August Cesarec

Izvor: Wikipedia
August Cesarec
Osnovni podaci
Rođenje 4. decembar 1893. (1893-12-04)
Smrt 17. jul 1941. (dob: 47)
Djelo
Književni pokret ekspresionizam, realizam

August Cesarec (Zagreb, 4. prosinca 1893. - zagrebačka Dotrščina 17. srpnja 1941.) je bio istaknuti hrvatski komunista, pisac i španski borac, poznat i kao autor izraza "zlatna mladež".

Ubijen je zajedno sa drugim zatočenicima prilikom bijega iz ustaškog logora Kerestinec 1941. godine.

Životopis[uredi - уреди]

Nakon osnovne škole pohađa gimnaziju (1904.-1912.) kada puno čita domaće i strane pisce (S.S. Kranjčević, Janko Polić Kamov, Emil Zola, Maksim Gorki, S. Stepnjak Kravčinski, P.A. Kropotkin i dr.).

Već kao gimnazijalac bio je socijalistički usmjeren, zbog čega je pod stalnom policijskom paskom i više puta je zatvaran. 1912. godine uhićen je i optužen za suučesništvo u atentatu na kraljevskog povjerenika Slavka Cuvaja te osuđen na tri godine robije. Robiju izdržava u kaznionici Srijemska Mitrovica. Godine 1914. Cesarec je pušten sa robije i odmah podnosi molbu za prijem u Socijaldemokratsku stranku ali molba mu nije prihvaćena s obrazloženjem: da se stranka ne bi kompromitirala. Pred kraj godine 1915. biva mobiliziran i poslan u Kruševac u okupiranoj Srbiji.

Partijski rad[uredi - уреди]

Nakon sloma Austro-Ugarske vraća se u Zagreb te pristupa Socijaldemokratskoj stranci. 1919. godine se opredjeljuje za ljevicu koja na Kongresu ujedinjenja u Beogradu osniva SRPJ (komunista) a 1920. na Drugom Kongresu u Vukovaru mijenja ime u KPJ.

S Miroslavom Krležom pokrenuo je i uređivao 1919. godine časopis Plamen koji u kolovozu iste godine biva zabranjen. U jesen 1922. godine od KPJ je poslan, u svojstvu delegata, na IV. kongres Komunističke internacionale u Moskvu. Poslije Kongresa u Moskvi ostaje pet mjeseci a na povratku je, na granici, uhićen i potom osuđen na dva mjeseca zatvora. Na vijest o uhićenju i utamničenju Augusta Cesarca listovi Borba i Savremenik traže njegovo puštanje na slobodu a Miroslav Krleža u svom poznatom članku Slučaj Augusta Cesarca u listu Nova Evropa (br. 16, 1923.) diže optužbu protiv tadašnje žalosne situacije u državi.

Nakon Hitlerovog dolaska na vlast, August Cesarec je 1934. godine u levičarskom listu Danas pisao o nespojivosti socijalizma i nacionalizma i nemogućnosti da isti pokret bude istovremeno i socijalan i nacionalan. Kapital, međutim, i kada je „najinternacionalniji po svojim vezama“, dok je imperijalističan i pred nuždom rata radi osvajanja novih tržišta, uvek se služi nacionalizmom. Zaključivao je da je zato nebitno da li on to radi iz oportunizma ili ne, iskreno ili neiskreno, jer iza „raspirenog nacionalizma i šovinističkih strasti“ uvek stoji samo njegov interes.[1]

Španski građanski rat[uredi - уреди]

Kao uvjereni antifašist boravio je 1937. godine u Španjolskoj, o čemu je pisao u knjizi Španjolski susreti.

Logor Kerestinec[uredi - уреди]

Poruka komunista uhvaćenih nakon bijega iz ustaškog logora u Kerestincu, koju je napisao August Cesarec.

Nakon okupacije i uspostave NDH, zatočen je u logoru Kerestinec. Nakon strijeljanja Otokara Keršovanija i drugova organiziran je, u noći između 13. i 14. srpnja, bijeg iz Kerestinca. Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i gotovo svi su bjegunci uhvaćeni i odvedeni u podrum zatvora u ulici Račkoga 9. Par dana poslije stavljeni su pred senat pokretnog prijekog suda i zbog pokušaja pobune protiv Državne vlasti osuđeni na smrt. Vjerojatno je pogubljen zajedno sa ostalim drugovima u zagrebačkoj Dotrščini 17. srpnja 1941.[2]

Poslije Drugog svjetskog rata, tokom preuređenja prostorija u bivšem ustaškom zatvoru u ulici Račkoga 9, pronađen je zapis:

"U ovim su prostorijama proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca četrdeset četvorica. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!".[3]


Ekspertizom rukopisa utvrđeno je da je autor zapisa August Cesarec.[3]

