August Cesarec

Izvor: Wikipedia
August Cesarec
Osnovni podaci
Rođenje 4. decembar 1893. (1893-12-04)
Smrt 17. jul 1941. (dob: 47)
Djelo
Književni pokret ekspresionizam, realizam

August Cesarec (Zagreb, 4. prosinca 1893. - zagrebačka Dotrščina 17. srpnja 1941.) je bio istaknuti hrvatski komunista, pisac i španski borac, poznat i kao autor izraza "zlatna mladež".

Ubijen je zajedno sa drugim zatočenicima prilikom bijega iz ustaškog logora Kerestinec 1941. godine.

Životopis[uredi - уреди]

Nakon osnovne škole pohađa gimnaziju (1904.-1912.) kada puno čita domaće i strane pisce (S.S. Kranjčević, Janko Polić Kamov, Emil Zola, Maksim Gorki, S. Stepnjak Kravčinski, P.A. Kropotkin i dr.).

Već kao gimnazijalac bio je socijalistički usmjeren, zbog čega je pod stalnom policijskom paskom i više puta je zatvaran. 1912. godine uhićen je i optužen za suučesništvo u atentatu na kraljevskog povjerenika Slavka Cuvaja te osuđen na tri godine robije. Robiju izdržava u kaznionici Srijemska Mitrovica. Godine 1914. Cesarec je pušten sa robije i odmah podnosi molbu za prijem u Socijaldemokratsku stranku ali molba mu nije prihvaćena s obrazloženjem: da se stranka ne bi kompromitirala. Pred kraj godine 1915. biva mobiliziran i poslan u Kruševac u okupiranoj Srbiji.

Partijski rad[uredi - уреди]

Nakon sloma Austro-Ugarske vraća se u Zagreb te pristupa Socijaldemokratskoj stranci. 1919. godine se opredjeljuje za ljevicu koja na Kongresu ujedinjenja u Beogradu osniva SRPJ (komunista) a 1920. na Drugom Kongresu u Vukovaru mijenja ime u KPJ.

S Miroslavom Krležom pokrenuo je i uređivao 1919. godine časopis Plamen koji u kolovozu iste godine biva zabranjen. U jesen 1922. godine od KPJ je poslan, u svojstvu delegata, na IV. kongres Komunističke internacionale u Moskvu. Poslije Kongresa u Moskvi ostaje pet mjeseci a na povratku je, na granici, uhićen i potom osuđen na dva mjeseca zatvora. Na vijest o uhićenju i utamničenju Augusta Cesarca listovi Borba i Savremenik traže njegovo puštanje na slobodu a Miroslav Krleža u svom poznatom članku Slučaj Augusta Cesarca u listu Nova Evropa (br. 16, 1923.) diže optužbu protiv tadašnje žalosne situacije u državi.

Španski građanski rat[uredi - уреди]

Kao uvjereni antifašist boravio je 1937. godine u Španjolskoj, o čemu je pisao u knjizi Španjolski susreti.

Logor Kerestinec[uredi - уреди]

Poruka komunista uhvaćenih nakon bijega iz ustaškog logora u Kerestincu, koju je napisao August Cesarec.

Nakon okupacije i uspostave NDH, zatočen je u logoru Kerestinec. Nakon strijeljanja Otokara Keršovanija i drugova organiziran je, u noći između 13. i 14. srpnja, bijeg iz Kerestinca. Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i gotovo svi su bjegunci uhvaćeni i odvedeni u podrum zatvora u ulici Račkoga 9. Par dana poslije stavljeni su pred senat pokretnog prijekog suda i zbog pokušaja pobune protiv Državne vlasti osuđeni na smrt. Vjerojatno je pogubljen zajedno sa ostalim drugovima u zagrebačkoj Dotrščini 17. srpnja 1941.[1]

Poslije Drugog svjetskog rata, tokom preuređenja prostorija u bivšem ustaškom zatvoru u ulici Račkoga 9, pronađen je zapis:

"U ovim su prostorijama proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca četrdeset četvorica. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!".[2]


Ekspertizom rukopisa utvrđeno je da je autor zapisa August Cesarec.[2]

Književni rad[uredi - уреди]

Objavljivao je putopise, prevodio Maksima Gorkog, Victora Hugoa i Emilea Zolu te je pisao mnogim listovima, časopisima i tjednicima kao što su: Plamen (1919), Istina (1919), Nova Istina (1919), Novi svijet (1920), Komunista (1921), Borba (1922.-1924.), Kritika (1922), Omladinska borba (1923), Književna republika (1923.-1925.), Nova Evropa (1923), Savremenik (1923, 1926.-1927.), Radnička borba (1924), Obzor (1925), Jutarnji list (1925), Hrvat (1925.-1926.), Vijenac (1925.-1928.), Hrvatsko kolo (1927.-1932.), Zaštita čovjeka (1928.-1929.), Hrvatska revija (1928.-1932.), Književnik (1928.-1933.), Literatura (1931.-1932.), Savremena stvarnost (1933), Danas (1934), Nova riječ (1938.-1939.) i Izraz (1939.-1941.).

