty Years of the World's Favorite Comic Book Heroes. Bulfinch, 1995. ISBN 0-8212-2076-4
  • Jones, Gerard. Men of Tomorrow: Geeks, Gangsters, and the Birth of the Comic Book. Basic Books, 1995. ISBN 0-465-03657-0
  • Pearson, Roberta E.; Uricchio, William (editors). The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London, 1991. ISBN 0-85170-276-7
  • Wright, Bradford W. Comic Book Nation: The Transformation of Youth Culture in America. The Johns Hopkins University Press, 2001. ISBN 978-0-8018-6514-5

Vanjske veze[uredi - уреди]