August Heler

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

August Heler je bio austrijski komunista koji je napustio nemački Wehrmacht i prišao partizanima u Srbiji. Uhvaćen je i streljan od Nemaca 1941.

August Heler je poreklom Austrijanac, rođen je 1920. godine. Po zanimanju je bio odžačar. Prema nekim tvrdnjama, bio je član Komunističke partije Austrije. Nakon anšlusa je mobilisan u nemačku vojsku.

Po dolasku njegove jedinice u Čačak, uspostavio je vezu sa nekim članovima KPJ. Rukovodstvu partije i Čačanskom partizanskom odredu pružao je dosta podataka o okupatorskim snagama u gradu. Krajem jula 1941. godine on napušta nemačku vojsku i priključuje se Ljubićkom bataljonu Čačanskog odreda u selu Rakovi.[1] Učestvovao je u više borbi koje je vodila njegova jedinica. Pokazavši se kao dobar i hrabar borac, poveren mu je puškomitraljez.

Tokom borbi za Kraljevo u noći izmeću 14. i 15. oktobra 1941, August Heler sa svojim drugovima iz Pete ljubićke čete: Milom Lončarićem, Bogoljubom Ostojićem i Dimitrijem Plazinićem iz Ljubića i Dragišom Milovanovićem iz Prijevora dobija zadatak da uništi neprijateljsko mitraljesko gnezdo na Zapadnoj Moravi kod Kamidžore. Zarobljen je sa još četiri borca bombaškog odeljenja Ljubićkog bataljona, kada su pri drugom napadu na Kraljevo 15. oktobra sa strane Sirče – Šumarice, probili nemački položaj na Kamidžori i došli do samih bunkera.[1]

Iz te akcije ni jedan od ovih boraca se nije vratio, pa su u četi smatrali da su poginuli, ili zarobljeni. Mnogo kasnije, na osnovu izveštaja nemačke komande, saznalo se da je jedan nemački poručnik kod mosta na Zapadnoj Moravi streljao pet komunista i da su od njih pet dvojica bili u nemačkim uniformama. Znalo se i to da je, pored Helera, nemačku uniformu nosio i Dragiša Milovanović.[2]

Spomenik palim borcima Ljubićke čete iznad Čačka (na spisku je i Heler).

Ime mu je uklesano na spomeniku palim borcima Ljubićke čete na brdu Ljubiću iznad Čačka.

Helerov primer nije bio usamljen – on nije jedini vojnik koji je prebegao iz Vermahta u partizane u Srbiji 1941. O ovom fenomenu (uključujući Helera) pišu dvojica nemačkih autora, Heintz Kühnrich i Frantz-Karl Hitze u knjizi Deutsche bei Titos Partisanen 1941-1945.[3]

Slika Augusta Helera sa svojim partizanskim saborcima je postala poznata po zloupotrebi koji je načinio ravnogorski autor Miroslav Samardžić, predstavljajući je kao dokaz saradnje partizana sa Nemcima.[4]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Milomir Jovanović, „Borci čačanskog kraja zauvek ostali na blokadi Kraljeva ustaničke 1941. godine“, Narodni ustanak..., str. 574
  2. Radoslav S. Nedovic, Pantelija Vasovic: ZATAMNJENA ISTINA
  3. Heintz Kühnrich i Frantz-Karl Hitze, Deutsche bei Titos Partisanen 1941-1945, Berlin-Köln, 1997.
  4. „Милослав Самарџић: САРАДЊА ПАРТИЗАНА СА НЕМЦИМА, УСТАШАМА И АЛБАНЦИМА”. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-22. Pristupljeno 2012-12-11.