Bajmok

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bajmok


Katolička crkva i pored nje zvono pravoslavne crkve

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Severno-bački
Opština Subotica
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 8586
Gustina stanovništva 68* st./km²
Geografija
Koordinate 45°58′02″N 19°25′14″E / 45.967333°N 19.420666°E / 45.967333; 19.420666
Nadmorska visina 134 m
Površina 133,7* km²
Bajmok na mapi Srbije
Bajmok
Bajmok
Bajmok (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 24210
Pozivni broj 024
Registarska oznaka SU


Koordinate: 45° 58′ 02" SGŠ, 19° 25′ 14" IGD

Bajmok je naselje u opštini Subotica u Severnobačkom okrugu. Prema preliminarnim rezultatima popisa stanovništva iz 2011. g. u Bajmoku živi 7359 stanovnika.[1] Prema popisu iz 2002. bilo je 8586 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 8620 stanovnika). Do 1965, godine je ovo naselje sedište Opštine Bajmok koju su činila naseljena mesta: Bajmok (uključujući i Mišićevo koje u to vreme nije imalo status samostalnog naseljenog mesta) i Đurđin.

Geografija[uredi | uredi kod]

Bajmok se nalazi u plodnoj Panonskoj niziji, 9 km od srpsko-mađarske granice, 23 km od Subotice, 19 km od Bačke Topole, 33 km od Sombora i 101 km od Novog Sada. S tim gradovima je povezan dobrim asfaltnim putem. Ipak, najvažnija komunikacija je železnička pruga koja Bajmok spaja sa Suboticom i Somborom, te sa drugim mestima kroz koja prolazi.

Obližnja naselja su na jugozapadu Aleksa Šantić, udaljen 9 km, na jugu Pačir, takođe udaljen 9 km, i na istoku Mišićevo, udaljeno 6 km. Takođe, u blizini se nalaze grupe salaša Skenderovo i Mađarski salaši. Pomenuta sela prirodno gravitiraju Bajmoku koji za njih predstavlja trgovački i privredni centar, iako Bajmoku, kao mesnoj zajednici, pripadaju samo Mišićevo i Mađarski salaši.

Istorija[uredi | uredi kod]

Smatra se da je na prostoru Bajmoka postojalo naselje još u X veku pre nove ere. Međutim, pošto nisu vršena arheološka ispitivanja, za to ne postoje verodostojni dokazi. Jedino se može tvrditi da su ovde živeli Avari i plemena Sarmata, o čemu svedoče ostaci groblja koje se nalazi oko 1 km jugoistočno od centra sela. Do otkrića ovog groblja je došlo slučajno za vreme izgradnje puta prema Subotici, 1927. godine.

Prvi pisani dokument koji se odnosi na Bajmok potiče iz XV veka i u njemu se naselje prvi put pominje kao selo.

Za vreme turske okupacije od 1526. do 1697. godine Bajmok nije nikad prestao da postoji, ali je zabeleženo da je menjao broj stanovnika u pojedinim periodima. Godine 1763. izvršene su pripreme za naseljavanje Nemaca u Bačku i Banat. Predložena je da se bajmočka pustara naseli kako bi se olakšao transport vojnika. Krajem 1771. godine gradska komisija vrši premeravanje naselja i određuje mesto za izgradnju važnijih zgrada. Tada je između ostalog na mestu stare kapele izgrađena crkva, koja je kasnije obnovljena 1845. godine.

Posle Prvog svetskog rata se u severnom delu Bajmoka, vrši parcelisanje zemljišta i naseljavanje ratnih dobrovoljaca iz Srbije, Crne Gore, Like itd. Proces je izvršen u razdoblju od 1921. do 1924. godine. Novo naselje Rata, koje je postalo sastavni deo Bajmoka, dobilo je ime po načinu otplate dobivenog zemljišta (na rate). Na sličan način je 1925. godine nastalo naselje Mišićevo, koje je dobilo ime po Živojinu Mišiću, komandantu srpske vojske na solunskom frontu.

U Drugom svetskom ratu Bajmok je bio pod okupacijom fašističke Mađarske. Slovensko stanovništvo je palo u nemilost. Svi naseljenici, dobrovoljci i kolonisti sa Rate i Mišićeva deportovani su u logore u Mađarsku, gde je najveći broj ostao do završetka rata. U njihove kuće naseljeni su seljaci iz Erdelja i Bukovine, koji su tu živeli sve do kraja septembra 1944. godine. Bajmok je konačno oslobođen 19. oktobra iste godine.

Demografija[uredi | uredi kod]

Broj stanovništva Bajmoka raznih godina:

Što se tiče etničke strukture stanovništva, Bajmok je oduvek bio mešovit. Kao prvi stanovnici pominju se Mađari. Istorijski podaci sa kraja XVI veka govore o Novom Bajmoku kog su naseljavali Srbi. Oko 1744. godine srpske porodice napuštaju selo i tada većinu stanovništva sačinjavaju Mađari i Bunjevci. Nešto kasnije počinje naseljavanje nemačkih porodica.

Etnička struktura 1900. godine:

  • Mađari - 3.599 (47,4%)
  • Bunjevci - 1.980 (26,1%)
  • Nemci - 1.980 (26,1%)
  • Srbi - 21
  • Slovaci - 8
  • ostali.

Etnička struktura 1931. godine:

Posle Drugog svetskog rata stanovništvo nemačkog porekla (Dunavske Švabe) napušta Bajmok ili drugačije rečeno biva proterano od strane komunističkih vlasti Jugoslavije, a umesto njega oko 2.370 novih kolonista se doseljava. To su, uglavnom, Srbi iz Like, iz okoline Dreznice čije su kuće bile uništene u Drugom svetskom ratu i koji su bili nasilnim putem prinuđeni, od strane komunističkih vlasti Jugoslavije, da migriraju u Vojvodinu i nasele se u kuće nemačkih porodica.

Tabele[uredi | uredi kod]

U naselju Bajmok živi 7018 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,6 godina (39,7 kod muškaraca i 43,4 kod žena). U naselju ima 3175 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,69.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 11188 [2]
1953. 10829
1961. 11117
1971. 10307
1981. 9586
1991. 8620 8434
2002. 8726 8586
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
2900 33.77%
Mađari
  
2450 28.53%
Bunjevci
  
1266 14.74%
Hrvati
  
700 8.15%
Jugosloveni
  
454 5.28%
Crnogorci
  
102 1.18%
Nemci
  
31 0.36%
Makedonci
  
14 0.16%
Romi
  
13 0.15%
Albanci
  
13 0.15%
Muslimani
  
10 0.11%
Slovenci
  
7 0.08%
Rusini
  
4 0.04%
Slovaci
  
3 0.03%
Česi
  
2 0.02%
Rumuni
  
1 0.01%
nepoznato
  
3 0.03%


Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

  • Dušan Maravić, poznati fudbaler Crvene Zvezde
  • Ivan Budimčević ili Budinčević, poznati fudbaler Hajduka iz Splita

Napomene[uredi | uredi kod]

→ * - Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Bajmok, na kojoj se nalaze dva naselja, Bajmok i Mišićevo.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Statistički Zavod Srbije: Prvi rezultati popisa http://media.popis2011.stat.rs/2011/prvi-rezultati.pdf
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7