Armin Schreiner

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Armin Schreiner
RođenjeArmin Mordekhai Schreiner
(1874-03-25)25. 3. 1874.
Koprivnica, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt29. 11. 1941. (dob: 67)
Koncentracijski logor Jasenovac
Uzrok smrtiubijen tijekom Holokausta
NacionalnostJugoslaven
Ostala imenaArmin Šrajner
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija
Zanimanjeindustrijalac
Suprug/aRoza (Schreiner) Schreiner
DjecaArije Schreiner
Ella Schreiner
Ferdinand Schreiner
Hadumi Schreiner
Mira Schreiner
Otto Schreiner
Vladimir Schreiner
RoditeljiJakov Schreiner
Khana ( Lofler) Schreiner
RodbinaPaul Schreiner
(unuk)
Edo Miklosz Schreiner
(šogor)

Armin Mordekhai Schreiner (Koprivnica, 25. 3. 1874 - Koncentracijski logor Jasenovac, 29. 11. 1941), utjecajni austro-ugarski i jugoslavenski industrijalac-bankar, židovski aktivist i "glava" ugledne zagrebačke porodice Schreiner.

Biografija[uredi | uredi kod]

Podrijetlo i obitelj[uredi | uredi kod]

Armin Schreiner sa suprugom Rozom.
Armin Schreiner sa unucima Fedorom Ledererom i Paulom Schreinerom 1928 godine.

Armin Schreiner se rodio 25. 3. 1874 u Koprivnici u židovskoj[1][2][3] porodici Jakova (Julius)[4] i Khane (Hani) Schreiner[4] koji su se doselili u Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju iz ugarskog grada Kirmieda.[5] Oni su, vjerojatno odmah nakon vjenčanja, napustili Kirmied, u kojima su njihove porodice živjele od prije 150 godina, te su se naselili u Koprivnici.[6] Armin je 1900 godine oženio svoju sestričnu Rozu Schreiner, podrijetlom iz Budimpešte, sa kojom je imao šestero djece: Ella, Ferdinand, Hadumi, Leo (imigracijom u Izrael promijenio ime i prezime u Arije Aharoni), Mira, Otto i Vladimir.[5][6] Armin je sa svojom porodicom živio u vili koja se nalazila u zagrebačkoj Deželićevoj ulici br. 30,[5] a koju je pro­jek­ti­rao i iz­veo zagrebački arhitekt Lav Kalda.[7] Armin je bio religiozna osoba koja je svako jutro, umotan u molitveni šal tallit, molio sa sidurom.[6]

Poslovna karijera i društveni život[uredi | uredi kod]

1885 godine se preselio u Zagreb da bi se nedugo nakon toga zaposlio kao "desna ruka" Ferde Stejskala, u tvornici "Zagorka d.d." (danas "Tondach Hrvatska" i "Zagorka d.o.o."), koja je proizvodila cigle, crijep i ostale keramičke proizvode. U prvom desetljeću 20. stoljeća Armin je vrlo uspješno radio na organizaciji i prodaji keramičkih proizvoda iz Bedekovčine, koje je uvažao i iz Češke i Austrije, a posebno pločice za zidno unutarnje i vanjsko opločenje. Još i danas u Zagrebu ima mnogo zgrada visoke arhitekonske vrijednosti s fasadama obloženim keramičkim proizvodima Armina Schreinera. Arminov položaj u "Zagorki" sve je više rastao, da bi na koncu postao nasljednikom Ferde Stejskala. Između 1909 i 1910 sagradio je poslovnicu u Deželićevoj 30, odmah pokraj porodične vile.[6] Armin je kasnije postao vlasnik više tvornica i predsjednik uprave odn. devedeset postotni vlasnik tvornice keramike "Zagorka d.d." (danas "Tondach Hrvatska" i "Zagorka d.o.o.")[8] u Bedekovčini.[1][5] "Zagorka d.d." je započela proizvodnju keramičkih proizvoda 1889 godine.[5] Arminova tvornica u Bedekovčini omogućavala je posao cijelome selu, i u njoj je bilo zaposleno oko 800 radnika. Imao je značajnu ulogu u popularizaciji domaće građevne keramike. Svoje proizvode je uspješno i kontinuirano izlagao na domaćim gospodarskim izložbama, te su se "Zagorkini" proizvodi počeli koristiti na svim zapaženim gradnjama prvog i drugog desetljeća 20. stoljeća.[6] Ferdo Schreiner, Arminov prvorođeni sin, bio je glavni direktor tvornice.[5] Armin je bio podpredsjednik "Zagrebačkog zbora" i "Saveza industrijalaca i trgovaca Hrvatske i Slavonije", te član prve masonske židovske lože "Zagreb 1090 N. O. B'nai B'rith". Uz industriju, Armin je bio utjecajan i u bankarskom sektoru gdje je bio potpredsjednik "Gradske štedionice" (danas "Zagrebačka banka"). Kao član "Društva umjetnosti" pozivao je na suradnju slikare i kipare.[1] U međuvremenu je Armin bio kupio jedno zemljište, južno od Karlovca, u nakani da se na njemu izgradi bolnica za liječenje tuberkuloze, koju bi vodila njegova kćer Ella, s obzirom na njezinu profesiju. Taj se naum, nažalost, nije ostvario zbog sve većeg progona Židova koji je prodirao sa Sjevera Europe.[6]

