Albert Eskenazi

Albert Eskenazi
Albert Eskenazi u svojoj kancelariji tokom obnašanja dužnosti tajnika Jevrejske opštine Beograd (JOB).
Rođenje	Abraham Eskenazi 1929. (dob: 86) Slavonski Brod, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Nacionalnost	Jugoslaven Srbin
Ostala imena	Albert Eškenazi
Etnicitet	Jevrej
Državljanstvo	Srbija
Suprug/a	Nina (Katan) Eskenazi
Djeca	Ivica Eskenazi Lidija Eskenazi
Roditelji	Izrael Eskenazi Vida (Kabiljo) Eskenazi
Rodbina	Sarina (Eskenazi) Kufler (sestra)

Albert Eskenazi (Slavonski Brod, 1929), jugoslavenski prevodilac, novinar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe (NOB), bivši pripadnik Izraelskih obrambenih snaga (IDF) i dugogodišnji tajnik Jevrejske opštine Beograd (JOB).

Biografija

Život do 1939 godine

Albert Eskenazi je rođen 1929 godine u Slavonskom Brodu u siromašnoj jevrejskoj porodici Izraela i Vide Eskenazi. Izrael i Vida su se upoznali u Dereventi gdje je Izrael radio kao trgovački putnik, a Vida kao prodavačica u dućanu svojeg oca. Vjenčali su se 1925 u Doboju. Nakon ženidbe živjeli su u Bosanskom Brodu, no pošto tamo nije bilo rodilišta, preselili su se u Slavonski Brod gdje se Albert rodio. Šesnaest mjeseci kasnije Albert je dobio sestricu Sarinu. Albert je sa 6 godina počeo pohađati "Elementarnu židovsku školu" u Palmotićevoj ulici u Zagrebu gdje se preselio sa porodicom. U školi je počeo učiti hebrejski jezik kod učitelja Martina Mozesa i Grete Vajs. Tijekom odrastanja bio je potpuno integriran u jevrejsku zajednicu Zagreba. Bio je aktivan u jevrejskim društvima za mlade "B'nai Akiva" i "Hashomer Hatzair" na Krešimirovom trgu, te u "Židovskom športskom i gombalačkom društvu Makabi".

Drugi svjetski rat i Holokaust

1941, uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Albert je sa svojom porodicom došao pod udar rasističkih zakona, preneseni iz nacističkih Nirnberških zakona iz 1935 godine. 19. 9. 1941 ustaše su uhapsile Albertovog oca kojeg su prvo deportirali u koncentracijski logor Stara Gradiška, te potom u zloglasni koncentracijski logor Jasenovac. Izrael Eskenazi je skončao u Jasenovcu. Nakon što su joj odveli supruga, Vida Eskenazi je saznala od susjeda da će ustaše uskoro doći po nju i djecu. Prvih par dana sa djecom se skrivala kod rođaka, potom ih je skrivala jedna hrvatska porodica i kasnije konobar muslimanske vjeroispovijesti koji je poznavao Albertova oca. Albertov ujak, Moric Kabiljo, je prije bijega u Argentinu sa svojom porodicom uspio isposlovati lažne dokumente za Alberta, njegovu majku i sestru. Pomoću tih dokumenta došli su u Mostar koji je bio pod upravom fašističke Italije. U bijegu pred ustašama Albertu i njegovoj porodici je pomogao Marko Čović, Hrvat koj je bio pomoćnik Albertovog ujaka Morica, a koji ih je otpratio sve do Mostara. Nakon što je Mostar bio predan pod upravu NDH, Albert je sa majkom i sestrom bio primoran pobjeći na Jelsu na otoku Hvaru. Sa Jelse su odlukom Talijana 1943, sa ostalim Jevrejima, bili prebačeni u logor Pag. Albert je pristupio NOB-u u februaru 1944 kao petnaestogodišnji mladić. U NOB-u je bio na radu u telefonskoj centrali pri Komandi mjesta Topusko, a zatim na dužnosti kurira pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) pod direktnim zapovjedništvom Leona Gerškovića.

Život nakon rata, emigracija u Izrael i povratak u Jugoslaviju

Sa šesnaest godina bio je zaposlen u uredu predsjednika Izvršnog vijeća NR Hrvatske Vladimira Bakarića. Zbog zaposlenja nije bio u mogućnosti pohađati redovnu školu, gimnaziju, pa je pohađao večernju školu. Ubrzo je počeo pisati članke za sindikalne novine, a nešto kasnije i za dnevne tiskovine "Napred" i "Vjesnik. Od marta 1948 bio je zaposlen u redakciji "Borbe". 1948 godine, Albertova sestra Sarina je emigrirala iz FNR Jugoslavije u novouspostavljenu državu Izrael. Albertov ujak, Moric Kabiljo, i ostatak porodice je nagovarao Alberta i njegovu majku da učine isto. Albert je u početku odbijao napustiti Jugoslaviju gdje je bio sretan, imao je posao kojim je bio izuzetno zadovoljan i maleni stan u kojem je živio sa majkom. No zbog majčine tuge za kćerkom i konstatnim nagovaranjem rodbine, Albert je popustio i emigrirao sa majkom u Izrael u julu 1949. Još prije dolaska Alberta je sestra upozorila da ne dolazi u Izrael jer je u Jugoslaviji gospodin, a u Izrael će biti samo radnik. No to Alberta nije smetalo, jer je vjerovao da će se uskoro vratiti u Jugoslaviju kao ekspert o bliskoistočnoj situaciji tj. arapsko-izraelskom sukobu. U Izraelu je radio različite poslove, od pomoćnika kuhara i perača posuđa, pa do bravara u radioni još jednog jugoslavenskog Jevreja Lacija Baloka. U oktobru 1950 pristupio je IDF-u, a iz kojeg je demobiliziran u decembru 1952 godine. Tijekom posjeta rodbini u Beogradu upoznao je svoju suprugu Ninu sa kojom se vjenčao u Izraelu. Tijekom cijelog boravka u Izraelu, Albert je čeznuo za Jugoslavijom. Zahtjev za povratkom u Jugoslaviju je predao u Ambasadi FNR Jugoslavije u Jaffi. Mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva dobio je negativan odgovor uz objašnjenje da se odrekao državljanstva, na što su jugoslavenski Jevreji bili primorani prilikom emigracije u Izrael, i da je napustio Jugoslaviju dobrovoljno. Konačno, dozvolu za povratak je dobio na intervenciju narodnog heroja Jugoslavije Vlade Janića, čiji je osobni vozač bio Šandor Katan, Albertov tast.

Život nakon povratka

Nakon povratka u Jugoslaviju, sa suprugom je živio u Beogradu gdje su mu se rodila djeca (sin Ivica i kći Lidija). Odmah po dolasku dobio je zaposlenje u BIGZ-u, gdje je radio 27 godina. Nakon odlaska u penziju, Albert je 10 godina radio kao tajnik JOB-a pod predsjedanjem Jaše Almulija. Tokom karijere više od 50 godina je bio aktivni učitelj hebrejskog jezika i prevoditelj istoga na srpskohrvatski i obrnuto.

Literatura

Portal NOB Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.

• Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.