Artur Schneider
| Artur Schneider | |
|---|---|
| Rođenje | 26. august 1879 Zagreb,  Austro-Ugarska |
| Smrt | 25. mart 1946 Zagreb,  Jugoslavija |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | historičar umjetnosti |
| Poznat/a po | katalogizaciji i snimanju spomeničke baštine u Hrvatskoj |
Artur Schneider (Zagreb, 26. august 1879. — Zagreb, 25. mart 1946.), bio je hrvatski historičar umjetnosti, univerzitetski profesor, likovni i muzički kritičar, prevodilac i dugogodišnji direktor Strossmayerove galerije - Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Biografija[uredi | uredi kod]
Artur Schneider studirao je historiju umjetnosti u Beču, gdje je 1902. i doktorirao.[1] Od 1913. habilitira na zagrebačkom univerzitetu na katedri za historiju talijanske umjetnosti 15. vijek i 16. vijeka.[1] Od 1919. radi kao knižnjičar i voditelj tek osnovane Grafičke zbirke Nacionalne i Sveučilišne knjižnice u Zagrebu.[2] Od 1922. radi kao profesor historije umjetnosti i kulture na zagrebačkom univerzitetu, a od 1931. je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.[1] Prvi značajni projekt Schneidera bila je organizacija Međunarodne grafičke izložbe 1914. u Zagrebu[3] Artur Schneider je unaprijedio studij historije umjetnosti jer je od 1928 formirao samostalni Seminar za historiju umjetnosti, zapravo osnovao posebnu katedru - dotad se historija umjetnosti studirala u sklopu studija historije i kulture. Proširio je studij na do tada rubna razdoblja; srednji vijek, manirizam, barok s posebnim osvrtom na nacionalne spomenike i njihovu zaštitu.
Od 1928. radi kao direktor Strossmayerove galerije JAZU, osobito je bio značajan njegov rad na fotografijskom arhivu hrvatske spomeničke baštine na kojem je radio od 1930. do 1941. godine, zajedno sa fotografima; Đurom Griesbachom, Ljudevitom Griesbachom i Stanislavom Noworytom. Prikupio je građu od 2648 snimaka po Savskoj i Primorskoj banovini (na preko 200 lokaliteta) pokretne i nepokretne baštine (graditeljstvo, kiparstvo,slikarstvo, crkveno posuđe, misno rublje i slično). [4]
Artur Schneider se pored likovne umjetnosti bavio i muzikom i prijevodima literarnih djela (preveo je Doriana Graya Oskara Wilda). Bio je prvi tajnik Hrvatskog glazbenog zavoda-a, od njegova osnivanja 1925 i istakao se kao organizator ciklusa Intimne muzičke večeri i Jutarnji koncerti. Surađivao je sa brojnim novinama i časopisima kao likovni i muzički kritičar. Pisao je i objavljivao studije i monografije o hrvatskim umjetnicima, i slikama iz fundusa Strossmayerove galerije.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Prilozi bibliografiji Vitezovićevih djela, 1906. Zagreb, Kr. zemaljska tiskara
- Crnčić, Menci Clement, Zagreb, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1927/28.
- Perivoji, vrtovi i šetališta u starom Zagrebu, 1929. Zagreb, Muzej grada Zagreba
- Dodatak VI. izdanju kataloga Strossmayerove galerije, Zagreb, 1932
- Popisivanje i fotografijsko snimanje umjetničkih spomenika godine, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1938
- Stari majstori u grafičkoj zbirci Sveučilišne knjižnice, Zagreb, Hrvatsko kolo, 1939.
- Talijanske slikarske škole.
- Senj, 1940. Zagreb, Hrvatski kulturni spomenici, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Artur Schneider: Enciklopedija likovnih umjetnosti, izdanje Leksikografskog zavoda FNRJ 1959.
- ↑ „Projekt NSK Zagreb: Grafička zbirka (pristupljeno 1.4.2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-30. Pristupljeno 2011-04-01.
- ↑ Međunarodna grafička izložba 1914. u Zagrebu (pristupljeno 1.4.2011.)
- ↑ „Schneiderov fotografski arhiv, Galerija Strossmayer (pristupljeno 1.4.2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-04. Pristupljeno 2011-04-01.
