Alkmeonidi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Alkmeonidi (starogrčki: Ἀλκμαιωνίδαι) bili su moćna plemićka porodica u drevnoj Atini, čiji su članovi igrali istaknutu ulogu u istoriji stare Grčke, počev od legendarnih početaka oko 1100. pne., pa sve do 400. pne. Prema tradiciji, Alkmeonidi su bili ogranak porodice Neleida, koje su oko 1100. pne. Dorani prognali iz Pila u Meseniji i koji su se onda nastanili u Atini. Tu je mitski Melant, predstavnik starijeg ogranka, postao kralj, a Alkmeon, pripadnik drugog ogranka, koji je za sebe tvrdio da je praunuk Nestorov,[1] postao je plemić i rodonačenik Alkmeonida.[2]

Prvi znameniti Alkmeonid koji se pojavljuje u pisanim izvorima jeste Megakle, koji je u 7. veku pne. bio arhont eponim Atine. On je snosio odgovornost za ubistvo Kilona, koji je 632. pne. pokušao da nasilno preuzme vlast u Atini. Uvidevši da mu je taj pokušaj propao, Kilon se kao pribegar sklonio u hram boginje Atene, no stradao je zajedno sa svojim pristalicama kad su, po Megaklovom naređenju, s krova bili zasuti kamenicama. Zbog ovog bezbožnog čina, na Megakla i njegove potomke Alkmeonide palo je prokletstvo koje ih je večno progonilo. Sam Megakle bio je prognan iz Atine, a čak su i posmrtni ostaci preminulih Alkmeonida bili otkopani i preneti van gradskih zidina. Alkmeonidima je bilo dozvoljeno da se u Atinu vrate 594. pne., tokom Solonovog arhonata.[3] U međuvremenu su Alkmeonidi uvećali svoje bogatstvo Krezovom darežljivošću prema Alkmeonu, sinu Megaklovom, a svoj uticaj ženidbom Megakla, sina Alkmeonovog, za Agaristu, ćerku Klistena, sikionskog tiranina.[2]

Za vreme prvog Pizistratovog pokušaja da u Atini uspostavi tiraniju, Alkmeonid Megakle[4] udao je svoju ćerku za Pizistrata, no kad je tiranin odbio da s njom ima decu, Megakle je isposlovao Pizistratovo svrgavanje s vlasti i izgon iz Atine (555. pne.). Tokom narednih desetak godina Pizistrat je sakupio vojsku, prodro u Atiku, porazio Alkmeonide i ponovo preuzeo vlast u Atini. Alkmeonidi su kasnije tvrdili da ih je Pizistrat nakon svog povratka 546. pne. prognao iz Atine, no epigrafski podaci pokazuju da je Alkmeonid Klisten obavljao dužnost arhonta 525/4. pne. Megakle je, naime, s Agaristom imao dva sina, Hipokrata i Klistena, koji će ostati upamćen kao reformator atinske demokratije. Hipokratova kći bila je Agarista, majka čuvenog Perikla.

Ovaj je Klisten 509. pne. zbacio s vlasti Hipiju, Pizistratovog sina i naslednika. Naime, Klisten je potkupio proročište u Delfima ― koje je velikim delom i obnovljeno novcem Alkmeonida dok su ovi kao izgnanici boravili u Fokidi, nakon što je 548. pne. stari Apolonov hram izgoreo ― da uveri Spartance da mu pruže pomoć, što su ovi onda i učinili, premda nevoljno. Klistenu su se isprva suprotstavili neki, koji su smatrali da Alkmeonidi zbog prokletstva ne treba da drže vlast, a čak se i spartanski kralj Kleomen I okrenuo protiv Klistena, pa je ovaj nakratko ponovo bio prognan. Međutim, građani su pozvali Klistena da se vrati u Atinu i Alkmeonidi su tada postavili temelje atinske demokratije.

Alkmeonidi su navodno pregovarali o sklapanju saveza s Persijancima tokom grčko-persijskih ratova, uprkos tome što je Atina predvodila grčki otpor persijskom napadu. I Perikle i Alkibijad pripadali su Alkmeonidima, a tokom peloponeskog rata Spartanci su se pozivali na alkmeonidsko porodično prokletstvo u nastojanju da diskredituju Perikla. Alkibijad je, kao i prethodna generacija Alkmeonida, pokušao da sklopi savez s Persijancima nakon što je bio optužen ze bezbožnost u vezi sa skrnavljenjem hermi.

Nakon poraza Atine u peloponeskom ratu o Alkmeonidima se u izvorima ne čuje više ništa.

Porodično stablo[uredi | uredi kod]

S obzirom na porodičnu tradiciju da se potomci nazivaju imenom nekog od svojih predaka, lako je pomešati različite članove porodice Alkmeonida. Stoga je ovde dato delimično porodično stablo porodice Alkmeonida u istorijskom periodu. Imena muškaraca data su na plavoj pozadini, imena žena na crvenoj, a imena onih koji su s Alkmeonidima bili povezani bračnim vezama data se na pozadini bele boje.

 
 
 
 
 
 
 
 
Alkmeon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Megakle (6. doživotni arhont)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Alkmeon (atinski kralj) (umro 753. pne.)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Megakle (7. vek pne.)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Alkmeon
 
Klisten iz Sikiona
(oko 600‒570)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Megakle
 
Agarista iz Sikiona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Klisten
 
Hipokrat[5][6]
 
Kesira
 
 
 
 
Arifron
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Alkibijad[7][8]
 
 
 
Megakle
pobednik na Pitijskim igrama[9]
 
 
 
 
Megakle
(ostrakizovan 486. pne.)
 
Agarista
 
Ksantip
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Aksioh[10]
 
Klinija
 
Dejnomaha[11]
 
Hiponik III
 
Euriptolem[12]
 
Perikle
 
 
Arifron[11]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Alkibijad
 
Klinija
 
 
Kimon
 
Isodika
 
Paral
 
 
Ksantip
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Alkibijad
 
 
 
Kalija III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Alkibijad[13]
 
Klinija[14]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Pausanija, Opis Helade, II, 18, 8 i II. 18, 9.
  2. 2,0 2,1 Smith, Philip (1867). „Alcmaeonidae”. u: William Smith. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. 1. Boston: Little, Brown and Company. pp. 105–106. 
  3. V. Gomme, A Historical Commentary on Athens, 1.126.12. Megaklov sin Alkmeon komandovao je atinskim odredom u prvom svetom ratu, cf. Plutarh, Solon, 11, 2.
  4. Tokom istorije mnogi članovi ove porodice nosili su to ime.
  5. Herodot, Istorija, VI, 131, 2.
  6. Sholija uz Pindarove Pitijske ode, VII, 17.
  7. Roditelji ovog Alkibijada nisu poznati, no izvori kažu da je bio Alkmeonid po ocu.
  8. Demosten, Protiv Midije, 144.
  9. Pindar, Pitijske ode, VII, 15.
  10. Platon, Eutidem, 275a.
  11. 11,0 11,1 Platon, Alkibijad I, 105d.
  12. Plutarh, Kimon, 4, 9.
  13. Ksenofont, Helenska istorija, I, 2, 13.
  14. Ksenofont, Gozba, IV, 12.

Drugi izvori[uredi | uredi kod]