Artemizija I od Karije
Za satrapkinju i graditeljicu Mauzoleja, vidi Artemizija II od Karije.
Artemizija I od Karije (na grčkom, Αρτεμισία) ( 5. vijek pne.) je bila vladarka, koja je nakon smrti muža naslijedila svog muža kao klijent Persijskog Carstva.
Najpoznatija je po tome što je osobno sudjelovala u bici kod Salamine. Tada je, u trenutku kada su se Grci spremali zauzeti njenu triremu, slučajno potopila kalindijski brod, na što su Grci, držeći da je to učinila namjerno, odnosno da joj brod pripada grčkoj floti pustili. Persijski kralj Kserks I ju je pohvalio zbog hrabrosti.
Herodot ju je pohvalio u svojoj Istoriji pohvalio kao uspješnu vladarku, najvjerojatnije zato što je bio njen sugrađanin iz Halikarnasa.
Obitelj i ime[uredi | uredi kod]
Ime „Artemizija“ potječe od riječi Artemis (grč. „Dijana“). Prema Jablonskom, to ime je frigijsko i može se poistovjetiti sa imenom „Artemas“ kojeg spominje Ksenofont. Ipak, prema Charlesu Anthonu njeno ime ima persijske korjene budući kako prefiks arta- ili arte- znači „slavan“, „izvrstan“ ili „svet“. Prema Herodotu, Artemizijin otac Ligdamis I. bio je iz Halikarnasa a majka sa ostrva Krit[1].
Bitka kod Salamine[uredi | uredi kod]
Artemizija je bila jedina od zapovjednika u perzijskoj vojsci koja je savjetovala vladaru Kserksu da se ne upušta u pomorsku bitku protiv Grka. Ipak, u septembru 480. pne. sudjelovala je u bici kod Salamine na strani persijske vojske, gdje je predvodila flotu od pet brodova. Navodno je u jednom trenutku bitke njen brod bio u opasnosti da ga zauzmu neprijatelji, pa se Artemizija izvukla na neuobičajen način. Slučajno ili namjerno, zabila se u saveznički karijski brod prilikom čega je potopljen. Neprijateljski atinski brod tada ju je ostavio na miru, misleći kako se ona zapravo bori na grčkoj strani. Kserkso, koji je promatrao bitku sa obližnjeg brežuljka, pomislio je kako je potopljeni brod neprijateljski pa je bio zadivljen Artemizijinom hrabrosti. Ipak, niko sa potopljenog broda nije preživio pa je priča ostala nepoznanica do današnjeg dana. Artemizija je uprkos porazu preživjela bitku, a kada se vratila u persijski logor Kserkso je (prema Herodotu) izjavio „Moji muškarci postali su žene, a žene su postali muškarcima!“. Nakon bitke kod Salamine Artemizija je Kserksu zagovarala povratak u Malu Aziju, dok je satrap Mardonije insistirao na nastavku borbi. Kserkso ju je tada poslao u Efez da se brine o njegovim sinovima, a ona je do svoje smrti ostala lojalna Persijskom Carstvu.
Smrt i ostavština[uredi | uredi kod]
Prema legendama koje spominje Focije I.[2], Artemizija se zaljubila u čovjeka koji se zvao Dardan. Nakon što je odbio njenu ljubav, navodno se sa litica Lefkada bacila u Egejsko more. Ipak, ova priča se smatra pokušajem diskreditacije od strane grčkih povjesničara. S druge strane, Herodot je imao visoko mišljenje o Artemiziji unatoč njenoj potpori Persijancima, a razlog tome najvjerojatnije je to što su oboje bili iz grada Halikarnasa. Artemiziju je na mjestu satrapa Karije naslijedio njen sin Pisindelis.
Popularna kultura[uredi | uredi kod]
- U filmu 300 Spartanaca iz 1962. Artemiziju je tumačila glumica Anne Wakefield[3].
Poveznice[uredi | uredi kod]
| Prethodnik: | Satrap Karije (480-ih - cca 470. pne.) |
Nasljednik: |
| Ligdamis I. (494. - 480-ih pr. Kr.) |
Pisindelis (cca 470. - cca 460-ih pr. Kr.) |
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Herodot o Artemiziji (Stoa.org)”. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-09. Pristupljeno 2010-03-11.
- ↑ Ptolomej iz Aleksandrije: „Nova povijest“ (Tertullian.org)
- ↑ Anne Wakefield - filmografija (Imdb.com)