Anastasijev rat

Izvor: Wikipedia
Anastasijev rat
Segment Bizantsko-perzijskih ratova
Datum 502-506
Lokacija Istočno rimska granica (Osroena, Mezopotamija, Armenija, Jugoistočna Anadolija)
Casus belli Anastazije I odbio pružiti financijsku pomoć Kavadu I
Rezultat status quo ante
Zaraćene strane
Istočno Rimsko Carstvo Sasanidsko Carstvo
Komandanti i vođe
Anastazije I
Rufin
Areobind
Patricije
Hipatije
Faresman
Celer
Kavad I
Teodor
Rimsko-perzijski ratovi
Rimsko-partski ratovi
KaraKilikijska vrataAmanski prijevojPlanina GindarPohodi Marka AntonijaArmenski rat 58–63Trajanov pohod na PartijuPohodi Lucija Vera2. KtesifonNisibis
Rimsko–sasanidski ratovi
ResenaMisičeBarbalisEdesaSingaraAmida3. KtesifonSamara
Bizantsko-sasanidski ratovi
Rat 421–422Anastazijev ratIberijski ratLazijski ratRat 572–591Rat 602–628

Anastazijev rat se vodio od 502. do 506. između Istočnog Rimskog Carstva na jednoj i Sasanidskog Carstva na drugoj strani. Predstavljao je drugi veliki sukob između te dvije države, odnosno drugi veliki sukob u završnoj fazi rimsko-perzijskih ratova. Ime je dobio po Anastaziju, istočnorimskom caru za čije je vladavine sukob počeo. Prije njega su dvije države uživale višedecenijski period mira. Kada je rijeka Tigris u Mezopotamiji iznenada promijenila tok i izazvala poplave i masovnu glad, perzijski kralj Kavad I je ostao bez prihoda s kojima je namjeravao isplatiti Heftalite, nomadske ratnike koji su mu bili pomogli doći na prijestolje 498/498. Nastojeći riješiti taj problem, Kavad se za financijsku pomoć obratio Anastaziju; kada mu je Anastazije odbio izaći u susret, Kavad se odlučio sredstva namaknuti silom, odnosno osvajanjem ili pljačkom istočnorimskih područja. Iako je na samom početku rata Kavad uspio osvojiti rimsku tvrđavu Amida, pri tome je imao velike poteškoće; Rimljani su je 503. bez uspjeha pokušali vratiti, a Kavad je isti takav neuspjeh doživio prilikom pokušaja osvajanja Osroene i Edese. Borbe su se vodile s promjenjljivim ishodom sve do 504. kada su Rimljani konačno uspjeli povratiti Amidu. Anastazije je tada počeo pregovarati sa Hunima koji bi trebali udariti Perzijancima u leđa sa [[Kavkaz]a. U međuvremenu je započeta izgradnja tvrđave Dara, koja je trebala poslužiti kao glavna bizantska baza, odnosno pandan perzijskom Nisibisu. Suočen sa svime time, Kavad je iste godine pristao na pregovore. Oni su se odužili, ali su dvije godine kasnije doveli do sklapanja mirovnog sporazuma; njegovim odredbama su priznate predratne granice, a Anastazije je pristao Perzijancima platiti manji novčani iznos. Mir se održao nekoliko decenija sve do izbijanja Iberijskog rata.