Andrija Rašeta
| Andrija Rašeta | |
|---|---|
 | |
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 9. 12. 1934. |
| Mjesto rođenja | Donji Lapac, Kraljevina Jugoslavija |
| Datum smrti | 7. 12. 2021. |
| Mjesto smrti | Beograd, Srbija |
| Nacionalnost | Srbin |
| Vojna karijera | |
| Čin |  General-pukovnik
|
| Ratovi | Rat u Sloveniji Rat u Hrvatskoj |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija
|
| Rod vojske |  Kopnena vojska JNA
|
Andrija Rašeta (Donji Lapac, 9. 12. 1934 ― Beograd, 7. 12. 2021) bio je general Jugoslavenske narodne armije u mirovini.
Životopis[uredi | uredi kod]
General-pukovnik Andrija Rašeta je rođen 9. decembra 1934. u Donjem Lapcu. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) general Rašeta je obnašao dužnosti komandanta divizije, načelnika štaba "5. armijske oblasti JNA" sa sjedištem u Zagrebu i zamjenika načelnika Generalštaba JNA.[1]
General Rašeta je bio jedan od zapovjednika JNA tijekom Rata u Sloveniji. Predstavljao je JNA (koja je pod svojim zapovjedništvom imala i paravojne srpske jedinice)[2] kada su se vodili pregovori o njezinom povlačenju iz Hrvatske tokom Rata u Hrvatskoj. Pregovori su se vodili pod pokroviteljstvom "Promatračke misije Europske zajednice" u zagrebačkom hotelu "I" od 8. oktobra 1991. do konca te godine.[3]
Njegovi najznačajniji postupci iz tog vremena vezani su uz okupaciju Vukovara. U pismu, hitno poslanom generalu Rašeti, vođa europskih promatrača Dir Jan Van Houten zatražio je 17. novembra 1991. da se promatračima omogući ulazak u Vukovar te da JNA zajamči sigurnost ženama i djeci. Hrvatska vlada je s izvanredne sjednice uputila zahtjev Generalštabu JNA da napravi tampon-zonu, da bi se spasilo civilno stanovništvo i omogućilo poduzimanje humanitarnih akcija, te zatražila hitna evakuacija stanovnika Vukovara, uz prisutnost promatrača Međunarodnog Crvenog križa.[4] Sljedećeg je dana, 18. novembra, veći dio Vukovara pao. Dr. Vesna Bosanac je ujutro u 10.10 sati izvijestila Europsku misiju da je bolnica opet na udaru topništva. Promatračka skupina Europske zajednice za Vukovar u 12.15 sati iz Negoslavaca je izvijestila da će njihov predstavnik doći do bolnice "ako mu to bude dozvoljeno". U 12.35 sati dr. Bosanac prosvjedovala je zato što nije ispunjeno obećanje Europske misije glede kontakta i početka evakuacije ranjenika.[4]
Za to vrijeme, u skladu s Člankom 15. Četvrte ženevske konvencije, prema kojem bolnicu u središtu ratnih zbivanja preuzima osoblje Međunarodnog Crvenog križa i vodi brigu o ranjenicima i bolesnicima, predstavnici Republike Hrvatske, JNA, Međunarodnoga komiteta Crvenog križa, Liječnika bez granica i Malteškoga križa u Zagrebu su postigli "Sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice i organizaciji konvoja za evakuaciju ranjenika i bolesnika iz nje". Sporazumom su se Republika Hrvatska (HR) i JNA obvezale na "prekid vatre na području vukovarske bolnice i na dogovorenom putu evakuacije", na osiguranje "odgovarajućih vozila s odgovarajućim osobljem, za približno 40 teških bolesnika i oko 360 ranjenika, od kojih su trećini potrebna nosila" i na priznavanje "neutralnosti vukovarske bolnice za vrijeme evakuacije". Sporazumom su RH i JNA dale suglasnost "da Promatračka misija Europske zajednice nadgleda cijelu operaciju i da ima potpuni pristup svim dijelovima evakuacije", koja će "obuhvatiti sve ranjenike i bolesnike koji su na liječenju u vukovarskoj bolnici, a za koje mjerodavni u bolnici budu procijenili da mogu putovati." Sporazum su potpisali predstavnik Europske promatračke misije J. M. Chenu, predstavnik Vlade RH (ministar zdravstva) Andrija Hebrang i predstavnik JNA general Rašeta.[4]
JNA nije ispoštovala sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice, kojega je potpisao general Rašeta, a prema kojemu vojska nije smjela ulaziti u bolnicu. Unatoč potpisanom sporazumu oficiri i vojnici JNA ulazili su u bolnicu, te selektivno odvodili ranjene vojnike i civile, onemogućivši pritom pristup bolnici djelatnicima Crvenog križa. Nakon 20. novembra 1991. iz bolnice je planski odvedeno 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice, koji su kasnije pogubljeni na Ovčari. Među ubijenima na Ovčari je bio i nećak generala Rašete (nije nosio to prezime), a koji je u bolnici izdavao lijekove.[5]
General Rašeta je prilikom ranjavanja Gordana Lederera, snimatelj Hrvatske radiotelevizije, odbio istome omogučiti prijevoz do bolnice u Zagrebu helikopterom Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Za to ga je Ledrerova majka, Dr. Vlasta Lederer, javno prozvala pismom objavljenim u Vjesniku 14. kolovoza 1991. godine, nazvavši generala Rašetu četničkim kolabracionistom-suradnikom koji je suodgovoran za Ledererovu smrt.[6][7]
2. januara 1992. potpisao je Sarajevsko primirje. General Rašeta je otišao u mirovinu 8. maja 1992. godine.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Ante Nazor, Ivan Brigović, 2010, str. 313
- ↑ Siniša Glavašević, Vukovar, 17. oktobra 1991. Izvješće: Obruč oko Vukovara se steže - "Ponovno granate i mine na grad, ponovno kršenje zadane riječi. Gospodin Rašeta namjerno zaboravlja da komandira i četnicima. Priznanja su stigla i sinoć kada su u naselju Lužac uhićeni ljudi čudnog izgleda i vrlo duge brade..."
- ↑ JNA je izigrala sve dogovore o evakuaciji vukovarskih ranjenika. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 3. decembra2013.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Vukovar i vukovarska bolnica (dijelovi kronologije), novembar 1991. (IV. dio). Hrvatski Vojnik. Preuzeto 3. decembra 2013.
- ↑ Davor Ivanković (18. 11. 2010.). Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci. Večernji list. Preuzeto 3. decembra 2013.
- ↑ Informacije o Gordan Lederer[mrtav link]: Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez afilijacije s oružanim snagama, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života. Novine su objavile rukom pisani list majke poginulog snimatelja, primarijusa anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh Vlaste Lederer, kojim je javnosti obznanila da su za smrt njenog sina krivi četnici i general Rašeta.
- ↑ "A letter from Gordan Lederer's mother".. Vjesnik (www.croatianhistory.net). Preuzeto 3. decembra 2013.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Ante Nazor, Ivan Brigović (2010). Zapovjedni vrh JNA, siječanj 1990. – svibanj 1992., Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. ISBN 978-953-193-106-9