Arat iz Solija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Članak o pesniku. Postoji i Arat iz Sikiona i Arat, sin Asklepijev
Arat (iz kiličkog Solija)

Arat (grčki: grčki: Ἄρατος ὁ Σολεύς; latinski: Aratus Solensis; oko 315/310. pne. - 240. pne.) bio je grčki didaktički pesnik, poznat po svojoj tehničkoj poeziji.

Život[uredi | uredi kod]

Rođen je u Soliju u Kilikiji, bio je savremenik Kalimaha i Teokrita. Zna se da je učio kod Menekrata u Efesu i Filite na Kosu. Kao učenik peripatetičkog filozofa Praksifana u Atini, susreo je stoičkog filozofa Zenona, kao i Kalimaha iz Kirene i Menedama, osnivača Eretrijske škole.

Oko 276. pne. pozvan je na dvor makedonskog kralja Antigona II Gonate, čiju je pobedu nad Galima 277. pne. zabeležio u stihovima. Ovde je napisao svoju najčuveniju poemu, Phaenomena ("Pojave"). Zatim je neko vreme proveo u Siriji, na dvoru Antioha I Sotera, ali se kasnije vratio u makedonsku Pelu, gde je umro 240. pne..

Dela[uredi | uredi kod]

Aratovo glavno sačuvano delo je heksametarska poema Phaenomena ("Pojave"), čiji je prvi deo stihovana verzija izgubljenog istoimenog Eudoksovog dela. U njoj se opisuju sazvežđa i druge nebeske pojave.

Druga polovina "Pojava", "o znacima vremena" (u meteorološkom smislu), uglavnom se bavi narodnim verovanjima u vezi vremena. Uglavnom je nazivaju Diosemeia, ponekad je izdavana zasebno pod tim naslovom. Ova polovina dela uglavnom počiva na znacima vremena pripisanim Teofrastu.

Delo kao celina ima sve karakteristike Aleksandrijske škole poezije. Mada Arat nije bio upućen u astronomiju, njegova poema je povoljno ocenjena od 18 istaknutih stručnjaka, poput Hiparha, koji je napisao komentar na nju.

Arat je napisao još nekoliko poema, mnoge su bile astronomske ili tehničke prirode.

Kasniji uticaj[uredi | uredi kod]

Arat je uživao veliki prestiž među helenističkim pesnicima, kao što su Teokrit, Kalimah i Leonida iz Tarenta. Ovu ocenu su preuzeli i latinski pesnici, među kojima Ovidije i Vergilije. Latinske verzije su radili niko drugi do Ciceron (uglavnom sačuvano), Ovidije (ostala samo dva kratka fragmenta), Germanik Cezar, član julio-klaudijevske porodice, te manje čuveni Avijen (sačuvano). Kvintilijan je bio manje oduševljen.

Arata citira čak i Luka Evanđelista u drugoj polovini Dela Apostolskih (17:28 - "...jer u njemu imamo život i pokrete i biće. To i neki od vaših pesnika rekoše: 'Mi smo rod njegov'..."), gde prenosi obraćanje Svetog Pavla na Areopagu. Pavle ovde, govoreći o Bogu, citira peti stih Aratovih Pojava: "Počnimo od Zeusa, koga mi smrtnici nikad ne ostavimo nespomenutim/ Jer svaka ulica, svaki trg je pun Zeusa./ Čak i more i luka su puni ovog božanstva./ Svuda svako je zadužen Zeusu./ Jer mi smo zbilja njegovo potomstvo..."

Poznata su imena autora 27 komentara na njegovo delo, sačuvani su samo oni od Teona Aleksandrijskog, Ahila Tacija i Hiparha iz Nikeje. Kalif Al-Ma'mun je u 9. veku naručio prevod na arapski. Citiraju ga Vitruvije, Stefan Vizantijski i Stobej. Sačuvano je nekoliko opisa njegovog života, od strane anonimnih grčkih pisaca.

Krater Arat na Mesecu je nazvan u njegovu čast.

Reference originala[uredi | uredi kod]

Phaenomena

(na engleskom:)

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

(na engleskom:)

Šablon:Nuttall Šablon:1911