Antofilit

Izvor: Wikipedia
Antofilit
Anthophyllite Suède Fond.jpg
Općenito
Kategorija Mineral
Kemijska formula Mg7[Si 8O22](OH)2
Identifikacija
Boja bijela, blijedozelena do smeđa
Kristalni habitus štapićast do igličast
Kristalni sustav rompski
Kalavost savršena po {210}
Lom školjkast do iverast
Mohsova tvrdoća 5,5 - 6
Sjaj staklast do sedefast
Ogreb siv
Gustoća 2,8 - 3,3


Antofilit je amfibolski mineral, magnezijsko-željezoviti inosilikatni hidroksid kemijske formule Mg7Si8O22(OH)2. Mineral cummingtonit mu je polimorf. Neke forme antofilita su lamelarne ili vlaknaste i koriste se kao azbest.

Porijeklo imena[uredi - уреди]

Ime mu dolazi od latinske riječi anthophyllum, što znači "klinčić", kao uputnica na najčešću boju u kojoj se mineral pojavljuje.

Postanak i ležišta[uredi - уреди]

Antofilit je produkt metamorfizma magnezijem bogatih stijena, osobito ultrabazičnih magmatita i nečistih dolomitnih šejlova. Također nastaje kao retrogradni produkt izmjene ortopiroksena i olivina, te kao akcesorni mineral u kordijeritnim gnajsevima i škriljavcima. On je i produkt retrogradnog metamorfizma koji nastaje iz ultrabazičnih stijena, zajedno sa serpentinima.

Ima ga u Pennsylvaniji, na sjeverozapadu New Hampshirea, središnjem Massachusettsu, Franklinu u Sjevernoj Karolini te u Gravelly Rangeu i planini Tobacco Root, na sjverozapadu Montane.

Postanak u ultrabazičnim stijenama[uredi - уреди]

Antofilit nastaje raspadanjem talka u ultrabazičnim stijenama, u prisutnosti vode i CO2 (ugljik (IV)-oksida) progradnom metamorfnom reakcijom. Djelomičan tlak kojeg stvara ugljik (IV)-oksid (XCO2) u vodenim otopinama pogoduje nastanku antofilita. Veći dioksidni tlak stvara i višu temperaturu

Ultrabazične stijene u čistim vodenim okolišima, bez CO2 pogodovati će nastanku serpentinsko-antigoritno-brucitno-tremolitnih zajednica (ovisno i udjelu MgO), a one u amfibolitnom ili granulitnom stupnju metamorfizma piroksenima ili olivinima.

Dakle, metamorfne zajednice ultrabazičnih stijena koje sadrže antofilit zapravo su indikatori facijesa matemorfizma zelenih škriljavaca u prisutnosti metamorfnih fluida bogatih s CO2.

Tipične metamorfne reakcije zajednica u ultrabazičnim stijenama s niskim (<25% MgO) i one s visokim udjelom magnezijevog oksida (> 25% MgO) su:

Retrogradni antofilit je relativno rijedak u ultrabazičnim stijenama i obično je slabo razvijen zbog nižeg stupnja energije metamorfnih reakcija te zbog općenito dehidriranih stijena (tijekom metamorfizma). Slično, potreba za zamjenskim komponentama ugljik (IV)-oksida u metamorfnim fluidima ograničava pojavu antofilita kao retrogradnog minerala. Uobičajena metamorfna zajednica retrogradnih ultrabazičnih stijena sastavljena je najčešće od serpentina, talka i magnezita.

Retrogradnog antofilita najčešće ima u rasjednim zonama gdje lomovi i rasjedanje stijena omogućuju nastanak pukotina u koje, tijekom retrogradnje, mogu ući fluidi bogati ugljik (IV)-oksidom.

Vidi još:[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]