Anawrahta

Izvor: Wikipedia
Anawrahta
အနော်ရထာ
kralj Burme
Vladavina 16. decembar 1044 – 23. mart 1078
Prethodnik Sokkate
nasljednik Sawlu
Suprug/a Pyinsa Kalayani
Saw Mon Hla
Manisanda
Potomstvo
Sawlu
Kyansittha
Puno ime
Min Saw
Maha Yaza Thiri Aniruddha Dewa
Kuća Pagan
Otac Kunhsaw Kyaunghpyu
Majka Myaunk Pyinthe
Rođen/a mart 1015.
Pagan
Umro/la 23. mart 1078. (dob: 63)[note 1]
Pagan
Religija Theravada budizam
preobraćen od ari budizma

Anawrahta Minsaw (burmanski: အနော်ရထာ မင်းစော, izgovor: [ʔənɔ̀jətʰà mɪ́ɴ sɔ́]; 1015–1078) bio je osnivač Paganskog Carstva, a također se smatra i ocem današnje burmanske nacije. Anawrahta je malu kneževinu na području Gornje Burme pretvorio u veliku državu koja se smatra jezgrom današnje Burme (Mjanmar).[1][2] Pisana, odnosno pouzdanim izvorima potvrđena historija Burme počinje upravo s njegovim stupanjem na prijestolje Pagana godine 1044.

Anawrahta je po prvi put u historiji uspio ujediniti oblasti doline Iravadija, a rubna područja kao Shan države i Arakan (Sjeverni Rakhine) stavio pod pagansko sizerenstvo. Uspješno je zaustavio prodor Kmerskog Carstva duž Tenasserumske obale i u dolinu Gornjeg Menama, nakon čega je Pagan postala jedna od dvije velike države na području Indokine.

Anawrahta se isticao strogom disciplinom, te je uveo niz značajnih društvenih, religijskih i ekonomskih reformi koje će imati dalekosežne posljedice na dalji tok burmanske historije. Njegove društvene i religijske reforme su predstavljale temelj današnje burmanske kulture. Masovnom gradnjom brana je dotle sušno i neplodno tlo oko Pagana učinio jednim od glavnih izvora riže za Gornju Burmu, učinivši je ekonomskim temeljem za dominaciju nad okolonim područjem koja će potrajati vijekovima. Uveo je i strogi administrativni sistem koji će primjenjivati svi paganski kraljevi sve do pada dinastije 1287. Uspjeh i održavanje paganske dominacije nad dolinom Iravadi je stvorilo temelj za razvoj burmanskog jezika i kulture, i dominaciju burmanske etničke grupe nad Gornjom Burmom.

Anawrahtina vladavina je imala posljedice i izvan granica današnje Burme. Njegovo prihvaćanje theravada budizma i zaustavljanje Kmersko Carstva, koje je tada bilo hinduistička država, omogućila je toj budističkoj školi, dotle potiskivanoj u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, uporište u kome se oporavila. Zahvaljujući njemu se theravada budizam preporodio i na Cejlonu, odakle oriiginalno potiče. Uspjeh paganske dinastije je omogućio uspon theravada budizma u područjima Lan Na (sjeverni Tajland), Sijamu (centralni Tajland), Lan Xang (Laos) i samom Kmerskom Carstvu (Kambodža) u 13. i 14. vijeku.

Anawrahta se smatra jednim od najvažnijih vladara burmanske historije. Kao takav je postao predmetom brojnih legendi, burmanskog folklora i omiljena referenca i lik burmanske popularne kulture.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Harvey 1925: 34
  2. Htin Aung 1967: 38

Literatura[uredi - уреди]

  • Aung-Thwin, Michael (1985). Pagan: The Origins of Modern Burma. Honolulu: University of Hawai'i Press. ISBN 0-8248-0960-2. 
  • Aung-Thwin, Michael A. (2005). The Mists of Rāmañña: The Legend that was Lower Burma (illustrated izd.). Honolulu: University of Hawai'i Press. ISBN 0824828860, 9780824828868. 
  • Eade, J.C.. Southeast Asian Ephemeris: Solar and Planetary Positions, A.D. 638–2000. Cornell University Press. ISBN 0-87727-704-4. 
  • Hall, D.G.E. (1960). Burma (3rd izd.). Hutchinson University Library. ISBN 978-1-4067-3503-1. 
  • Harvey, G. E. (1925). History of Burma: From the Earliest Times to 10 March 1824. London: Frank Cass & Co. Ltd. 
  • Htin Aung, Maung (1967). A History of Burma. New York and London: Cambridge University Press. 
  • Kala, U (1720) (Burmese). Maha Yazawin Gyi. 1–3 (2006, 4th printing izd.). Yangon: Ya-Pyei Publishing. 
  • Kyaw Thet (1962) (Burmese). History of Burma. Yangon: Yangon University Press. 
  • Lieberman, Victor B. (2003). Strange Parallels: Southeast Asia in Global Context, c. 800–1830, volume 1, Integration on the Mainland. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80496-7. 
  • Myint-U, Thant (2006). The River of Lost Footsteps—Histories of Burma. Farrar, Straus and Giroux. ISBN 978-0-374-16342-6. 
  • Pe Maung Tin; G.H. Luce. The Glass Palace Chronicle of the Kings of Burma (1960 izd.). Rangoon University Press. 
  • Phayre, Lt. Gen. Sir Arthur P. (1883). History of Burma (1967 izd.). London: Susil Gupta. 
  • Ricklefs, M.C.; Bruce McFarland Lockhart, Albert Lau, Portia Reyes, Maitrii Aung-Thwin, Bruce Lockhart (2010). A New History of Southeast Asia. Palgrave Macmillan. str. 544. ISBN 978-0230212145. 
  • Royal Historical Commission of Burma (1832) (Burmese). Hmannan Yazawin. 1–3 (2003 izd.). Yangon: Ministry of Information, Myanmar. 
  • Sandamala Linkara, Ashin (1931) (Burmese). Rakhine Yazawinthit Kyan. 1–2 (1997 izd.). Yangon: Tetlan Sarpay. 
  • South, Ashley (2003). Mon nationalism and civil war in Burma: the golden sheldrake. Routledge. ISBN 978-0-7007-1609-8. 
  • Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Early Times to c. 1500. ISBN 978-0-521-66369-4. 
Anawrahta
Rođen/a: mart 1015 Umro/la: 23. mart 1078
Kraljevske titule
Prethodi:
Sokkate
kralj Burme
1044–1078
Slijedi:
Sawlu


Greška citiranja <ref> tags exist for a group named "note", but no corresponding <references group="note"/> tag was found, or a closing </ref> is missing; $2