Bartolomej Kolumbo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bartolomej Kolumbo
Rođenjeoko 1461.
Genova, Republika Genova (u današnjoj Italiji)
Smrt1514 (starost: c. 53)
Santo Domingo (u današnjoj Dominikanskoj Republici)
NacionalnostItalijan
Zanimanjepomorski istraživač i kartograf
TitulaAdelantado i guverner Hispaniole
Vjeroispovijestrimokatolik
RodbinaKristofor Kolumbo (stariji brat)
Giacomo Kolumbo (mlađi brat)
Diego Kolumbo (nećak)
Fernando Kolumbo (nećak)

Bartolomej Kolumbo (italijanski: Bartolomeo Colombo, latinski: Bartholomeus Columbus, đenovski: Bertomê Corombo;[1] španski: Bartolomé Colón), rođen oko 1461. u Genovi,[2][3][4][5][6][7][8][9] umro oko 1514. u Santo Domingu, bio je đenovski pomorski istraživač i kartograf, adelantado i prvi guverner Hispaniole, te mlađi brat Kristofora Kolumba, kojem je pomagao na njegovim putovanjima.

Život[uredi | uredi kod]

Tokom 1470-ih Bartolomej Kolumbo je radio kao kartograf u Lisabonu, tadašnjem središtu evropske kartografije, te je s bratom planirao da pokrene "indijski poduhvat", odnosno da stigne do Istoka i tamošnje trgovine začinima nekim novim zapadnim putem, a ne uhodanom rutom na istok. Godine 1489. tražio je od engleskog kralja Henrija VII pomoć za sprovođenje tog plana, ali su ga na putu zarobili gusari, pa je u Englesku stigao u očajnom stanju. Kad se pojavio na Henrijevom dvoru, kralj ga nije primio s blagonaklonošću. Zatim je tražio pomoć na dvoru francuskog kralja Charlesa VIII, ali takođe bez uspeha. U međuvremenu njegov brat Kristofor otišao je u Španiju kako bi zatražio podršku od Izabele I Kastiljske i Ferdinanda II Aragonskog.

Kad se 1493. saznalo o Kristoforovom uspehu, Bartolomej se vratio u Španiju, odakle mu je brat već bio čotiša na drugo putovanje, od četiri koja je preduzeo u Novi svet. Uz finansijsku podršku španske krune, Bartolomej je 1494. otputovao na Hispaniolu da bi se sreo s bratom. Na ostrvu je ostao šest i po godina (1494‒1500) i tamo obavljao dužnost guvernera s titulom adelantada. Između 1496. i 1498. na Hispanioli je osnovao grad Santo Domingo, danas glavni grad Dominikanske Republike.

Godine 1497, u Kristofororom odsustvu, pod vodstvom nekog Rolanda izbila je pobuna grupe vojnika jer nisu dobili plate. Nakon što nisu uspeli da zauzmu jedinu karavelu koja se nalazila u luci, pobunjenici su pobegli u unutrašnjost ostrva, gde su počinili svakakve zločine. Avgusta 1498, po povratku Santo Domingo, Kristofor Kolumbo dogovorio je sporazum s Rolandom, pri čemu su obojica poslali svoje izveštaje španskom dvoru. Kolumbo je istovremeno tražio da se iz Španije pošalju službena lica. No izbili su novi nemiri, u kojima se Roland opet našao u središtu pažnje. Bartolomej Kolumbo naredio je da se šesnaest pobunjenika zatvore u jednom bunarskom otvoru. U takvoj situaciji stigao je 23. avgusta 1500. godine Francisco de Bobadilla u ulozi istražnog sudije i novog guvernera Hispaniole. On je dao da se uhapse i Kristofor i Bartolomej, kao i treći njihov brat, Giacomo, te ih je decembra 1500. svu trojicu poslao u Španiju. Nakon kraljevskog pomilovanja Kristofora Kolumba, Bartolomej ga je pratio i na njegovom poslednjem putovanju u Novi svet, na kome je Bartolomej s jednom grupom vojnika ostavljen na reci Belén u Panami. Porazio ih je el Quibían, vođa lokalnog plemena Ngöbe.

Nakon Kristoforove smrti 1506. Bartolomej se vratio na Antile u pratnji Dijega Kolumba svog nećaka i Kristoforovog starijeg sina, ali se Bartolomej ubrzo vratio u Španiju kad mu je kraljdao u posed ostrvce Monu pokraj Puerto Rica; kralj će kasnije, nakon Bartolomejeve smrti 12. avgusta 1514, oduzeti to ostrvo njegovim naslednicima, no Bartolomej se još pre toga bio vratio na Hispaniolu.

Kartografija[uredi | uredi kod]

Bartolomejeva mapa "Zapadnih Indija".

Bartolomeju se pripusuju tri mape ekvatorskih oblasti koje se čuvaju u "Kodeksu Zorzi" u Centralnoj nacionalnoj biblioteci u Firenci. Te je mape on sačinio tokom svog boravka u Riomu 1503, i to na osnovu jedne danas izgubljene mape svog brata Kristofora, koju je Bartolomej imao kad je boravio u Rimu i koju je još 1513. mogao videti Pietro Martire d'Anghiera. Mali crteži su nacrtani kao ilustracije na marginama jednog primerka pisma koje je Bartolomej poslao papi. Alessandro Zorzi, neki Mlečanin koga su interesovale vesti što su ih donosili putnici i koji je bio voljan pomoći u njihovom prevodu, kasnije je to pismo uključio u rukopis iz 1522, u kojem je sabrao svoja saznanja o novim otkrićima.[10]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Ra Gerusalemme deliverâ, Genoa, 1745, XV-32
  2. Una Giornata nella Città, por Corinna Praga e Laura Monaco, Sagep Editrice, Genova 1992, pag 14
  3. Casa di Colombo, Alfredo Preste, Alessandro Torti, Remo Viazzi, Sei itinerari in Portoria, Grafiche Frassicomo, Genova, 1997
  4. La casa di Cristoforo Colombo, dal sito genovanotizie.it
  5. „Vico Dritto Ponticello - Chiostro di Sant'Andrea”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-05. Pristupljeno 2013-12-02. 
  6. Colombo e gli anni genovesi, dal sito Itinera
  7. Paolo Zerbini, Colombo per Genova, collana Genova Dove, Andrea Proto Editore, pag 132
  8. „Casa di Colombo e Porta Soprana”. Arhivirano iz originala na datum 2011-11-17. Pristupljeno 2013-12-02. 
  9. Casa di Cristoforo Colombo
  10. Index of Renaissance Maps (Popis renesansnih mapa).”. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-11. Pristupljeno 2013-12-02. 

Bibkiografija[uredi | uredi kod]

  • Augusto Mascarenhas Barreto: O Português. Cristóvão Colombo Agente Secreto do Rei Dom João II. Ed. Referendo, Lissabon 1988. English: The Portuguese Columbus: secret agent of King John II, Palgrave Macmillan, ISBN 0-333-56315-8
  • Mascarenhas Barreto, Augusto, O Português. Cristóvão Colombo Agente Secreto do Rei Dom João II, ed. Referendo, Lisboa, 1988. English: The Portuguese Columbus: secret agent of King John II, Palgrave Macmillan, ISBN 0-333-56315-8
  • Varela, Consuelo, La caída de Cristóbal Colón. El juicio de Bobadilla, Editorial Marcial Pons, Madrid, 2006, ISBN 84-96467-28-7

Vanjske veze[uredi | uredi kod]