Austro-Ugarska nagodba

Izvor: Wikipedia

Austro-ugarska nagodba (njemački: Ausgleich, mađarski: kiegyezés) odnosi se na dogovor iz 1867. godine, kojim je utemeljena Dualna ili Austro-Ugarska Monarhija. Nagodbu su potpisali Franjo Josip I. i mađarska delegacija na čelu s Ferencom Deákom. Pratile su je brojne propale ustavne promjene Habsburške Monarhije. Po novom sporazumu, Kraljevina Ugarska je postala dominantna u istočnoj polovici koja dobiva ime Translajtanija, dok je u zapadnom dijelu države imena Cislajtanija bila dominantna Austrija. Obje polovice države su imale zajedničkog vladara, odnosno cara i kralja kao i zajedničko upravljanje nad vojskom i vanjskom politikom.

Vizija Franje Josipa je bila da će Cislajtanija i Translajtanija također imati malene nagodbe. U drugoj će to biti Hrvatsko-ugarska nagodba, dok je u prvoj to trebala biti Austrijsko-bohemijska nagodba. Dok će dogovor između parlamenata Hrvatske i Ugarske biti postignut, onaj između Austrije i Bohemije će biti odbačen zbog žestokog austrijskog protivljenja.

Dualna Monarhija, utemeljena na temelju Ausgleicha, trajala je još 51 godina, sve dok se nije raspala 1918., porazom monarhije u Prvom svjetskom ratu.

Vidi još[uredi - уреди]


Heraldic hourglass .svg Nedovršeni članak Austro-Ugarska nagodba koji govori o historiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.