Armin je bio dugogodišnji član Bogoštovne izraelske općine Zagreb (BIOZ) gdje je aktivno sudjelovao u radu, te na sjednicama Predstojništva općine. Armin je bio član asimilantskog društva "Narodni rad" koje je okupljalo sve državljane Hrvate i ostale Jugoslavene židovske konfesije. Među istaknutim članovima društva bili su i industrijalci Samuel David i Šandor Aleksander, knjižar-nakladnik Mirko Breyer, arhitekt Vladimir Šterk i dr. Kao asimilant tj. necionist (po vlastitim riječima) smatrao je da hrvatski cionisti "škode interesima židovstva u zemlji." 1920-ih je došao u sukob sa pojedinim članovima BIOZ-a, tj. jednom prilikom je prosvjedovao što se predsjedniku židovskog nacionalnog fonda "Keren Kajemet LeIsrael", Menahemu Usiškinu, kojeg je nazvao "agitatorom i demagogom", za posjeta Zagrebu dopustilo da održi govor u sinagogi. Armin je smatrao da se time "hram upotrebljava u političke svrhe".[2]

Holokaust i smrt[uredi | uredi kod]

U predvečerje Drugog svjetskog rata, 1938, Arminov najmlađi sin Leo se odlučio na iseljenje u Palestinu. Iako se Armin snažno protivio da Leo napusti porodicu, poduzeće i zemlju, povijesni događaji su, nažalost, dali Leu za pravo.[5] Kada je već bilo očito da će Wehrmacht okupirati Kraljevinu Jugoslaviju, članovi porodice Schreiner pitali su se da li emigrirati dok se još može ili ostati. Armin je smatrao da valja ostati, s obzirom da - kako je uvijek govorio - "on nikada nikome nije nikakvo zlo učinio, već se naprotiv uvijek usrdno zalagao za dobro svoje obitelji i zemlje u kojoj se rodio". Armin nije htio napustiti tvornicu i svoje radnike ostaviti na cesti.[6] U maju 1941, za vrijeme prve faze istrebljenja jugoslavenskih Židova na području novouspostavljene tvorevine Nezavisne Države Hrvatske (NDH), ustaše su uhapsile Armina i njegovu porodicu, zapljenili vilu Schreinerovih u Deželićevoj ulici i tvornicu u Bedekovčini.[5] Svi skupa su bili deportirani u koncentracione logore u Hrvatskom primorju (Logor Metajna, Logor Slano).[6] Armin je odande bio deportiran u koncentracijski logor Jasenovac gdje je i ubijen 29. 11. 1941 godine.[5][6] Bio je zaveden pod brojem MS-ZID=128=ZOZ=6674.[5] Arminova supruga Roza i kći Mira su ubijene u jednom od ustaških logora na otoku Pagu,[5][9][10] sin Vladimir u koncentracijskom logoru Jadovno,[5][11] sin Otto u Solunu,[12] sin Ferdo u koncentracijskom logoru Auschwitz[5][13] i unuka Helga zajedno sa majkom Gretom Schreiner u koncentracijskom logoru Stara Gradiška.[5][14] Od mnogobrojne Arminove porodice rijetki su preživjeli Holokaust, među preživjelima su bili sin Leo i unuci Paul Schreiner i Fedor Lederer.[5]

Galerija[uredi | uredi kod]

  • Pogled na kompleks tvornice "Zagorka d.d." u Bedekovčini u vlasništvu Armina Schreinera.
    Pogled na kompleks tvornice "Zagorka d.d." u Bedekovčini u vlasništvu Armina Schreinera.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Porodica Schreiner

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Snješka Knežević, 2011, str. 60
  2. ↑ 2,0 2,1 Ivo Goldstein, 2005, str. 108, 174, 177
  3. ↑ Ivo Goldstein, 2001, str. 196
  4. ↑ 4,0 4,1 (en) Armin Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (sin). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015
  5. ↑ 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 5,10 5,11 5,12 5,13 5,14 Paul Schreiner, Suzana Glavaš, 2014, str. 15, 16, 21, 89, 90, 91
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 6,8 Omanut (prilog židovskoj povijesti i kulturi); Suzana Glavaš; O ulozi Židova u gospodarskoj povijesti Hrvatske; stranica 2, 3; godište XXII., broj 1 (126), veljača 2015, Zagreb.
  7. ↑ Institut za povijest umjetnosti; Dar­ja Ra­do­vić Ma­he­čić; Sek­ven­ca se­ce­si­je – ar­hi­te­kt Lav Kal­da; stranica 241-264; broj 141, 2006, Zagreb.
  8. ↑ Informacija o razvoju Tondach Hrvatska d.d.. www.gradimo.hr. Preuzeto 10. 2. 2015
  9. ↑ (en) Roza Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (sin). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015
  10. ↑ (en) Mira Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (brat). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015
  11. ↑ (en) Vladimir Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (brat). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015
  12. ↑ (en) Otto Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (brat). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015
  13. ↑ (en) Ferdinand Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (brat). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015
  14. ↑ (en) Helga Schreiner. Stranica svjedočanstva Arie Aharoni (nećakinja). Yad Vashem. Preuzeto 9. 2. 2015

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2
  • Paul Schreiner, Suzana Glavaš (2014). Spašeni iz Zagreba, Zagreb: Fraktura. ISBN 978-953-266-582-6
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Armin_Schreiner&oldid=41472792