Atomski napad na Hiroshimu i Nagasaki

Atomski napad na Hirošimu i Nagasaki desio se 6. i 9. augusta 1945.godine, i bio je direktan povod za japansku kapitulaciju 15.augusta kojom je završen Drugi svjetski rat. Pretpostavlja se da je 129.000 ljudi poginulo u napadima, a da je dva puta više umrlo od direktnih posljedica: radijacije, gladi, opekotina itd. Šezdeset godina poslije napada, ljudi i dalje umiru od posljedica atomskih bombi, jer je kod preživjelih ustanovljen nadprosječan broj oboljelih od raka i visokog krvnog pritiska.

Atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki su bile prve i do sada jedine, takve bombe koje su korištene u ratu. Ta dva grada su postali važan simbol u borbi za svijet bez atomskog oružja.

Prethodna dešavanja

U junu mjesecu 1945. godine su Japanci bili potučeni na svim većim frontovima. Međutim, Japan nije bio pobjeđen i pretpostavljalo se da su imali 2 miliona vojnika i jedan veći broj pilota kamikaza spremnih da po svaku cijenu brane japanska ostrva. Američko ratno rukovodstvo je htjelo izbjeći invaziju ostrva jer su znali da bi imali velike gubitke u ljudstvu. Iako je japanski car uvidio da je rat izgubljen i htio ga je okončati što prije, japansko ratno vodstvo je još uvijek mislilo da imaju šanse za pobjedu te nije prihvatalo ni pomisao na kapitulaciju. U Potsdamskoj deklaraciji od 26. jula 1945. savezničke sile su zaprijetile Japanu sa "totalnim razaranjem" ukoliko ne prihvate kapitulaciju, što je japanska vojska energično odbila.

Istovremeno sa tim dešavanjima, naučni projekt pod imenom "Manhattan project" je završio radove započete 1942. godine - rad na atomskom naoružanju koje je bilo namjenjeno da se upotrijebi u ratu protiv nacističke Njemačke. Iako su nacisti kapitulirali 9. maja, radovi na projektu su nastavljeni; testiranje ove moćne bombe 13. jula je završeno sa dobrim rezultatima. Američki predsjednik Harry S. Truman je htio brz završetak rata sa Japanom i odobrio je korištenje atomske bombe, da bi se na taj način Japan primorao na kapitulaciju.

Izbor Hirošime i Nagasakija za ciljeve napada

Napadima su prethodile intenzivne diskusije o izboru ciljeva napada. Osnovni preduslov je bio da ciljevi moraju imati vojnu važnost. Jedan od prijedloga, stari japanski carski grad Kjoto, je otpao. Umjesto toga, izabrani su gradovi Hirošima i Kokura. Od svih 66 većih gradova u Japanu, 59 ih je bilo već dosta razrušeno u ranijim napadima, a ova dva grada su do tada bila uglavnom pošteđena od većih razaranja. Zbog velike oblačnosti nad Kokurom na dan napada, avioni su nastavili prema Nagasakiju pa je bomba bačena na taj grad, iako je oblačnost bila još veća. Alternativa je bila da se napad odgodi.

Napad na Hirošimu

Hirošima poslije napada

Prva atomska bomba, Little Boy, pala je na industrijski grad Hirošima ujutro 6. augusta 1945. godine u 8 sati i 15 minuta. Bila je to bomba bazirana na uranu, sa razarajućom moći od 15-16 kilotona TNT-a (iako neki izvori imaju drugačije podatke, ovaj se smatra najpouzdanijim). Bomba je imala formu cilindra, 305 cm dužine, dijametra 71 cm a bila je teška oko 4 tone (4 000 kg), od toga je 60 kg bio uran.

Napad je predvodio pukovnik Paul Tibbets koji je upravljao avionom iz kojeg je bačena bomba na Hiroshimu - Enola Gay. Učestvovalo je 7 aviona tipa B-29. Bomba je bačena sa visine od 10.000 metara, a detonirala se oko 550-580 metara iznad zemlje s ciljem da se dobije maksimalan efekat.

Između 90.000 i 120.000 stanovnika Hirošime i okolnih sela je prema pretpostavkama ubijeno na licu mjesta u detonacijama ili od posljedica ranjavanja u nekoliko narednih dana.

Napad na Nagasaki

Nagasaki, 9. august 1945. Član posade jednog od B-29 aviona slikao je ovaj gljivičasti oblak visine 18 km.

Druga bomba, Fat man, pala je na grad Nagasaki 9. augusta u 11 sati i 2 minute prije podne. Ova je bomba imala još jaču razarajuću moć nego prva, cirka 21-25 kilotona TNT-a, a eksplodirala je na oko 500 metara visine. Imala je formu jajeta, dužina 325 cm, dijametar od 153 cm, a njena težina je bila 4 650 kg. Ova je bomba bila bazirana na plutonijumu.