Književni rad[uredi - уреди]

Objavljivao je putopise, prevodio Maksima Gorkog, Victora Hugoa i Emilea Zolu te je pisao mnogim listovima, časopisima i tjednicima kao što su: Plamen (1919), Istina (1919), Nova Istina (1919), Novi svijet (1920), Komunista (1921), Borba (1922.-1924.), Kritika (1922), Omladinska borba (1923), Književna republika (1923.-1925.), Nova Evropa (1923), Savremenik (1923, 1926.-1927.), Radnička borba (1924), Obzor (1925), Jutarnji list (1925), Hrvat (1925.-1926.), Vijenac (1925.-1928.), Hrvatsko kolo (1927.-1932.), Zaštita čovjeka (1928.-1929.), Hrvatska revija (1928.-1932.), Književnik (1928.-1933.), Literatura (1931.-1932.), Savremena stvarnost (1933), Danas (1934), Nova riječ (1938.-1939.) i Izraz (1939.-1941.).

U početku piše ekspresionistički (njegov roman Bijeli lutalac zasigurno je najveće hrvatsko romansijersko ekspresionističko djelo), a poslije se sve više priklanja realističkom konceptu književnog oblikovanja. Najznačajniji dio opusa čine mu romani Careva kraljevina, Zlatni mladić i Bjegunci u kojima se bavi moralnom dekadencijom hrvatskoga građanskog društva prije i neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Cesarčevo posljednje za života objavljeno djelo, Sin domovine, drama o Eugenu Kvaterniku, napisana je u duhu slobodarskih težnji hrvatskog naroda. Cesarčeva Sabrana djela, u dvadeset svezaka, objavljena su u Zagrebu (1982.-1988.).

Djela[uredi - уреди]

Spomenik Augustu Cesarcu, Zagreb.

Objavljena za života[uredi - уреди]

  • Đački pokret, Zagreb 1912. (pod pseudonimom Budislav Mirković)
  • Stihovi, Zagreb 1919.
  • Sudite me, Zagreb 1922.
  • Careva kraljevina, 1925.
  • Stjepan Radić i republika, Zagreb 1925.
  • Za novim putem, Zagreb 1926.
  • Zlatni mladić i njegove žrtve, Koprivnica 1928.
  • Tonkina jedina ljubav, 1931.
  • Psihoanaliza i individualna psihologija, Zagreb 1932. (u vlastitoj nakladi)
  • Bjegunci, Zagreb 1933.
  • Današnja Rusija, Zagreb 1938. (pod pseudonimom Vuk Korneli)
  • Španjolski susreti, Toronto 1938.
  • Izraelov izlazak i druge legende, Zagreb 1938.
  • Novele, Zagreb 1939.
  • Putovanje po Sovjetskom Savezu, Zagreb 1940.
  • Na Ukrajini, Zagreb 1940.
  • Kod sovjetskih malih naroda, Zagreb 1940.
  • Sin domovine, Zagreb 1940.

Objavljena posthumno[uredi - уреди]

  • Smijeh Jude Iškarijota, Zagreb 1946. (Novele)
  • Put u novi život, Zagreb 1947. (Novele)
  • Legende i druge pripovijesti, Zagreb 1951.
  • Kći crne ruke - Ćuk u njenome duplju, Zagreb 1951.
  • Kriza stranke prava i naši 'komunari' 1871, Zagreb 1951.
  • Majka božja bistrička, Zagreb 1955. (Roman)
  • Izabrane pjesme, Zagreb 1961.
  • Izbor članaka, Beograd, 1962.
  • Svjetlost u mraku, Zagreb 1963. (publicistički radovi i članci Augusta Cesarca, priredio Jure Kaštelan)
  • Eseji i putopisi, Zagreb-Beograd-Sarajevo 1964. (Izabrana djela) (Knjiga II. Izbor i napomene: Marin Franičević i Marijan Matković. Srpski i hrvatski pisci XX veka. Kolo I. Knjiga 7.)
  • Otkriće (Tragedija u tornju i gledana kroz toranj jedne vile), Krčma široko grlo (Drama), Legenda o zvonu na groblju (Fragment), Zagreb 1965. (Rad JAZU. Knjiga 342.)
  • "AUGUST CESAREC, I, Pjesme, Novele, Zapisi, Eseji i Putopisi" Zagreb 1966.
  • Brodolom obitelji Rožman, Beograd 1968.
  • Bijeli lutalac, Zagreb 1982.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Lik Augusta Cesarca se pojavljuje u TV-seriji Nepokoreni grad iz 1981. godine, kada ga je tumačio Pero Kvrgić.

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • "AUGUST CESAREC, I, Pjesme, Novele, Zapisi, Eseji i Putopisi" (Matica Hrvatska, Zora, Zagreb 1966.)

Vanjske veze[uredi - уреди]