Ante Pandaković
| ||||||||||||||||||||
| Napomene | ||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Ante Pandaković (Zagreb, 1891. - 1968.)[1] je bio hrvatski nogometni trener, sportaš, sportski djelatnik i sportski dužnosnik (u Hrvatskom sportskom savezu od početaka, predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije od 1928. do 1930.). Pored nogometa i skijanja, bavio se bavio alpinizmom, kajakaštvom, planinarstvom, tenisom. Po struci bio je diplomirani pravnik.
Bio je brat Mirka Pandakovića. Njih su dvoje bili jednima od najaktivnijih sportaša (jedan od utemeljitelja hrvatskog skijanja) i sportskih djelatnika. Oboje su obnašali brojne dužnosti u hrvatskom i ondašnjem jugoslavenskom sportu.
Prije rata su i on i brat bili započeli svoju karijeru. Bili su sudionici u prvim organiziranim aktivnostima u skijaškom sportu. Referentom je skijaške sekcije Hrvatskog sportskog saveza.
S bratom Mirkom sudjelovao je 1907. u osnivanju Zagrebačkog sportskog kluba Viktorija. Poslije su godinama bili najagilnijim članovima i istaknutim predsjednicima tog kluba.
1913. je uz Rikarda Wickerta i Ivu Lipovšćaka organizirao prvi organizirani skijaški tečaj u Hrvatskoj. Bilo je to u Mrkoplju. Iduće je godine održan drugi tečaj i tom prigodom prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju. Izvori se ne slažu tko je bio pobjednik: jedni navode Antu Pandakovića, drugi njegova brata Mirka.
Pred prvi svjetski rat, aktivirao se s bratom Mirkom i u planinarstvu. I ondje su bili pioniri hrvatskog sporta: s još desetak planinara izveli su prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj (na vrh Bjelolasice).
Poslije rata pamti ga se po nogometnom angažmanu. Manje je poznato da je radio kao kvalificirani skijaški učitelj, da je organizirao teniski i kajakaški sport, te da je bio odbornikom i jednim od osnivača i tajnika Jugoslavenskog olimpijskog odbora.
Vodio je jugoslavensku reprezentaciju od 30. svibnja 1926.[2] do 26. siječnja 1930. godine. [3]. Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine nije vodio zbog srpskog centralističkog udara na nogomet. Sjedište Jugoslavenskog nogometnog saveza je te godine premješteno iz Zagreba u Beograd. 5. travnja su iz Zagreba javili JNS-u da hrvatski igrači neće igrati na najavljenoj utakmici 13. travnja protiv Bugarske,[4] tako da je na toj utakmici reprezentaciju vodio Boško Simonović.[5]
Kad se snimao srpski film Montevideo, Bog te video, Antu Pandakovića je na filmskom platnu utjelovio hrvatski trener Miroslav Blažević.[6][7]
Izvori[uredi | uredi kod]
- Ivica Buljan: Športski pečat Hitreca i Pandakovića, u Povijest hrvatskog športa, g. 43, br. 159, prosinac 2011., str. 8-11
- ↑ Imehrvatsko.net
- ↑ RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1920-1929
- ↑ RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939
- ↑ (srpski)Blic Vladimir Stanković: Hrvati odbili igrati, feljton Montevideo, Bog te video (6), 14. travnja 2010.
- ↑ RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939
- ↑ MojTV Katarina Hrgović: Video: Ćiro Blažević iz nogometnih u glumačke vode. Objavljeno na internetu 14. prosinca 2009.
- ↑ (srpski)Blic Vladimir Stanković: Hrvati odbili igrati, feljton Montevideo, Bog te video (6), 14. travnja 2010.