André Devigny
| André Devigny | |
|---|---|
Karijera
| |
| Čin | brigadni general[1] |
| Važnije bitke | |
| Rod vojske | Francuska vojska |
André Devigny (25. maj 1916 – 12. februar 1999) bio je francuski profesionalni vojnik i obavještajac, najpoznatiji po aktivnostima u pokretu otpora za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu.
Odrastao je u porodici sa vojničkom tradicijom, pred rat je prošao vojno obrazovanje, iako je služio kao učitelj. U vojsku je formalno stupio sa činom poručnika 1939. godine. Za vrijeme tzv. Čudnog rata u decembru iste godine je njegov vod postao metom prepada od strane nadmoćnih njemačkih snaga, a koje je uspješno odbio koristeći bajunete. Za to je odlikovan Ordenom legije časti, a što je bio prvi slučaj u cijelom ratu. Za vrijeme bitke u Francusku je služio u tenkovskim jedinicama gdje je u maju 1940. ranjen i poslan u bolnicu u Bordeaux, gdje ga je zatekla kapitulacija Francuske.
Nekoliko mjeseci kasnije je stupio u kontakt sa britanskom obavještajnom službom, a od njemačke okupacije južne Francuske u novembru 1942. uz pomoć SOE na području Lyona vodio mrežu koja je prikupljala obavještajne podatke, izvodila atentate i sabotaže i pomagala oborenim savezničkim pilotima i odbjeglim zarobljenicima da pronalaze utočište u Švicarskoj. Nekoliko mjeseci kasnije su njemačke vlasti "provalile" njegovu mrežu, te je Devigny 17. aprila 1943. uhapšen. Nakon toga je smješten u zatvor Montluc gdje ga je lično ispitivao i mučio šef Gestapoa Klaus Barbie. 20. augusta 1943. mu je saopćeno da će biti pogubljen. U noći 24/25. augusta je zajedno sa još jednim zatvorenikom uspio pobjeći i pronaći utočište u Švicarskoj.
Odatle je pod lažnim ispravama preko neutralne Španije uspio doći do Sjeverne Afrike i priključiti padobranskim jedinicama Slobodnih Francuza, sa kojima je u ljeto 1944. sudjelovao iskrcavanju u Provansi, te u završnim operacijama u Francuskoj.
Poslije rata je nastavio profesionalnu karijeru, te je sudjelovao u alžirskom ratu. Od 1965. do 1971. je služio u SDECE.
Za vrijeme službe u Alžiru je napisao knjigu memoara o svojim ratnim iskustvima, koja je poslužila kao predložak za znameniti film Osuđeni na smrt je pobjegao.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „André Devigny alias "Valentin"”. ordredelaliberation.fr. 31 January 2007. Arhivirano iz originala na datum 2014-08-29. Pristupljeno 13. IX 2012. (fr)