Aleksandar Tišma

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Aleksandar Tišma (rođen 16. januara 1924. u Horgošu, umro 16. februara 2003. u Novom Sadu) je bio jugoslovenski i srpski pesnik i pisac. U njegovim delima najviše su zastupljene lirske pesme, zatim romani i novele.

Bio je urednik Letopisa Matice srpske u periodu od 1969. do 1973.

Biografija[uredi | uredi kod]

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Novom Sadu. Maturirao je 1942. godine. U Budimpešti je studirao (od 1942. do 1943.) ekonomiju pa romanistiku. Stupio je u narodnooslobodilačku borbu decembra 1944. godine. Demobilisan je novembra 1945. godine, nakon čega se zaposlio kao novinar u Novom Sadu, u „Slobodnoj Vojvodini“, a zatim, 1947.godine, u Beogradu, u „Borbi“. Na beogradskom Filozofskom fakultetu 1954 godine diplomirao je anglistiku. Od 1949. je živeo u Novom Sadu i radio u izdavačkom preduzeću „Matica srpska“, najpre kao sekretar, a posle i kao urednik.

Tišma je nosilac više nagrada za prozu, poeziju i prevodilaštvo.

Književna dela[uredi | uredi kod]

Pesme:

  • Naseljeni svet (1956)
  • Krčma (1961)

Kratke priče:

  • Krivice (1965)
  • Nasilje (1965)
  • Mrtvi ugao (1973)
  • Povratak miru (1977)
  • Škola bezbožništva (1978)
  • Bez krika (1980)
  • Hiljadu i druga noć (1987)

Romani:

  • Za crnom devojkom (1969)
  • Knjiga o Blamu (1971-1972)
  • Upotreba čoveka (1976)
  • Begunci (1981)
  • Kapo (1987)
  • Vere i zavere (1983)
  • Široka vrata (1989)
  • Koje volimo (1990)

Ostalo:

  • Drugde (1963), putovanja
  • Šta sam govorio (1996), intervjui
  • Dnevnik 1942-2001 (2001), intervjui
  • Pre mita (1989), esej
  • Pesme i zapisi (2001), esej
  • Dozvoljene igre(2000), pozorišno djelo