Alençonska čipka
|
Umješnost izrade alençonske čipke | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
| |
| Regija: | Evropa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2010. |
| ID: | 00438 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Alençonska čipka, poznata i kao kraljica čipke, je vrsta čipke koja potječe iz grada Alençona (Donja Normandija, Francuska). Alençonski vez (francuski: point d’Alençon) je posebna tehnika čipkarenja koja je neobična zbog potrebne velike razine majstorstva i dugotrajnog postupka kojim u sedam sati rada nastaje tek 1 cm² čipke. Svaka pojedinačna alençonske čipka se sastoji od nekoliko dizajna koji su povezani fino izvezenom mrežom niti, a služila je kao ukrasni detalj svjetovne i crkvene odjeće. Kako bi se naučio alençonski vez potrebno je sedam do deset godina obuke koja se temelji na bliskošću majstora čipkara i njegovog šegrta, te prijenosu znanja isključivo kroz praktičan rad. Zbog toga je umješnost izrade alençonske čipke upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2010. god.[1].
Odlike[uredi | uredi kod]
Alençonska čipka nastaje u nekoliko sukcesivnih etapa: crtanje i bockanje nacrta na pergament, crtanje obrisa nacrta i stražnji vez, potom uobičajeni vez dizajna, sjenčenje i spajanje šavovima, ukrašavanje dizajna i izvezivanje reljefa. Potom se čipka skida s pergamenta žiletom, podrezuje i naposljetku se šavovi kojima su dizajni spojeni poliraju kliještima jastoga[2].
Historija[uredi | uredi kod]
Čipkarstvo u Alençonu je započelo u 16. stoljeću, a nakon što je Jean-Baptiste Colbert 1665. godine, tijekom vladavine Luja XIV, osnovao kraljevsku radionicu za izradu mletačke čipke, ono se snažno razvilo. Ova radionica je nastala kako bi se ograničila ovisnost dvora o uvozu inozemne čipke. Nije trebalo dugo da lokalni majstori preoblikuju mletačku čipku i već do 1675. godine nastala je jedinstvena i originalna alençonska čipka.
Nakon Francuske revolucije 1789. god. potražnja za alençonskom čipkom je opala, ali se obnovila tijekom Drugog Francuskog Carstva (1852..-70.), ali je pri kraju 19. stoljeća potpuno ispala iz mode i potpuno ju je potisnula mnogo jeftinija tvornička čipka.
Alençonski vez su tijekom ovog razdoblja sačuvale samo karmelićanke u Alençonskom samostanu. Tek 1976. godine osnovana je Državna radionica čipke kako bi se sačuvale tehnike njezine proizvodnje. Također, u središtu grada, odmah pored radionice, postavljena je stalna izložba alençonske čipke u Muzeju likovnih umjetnosti i čipke ( Musée des Beaux Arts et de la Dentelle)[3]. Radionica je otvorena za javnost samo nekoliko dana godišnje.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Craftsmanship of Alençon needle lace-making UNESCO-vim službenim stranicama (en) Preuzeto 30. prosinca 2012.
- ↑ Ilustrirani opis alenconskog veza (en) Preuzeto 30. prosinca 2012.
- ↑ Alençon Museum of Fine Arts and Lace
- Gérasime Bonnaire Despierres, Alençon lace, 1987., Aberdeen University Press, Aberdeen, str. 207. ISBN 978-0-08-034512-3
- Manfred Euchner, Manuel des traits de charpente, Eyrolles, 1999. ISBN 978-2-212-11820-9
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Povijest Alenconske čipke (en)
- Ilustrirani opis alenconskog veza (en)
- Video primjer na youtube-u (fr)
.svg){kind=small}