Angolski građanski rat

Izvor: Wikipedia
Angolanski građanski rat
Segment Hladni rat
SWAPO and SA operations 1981-1984, Angola civil war es.png
Operacije od 1981. do 1984.
Datum 1975. - 2002.
Lokacija Angola
Rezultat Pobjeda MPLA-a
Zaraćene strane
Movimento Popular de Libertação de Angola (bandeira).svg MPLA
 Kuba
Angola AAF
 Mozambik
 Sovjetski Savez
Flag of UNITA.svg UNITA
Bandeira da FNLA.svg FNLA
Flag of South Africa 1928-1994.svg JAR
Flag of Zaire.svg Zair
 SAD
Komandanti i vođe
Movimento Popular de Libertação de Angola (bandeira).svg Agostinho Neto
Movimento Popular de Libertação de Angola (bandeira).svg José Eduardo dos Santos
Flag of UNITA.svg Jonas Savimbi
Bandeira da FNLA.svg Holden Roberto
Žrtve i gubici
Preko 500,000 militanata i još stotine civila

Angolski građanski rat je period suvremene povijesti ove zemlje od priznanja nezavisnosti 1975. godine do konačnog sklapanja mira 2002. godine. Nakon završetka portugalske kolonijalne vladavine u travnju 1974., sada neovisna Angola je zapala u razarajući građanski rat, koji je postao najduži sukob u Africi. Procjenjuje se da je u ovom građanskom ratu koji trajao 27 godina poginulo preko 500,000 ljudi.

Sukobljene strane[uredi - уреди]

Tri glavne zaraćene frakcije koje su učestvovale u sukobu su bile:

Sukob[uredi - уреди]

Uvertira u građanski rat - Rat za neovisnost[uredi - уреди]

Od ranih 1960-ih, djelovi ovih pokreta su se borili protiv portugalske kolonijalne vladavine. Narod Angole je bio podijeljen u svom ratu za neovisnost koji je počeo 1961. Plemenski zasnovan FNLA, maoistička UNITA i marksističko-lenjinistički MPLA su bile snažne grupacije koje su se borile protiv Portugalaca.

Početak građanskog rata[uredi - уреди]

Nakon puča 1974. u Portugalu je uspostavljena vojna vlada, koja je odmah zaustavila rat i pristala predati vlast koaliciji ova tri pokreta. Koalicija se ubrzo raspala, i počeo je građanski rat. Sjedinjene Države, Zair i Južna Afrika su vojno intervenirali na strani FNLA-e i UNITA-e. Na suprotnoj strani, Kuba, podržana od strane Sovjetskog Saveza, intervenirala je u korist MPLA-e. U studenom 1975., MPLA je gotovo slomila UNITA-u i južnoafričke snage su se povukle. Kongres SAD-a je zabranio dalje vojno miješanje SAD-a u Angoli.

Kako je kontrolirala Luandu i obalni pojas (sa sve unosnijim naftnim poljima), MPLA je proglasila neovisnost Angole 11. studenog 1975. godine, na dan kada su Portugalci napustili prijestolnicu. Portugal je odmah priznao proglašenje neovisnosti. Agostinho Neto je postao prvi predsjednik, a poslije njega je 1979. došao José Eduardo dos Santos. Opozicijski pokreti, FNLA i UNITA, napravili su zajedničku vladu u zonama pod svojom kontrolom. Samoproklamirana "Demokratska Republika Angola" je osnovana 24. studenog 1975., sa Holdenom Robertom i Jonasom Savimbijem na čelu. Ova vlada se raspala poslije 30. siječnja 1976.

Jačanje UNITA-e, prvi izbori i nastavak sukoba[uredi - уреди]

Građanski rat između UNITA-e i MPLA-e se nastavio do 10. siječnja 1989., kada je Kuba počela povlačiti svoje snage. Tijekom najvećeg dijela ovog perioda, UNITA je kontrolirala velike žitnice u unutrašnjosti i primala je podršku u vidu američkih sredstava i južnoafričkih trupa. Slično, desetine tisuća Kubanaca je ostalo pružati podršku MPLA-i, često se boreći protiv Južnoafrikanaca na frontama. Godine 1988., Južna Afrika i Kuba su se suglasile oko povlačenja svih stranih trupa iz Angole. Naredne godine, dogovoru o prekidu vatre je posredovalo osamnaest afričkih država. Ovo je dovelo do sporazuma 1991., koji je predviđao izborni proces za demokratsku Angolu, pod supervizijom Ujedinjenih naroda. Jonas Savimbi iz UNITA-e nije uspio pobijediti u prvoj rundi predsjedničkih izbora 1992.—osvojio je 40% glasova, dok dos Santos osvojio 49%, tako da se trebao održati drugi krug. Savimbi je okarakterizirao izbore kao nepoštene i obnovio rat. Novi mirovni sporazum, Protokol iz Lusake, je dogovoren u Lusaki u Zambiji i potpisan je 20. studenog 1994.

Kraj rata[uredi - уреди]

No, rat je službeno završio tek 2002. godine kada je vođa UNITA-e, Jonas Savimbi ubijen tijekom borbe. Tada je UNITA ostala bez svog vođe i završio je jedan od najdužih ratova u povijesti.

Vanjske veze[uredi - уреди]