Alphonse Jourdain

Izvor: Wikipedia

Alfonso Jordan (francuski: Alphonse Jourdain; okcitanski: Anfós Jordan; 1103–1148) bio je grof Tripolija od 1105. do 1109. a nakon toga grof Toulousea (kao Alfonso I) od 1109. do smrti.

Rodio se u zamku Mont-Pelerin kraj Tripolija (u današnjem Libanonu) kao sin grofa Raymonda Tuluškog i njegove treće supruge Elvire od Kastilje. Rodio se dok mu se otac borio u križarskim ratovima, nastojeći stvoriti Grofoviju Tripoli na obali Palestine. Nadimak Jordan je stekao po tome što je kršten u istoimenoj rijeci.

Kada je imao dvije godine, otac mu je umro, te je prešao pod skrbništvo rođaka Guillaumea Jourdaina, grofa Cerdagne (u. 1109). Kada je Guillaume umro, otišao je u Evropu kod brata Bertranda koji mu je dao grofoviju Rouergue. Godine 1112. je umro i Bertrand, tako da je naslijedio Grofoviju Toulouse i Markgrofoviju Provansu. Godine 1114. je Toulouse pretoeo Guillaume IX, grof Poitiersa, koristeći kao izgovor nasljedno pravo svoje supruge Philippe od Toulousea, kćeri Guillaumea IV od Toulousea. Godine 1119. je uspio povratiti dio teritorija, a potpuno 1123. Prilikom borbi je zbog suradnje s neprijateljem protjerao redovnike samostana Saint-Gilles, zbog čega ga je papa Kalist II dao ekskomunicirati.

Alphonse se potom okrenuo prema Provansi gdje se sukobio sa Raymondom Berengerom III; sukob je u septembru 1125. završio sporazumom temeljem koga je Alphonse postao gospodar svih zemalja između Pirineja, Alpa, Auvergnea i mora. Njegova ekspanzija je bila blagotvorna za razvoj privrede i trgovine na području južne Francuske. Godine 1134. je preuzeo vikontsvo Narbonnea, vrativši ga vikontici Ermengarde (u. 1197) godine 1143. Prije toga je, koristeći pravo sada već preminule Philippe od Toulousea, nastojao iskoristi francuski kralj Louis VII kako bi tamo na vlast doveo svoju suprugu i Philippinu unuku Eleanor od Akvitanije; zbog toga je 1141. Toulouse bio pod opsadom, ali ona je završena bez uspjeha.

Sljedeće godine je Jourdain izazvao gnjev Crkve zbog toga što je pomogao pobunjenicima u gradu Montpellieru protiv njihovih crkvenih gospodara. Zbog toga je drugi put ekskomuniciran. Nastojeći se riješiti ekskomunikacije, na sastanku u Vezelayu 1146. je prihvatio učešće u križarskom pohodu koga je proglasio Louis VII. Na pohod je krenuo u augustu 1147. i putovao na preko Italije.

U Svetu Zemlju je konačno stigao 1148. kada se iskrcao u Akri. U pohodu, međutim, nije stigao sudjelovati; u pratnji su mu se nalazili neprijatelji. U Cezareji je otrovan, te je umro. Smatra se da su počinitelji mogli biti ili Eleanor Akvitanska ili Melisende, majka jeruzalemskog kralja Balduina III.

Alfonso se 1125. oženio za Faydivu d'Uzes s kojom je imao četvoro djece, među kojima sina i nasljednika Raymonda V, te kćer Faydivu (u.1154), suprugu Umberta III od Savoje.

Izvori[uredi - уреди]

Prethodi:
Raymond
grof Tripolija
1105–1109
(regent Guillaume-Jourdain)
Slijedi:
Bertrand
Prethodi:
Bertrand
grof Toulousea
1112–1148
Slijedi:
Raymond V