Ante Sorić
| Ante Sorić | |
 | |
| Rođenje | Preko, 9. februar 1929. |
|---|---|
| Smrt | Zagreb, 15. oktobar 2014. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | pravnik, publicist |
| Standardizacija infokutija | |
Ante Sorić, (Preko, 9. februar 1929. - Zagreb, 15. oktobar 2014.), bio je hrvatski kulturni radnik i publicist, najpoznatiji kao direktor nekadašnjeg Muzejsko galarijskog centra (u sklopu kojeg je tada bio i Muzej Mimara) organizator velikih izložbi i pionir marketinga u kulturi.
Biografija[uredi | uredi kod]
Ante Sorić rođen je u Preku na otoku Ugljanu 1929. u siromašnoj težačkoj porodici, kao deveto od trinaest djece, tako da je osnovnu školu pohađao je u šibenskom sjemeništu. Pred kraj rata, još kao dijete pridružio se partizanima i bio njihov kurir, sa njima je među prvima ušao u Zadar u oktobru 1944.[1]
Nakon rata završio je Pravni fakultet u Zagrebu, iza tog radio je u SSRNJ-u kao sekretar za nacionalna i vjerska pitanja.[1] Nakon tog, punih 20 godina, radio je u turizmu, pa je bio i predstavnik Turističkog saveza Jugoslavije u Londonu od 1961. do 1967.[2]. a zatim je radio u Privrednoj komori Hrvatske, u to vrijeme bio je i zastupnik u saboru SRH-a (i to u dva mandata o 1971.), nakon tog je bio direktor upravo dovršene zagrebačke Sportske dvorane. Za svog mandata organizirao je čitav niz velikih koncerata i sportskih događaja, od kojih je svakako nastup Rolling Stonesa - 1976. bio najimpresivniji.[2] Njega je organizirao uz pomoć svojih londonskih veza, to mu nije pomoglo da 1979. dobije otkaz, jer nije htio zaposliti sina jednog od tada uticajnih političara, pa je dvije godine bio je bez posla.[2] Zatim ga je Stipe Šuvar zaposlio kao sekretara kolekcionara Ante Topić Mimare, ocjenivši da je će on svojim taktom uspjeti dovršiti preseljenje njegove kolekcije u zemlju i konačno otvaranje zbirke za javnost.[1]
Nakon tog postavljen je za direktora Muzejsko galerijskog centra, u kom je radio sve do umirovljenja.[3] Taj period njegova života bio je kruna njegova života, iako to nitko nije očekivao - on se u likovnoj umjetnosti odlično snašao, unjevši u dotadašnji uspavani i vrlo konzervativni muzejsko galerijski svijet - marketing i propagandu, tako da su njegove dotad nezamislivo velike i skupe izložbe, počele i donosti prihod.[3] Počeo je sa izložbom "Grafika Albrechta Dürera", nastavio sa "Retrospektivom Otona Glihe" i "Dušana Džamonje", zatim je uslijedio period mega izložbi - "Riznica zagrebačke katedrale" (1983.) a onda najveća - "Drevna kineska kultura" (1984./85.) koju je posjetilo preko 450 000 gledaoca.[3]
I nakon umirovljenja nastavio je organizirati izložbe (Zlatna žetva 2002., Zlatko Prica 2006. i 2007.), ali ne za neku osobnu korist (bio je skroman) već u interesu zajednice. To je radio je marljivo i uporno poput sovjetskih udarnika i Alije Sirotanovića, samo na neki drugi način.[1]
Publicistika[uredi | uredi kod]
Ante Sorić bio je urednik brojnih kataloga i monografija, između ostalog i ovih;
- Bernardo Bernardi hommage, Zagreb, MTM, 1987
- Dino Trtovac, MGC Gradec, Zagreb, 25. studeni - 16. prosinac 1992.
- INUA, MGC Gradec Zagreb, 7.7. - 28.8. 1988.
- Ivan Lacković Croata Zagreb, Muzejsko-galerijski centar, 1992
- Šebalj : MGC Gradec Zagreb, 26.9. - 23.10. 1988. Zagreb, Muzejsko-galerijski centar, 1988
- Victor Vasarely: slike, kolaži, tapiserije, grafike 1938. - 1973. Zagreb, Muzejsko-galerijski centar, 1988
- Zlatko Prica, slike Pečuh / Samobor. 2006.
- Zlatko Prica, slike Zagreb, Galerija HDLU 2007.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Miljenko Jergović. „Preminuo Ante Sorić, čovjek kojem su vjerovali i biskupi i komunisti” (hrvatski). jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-20. Pristupljeno 16. 10. 2014.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Ana Lendvaj. „Čovjek koji je uveo hrvatsku kulturu u novo doba” (hrvatski). Jutarnji list. Pristupljeno 16. 10. 2014.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 „Ante Sorić” (hrvatski). MDC. Pristupljeno 16. 10. 2014.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Ante Sorić (sh)