U početku piše ekspresionistički (njegov roman Bijeli lutalac zasigurno je najveće hrvatsko romansijersko ekspresionističko djelo), a poslije se sve više priklanja realističkom konceptu književnog oblikovanja. Najznačajniji dio opusa čine mu romani Careva kraljevina, Zlatni mladić i Bjegunci u kojima se bavi moralnom dekadencijom hrvatskoga građanskog društva prije i neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Cesarčevo posljednje za života objavljeno djelo, Sin domovine, drama o Eugenu Kvaterniku, napisana je u duhu slobodarskih težnji hrvatskog naroda. Cesarčeva Sabrana djela, u dvadeset svezaka, objavljena su u Zagrebu (1982.-1988.).

Djela[uredi - уреди]

Spomenik Augustu Cesarcu, Zagreb.

Objavljena za života[uredi - уреди]

  • Đački pokret, Zagreb 1912. (pod pseudonimom Budislav Mirković)
  • Stihovi, Zagreb 1919.
  • Sudite me, Zagreb 1922.
  • Careva kraljevina, 1925.
  • Stjepan Radić i republika, Zagreb 1925.
  • Za novim putem, Zagreb 1926.
  • Zlatni mladić i njegove žrtve, Koprivnica 1928.
  • Tonkina jedina ljubav, 1931.
  • Psihoanaliza i individualna psihologija, Zagreb 1932. (u vlastitoj nakladi)
  • Bjegunci, Zagreb 1933.
  • Današnja Rusija, Zagreb 1938. (pod pseudonimom Vuk Korneli)
  • Španjolski susreti, Toronto 1938.
  • Izraelov izlazak i druge legende, Zagreb 1938.
  • Novele, Zagreb 1939.
  • Putovanje po Sovjetskom Savezu, Zagreb 1940.
  • Na Ukrajini, Zagreb 1940.
  • Kod sovjetskih malih naroda, Zagreb 1940.
  • Sin domovine, Zagreb 1940.

Objavljena posthumno[uredi - уреди]

  • Smijeh Jude Iškarijota, Zagreb 1946. (Novele)
  • Put u novi život, Zagreb 1947. (Novele)
  • Legende i druge pripovijesti, Zagreb 1951.
  • Kći crne ruke - Ćuk u njenome duplju, Zagreb 1951.
  • Kriza stranke prava i naši 'komunari' 1871, Zagreb 1951.
  • Majka božja bistrička, Zagreb 1955. (Roman)
  • Izabrane pjesme, Zagreb 1961.
  • Izbor članaka, Beograd, 1962.
  • Svjetlost u mraku, Zagreb 1963. (publicistički radovi i članci Augusta Cesarca, priredio Jure Kaštelan)
  • Eseji i putopisi, Zagreb-Beograd-Sarajevo 1964. (Izabrana djela) (Knjiga II. Izbor i napomene: Marin Franičević i Marijan Matković. Srpski i hrvatski pisci XX veka. Kolo I. Knjiga 7.)
  • Otkriće (Tragedija u tornju i gledana kroz toranj jedne vile), Krčma široko grlo (Drama), Legenda o zvonu na groblju (Fragment), Zagreb 1965. (Rad JAZU. Knjiga 342.)
  • "AUGUST CESAREC, I, Pjesme, Novele, Zapisi, Eseji i Putopisi" Zagreb 1966.
  • Brodolom obitelji Rožman, Beograd 1968.
  • Bijeli lutalac, Zagreb 1982.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Lik Augusta Cesarca se pojavljuje u TV-seriji Nepokoreni grad iz 1981. godine, kada ga je tumačio Pero Kvrgić.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "AUGUST CESAREC". hrt.hr. http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/12prosinac/1204%20AugustCesarec.html. pristupljeno 20. srpnja 2010. 
  2. 2.0 2.1 Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 68-69

Literatura[uredi - уреди]

  • "AUGUST CESAREC, I, Pjesme, Novele, Zapisi, Eseji i Putopisi" (Matica Hrvatska, Zora, Zagreb 1966.)

Vanjske veze[uredi - уреди]