Alfred Aetheling

Izvor: Wikipedia

Ælfred Æþeling (engleski: Alfred the Noble; doslovno: Alfred Plemeniti; ? - 1036) bio je engleski princ iz anglosaksonske dinastije Wessex. Bio je jedan od osam sinova kralja Ethelreda Nespremnog; majka mu je bila Emma od Normandije, a brat Edward Ispovjednik.[1]

Kada su Danci pod Svenom Rašljobradim 1013. napali Englesku, otac mu je poražen i prisiljen bježati u Normandiju. Zajedno su s njim su otišli supruga, kao i djeca, uključujući Alfreda. Iako se Ethelred nakratko vratio u Englesku 1014. Alfred i Edward su ostali u Normandiji. Tamo su ih zatekle vijesti o očevoj smrti, a potom i preuzimanju vlasti od strane danskog princa Knuta Velikog koji je 1016. postao novi engleski kralj. Kada je godine 1035. Knut umro, Alfred je vidio priliku da u nastaloj konfuziji preuzme prijestolje. Zajedno sa grupom normanskih najamnika se iskrcao u Engleskoj. Tamo je stupio u kontakt sa earlom Godwinom od Wessexa koji mu je obećao pomoć u podizanju ustanak protiv danskih zavojevača. Godwin je, međutim, već bio u dosluhu sa Knutovim sinom Haroldom Brzonogim koji je neočekivano brzo preuzeo vlast u Engleskoj. Godwin je Alfreda i njegove najamnike namamio u Surrey gdje ih je mučki napao i zarobio; većina je na licu mjesta pogubljena, a Harold sproveden u samostan u Elyju gdje su mu iskopane oči. Tamošnji redovnici su se neko vrijeme brinuli o princu, ali je on ubrzo umro.

Izvori[uredi - уреди]

  1. David Crouch, The Normans: The History of a Dynasty, (Hambledon Continuum, 2002), 51.