Prvobitni cilj napada je bio grad Kokura ali zbog velike oblačnosti i nepogodnih vremenskih prilika, avioni su nastavili prema Nagasakiju pa su bombe bačene na taj grad, iako je oblačnost bila još veća. Alternativa je bila da se napad odgodi. Pretpostavlja se da je u ovom gradu poginulo između 60.000 i 70.000 ljudi u direktnom napadu ili u nekoliko narednih dana.

Ovaj napad je predvodio major Charles W. Sweeney, u avionu tipa B-29 pod imenom Bock's Car.

Vojno-politički rezultati napada

Atomski napadi na Hirošimu i Nagasaki dali su japanskom caru mogućnost da se suprostavi vojnom vrhu koji je bio protiv bilo kakvog oblika predaje. Njegov govor emitovan na radiju 14. augusta u kojem je rekao da Japan "mora prihvatiti situaciju i snositi posljedice" smatra se završnom riječi rata, što se tiče Japana. Dan poslije, 15. augusta 1945. godine, Japan je kapitulirao, a ugovor o kapitulaciji potpisan je 2. septembra na američkom ratnom brodu USS Missoury u blizini Tokija.

Trebalo je mnogo vremena da bi svijet shvatio potpune posljedice atomskog bombardovanja zbog cenzure koja je uslijedila prema preživjelima i novinarima. Čak ni danas nisu poznate potpune cifre o poginulima.

Debata o ispravnosti bombardovanja

Za

Američki zvanični stav glasi da je do atomskog bombardovanja moralo doći jer bi posljedice invazije na japanska ostrva uzela prevelike žrtve. Do tada je već oko 200.000 američkih vojnika poginulo samo u ratu sa Japanom, u borbi za Okinavu maj-juni 1945 poginulo je oko 110.000 japanskih i 12.000 američkih vojnika. Japanske trupe su grčevito branile svaki pedalj zemlje sa svim mogućim sredstvima, civilne žrtve su se mjerile u stotinama hiljada.

Do predsjednika Trumana su došle procjene da bi moguća invazija mogla koštati života oko pola miliona američkih vojnika i još više japanskih civila, sa obzirom na bitku za Okinavu i žestinu tamošnjih borbi. Iako je broj žrtava od atomskih bombi premašio sve procjene (radijacija je bila i tada poznata, ali njen efekat je bio podcjenjivan), smatra se da bi broj žrtvava jednog konvencionalnog rata, uključujući invaziju japanskih ostrva i borbe lice u lice, odnio daleko više života.

Branioci atomskih napada takođe podsjećaju na naredbu izdatu od japanskog ministarstva odbrane 1. augusta 1944. godine, u kojoj se prijeti strijeljanjem preko 100.000 zarobljenih savezničkih vojnika u slučaju američke invazije japanskih ostrva.

Neki historičari tvrde da su SAD htjele brz završetak rata da bi na taj način izbjegli sovjetski prodor na istok.

Protiv

Kritičari atomskog bombardovanja tvrde da je Japan pokušavao početi pregovore o kapitulaciji, ali da su ih Amerikanci ignorisali. Umjesto toga, upotrijebili su atomsko naoružanje najviše da bi prestrašili buduće neprijatelje, Sovjetski savez. Takođe se špekuliše da SAD nisu htjele da veliki novac uložen u Manhattan projekat ode u nepovrat bez da se novo oružje upotrijebi.

Neki kritičari takođe tvrde da ni iz vojno-strateškog pogleda nije bilo razloga za upotrebu atomskih bombi. Velika bombardovanja i razaranja japanskih gradova su već bila uništila njihovu vojnu industriju i prehrambenu proizvodnju do te mjere da su bili u kritičnom stanju. Na to se mora dodati sovjetsko proglašenje rata Japanu; pitanje nije bilo da li su Japanci spremni na nastavak ratovanja - oni više nisu mogli ratovati zbog nedostataka oružja i prehrane.

Jedan od kritičara upotrebe atomskog naoružanja bio je i Albert Einstein. On je ranije, pod strahom da bi nacisti mogli napraviti atomsku bombu, zajedno sa drugim istaknutim fizičarima potpisao pismo u kojem se zahtjeva od predsjednika Roosevelta da usavrši atomsko naoružanje. Kada je kasnije vidio pustoš i razaranje na mjestu atomskih bombardovanja , predomislio se. Američki vojni generali Douglas MacArthur i Dwight D. Eisenhower su također bili kritičari upotrebe atomskog oružja. Međutim posljedice atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki vide se i danas s pojavama tumora i povišenog krvnog pritiska kod pojedinih stanovnika zemlje.

Vanjske veze

• Hiroshima Peace Memorial Museum
• Nagasaki Atomic Bomb Museum
• Hiroshima National Peace Memorial Hall for the Atomic Bomb Victims
• BetterWorldLinks.org - Hiroshima, skup linkova.
• Saopštenje za javnost iz Bijele kuće 6. augusta 1945
• Svjedočanstva preživjelih