Alber Kami
From Wikipedia
Alber Kami (Albert Camus) (1913-1960) je bio francuski filozof i književnik, angažovan intelektualac. Učestvovao je u Pokretu otpora. U svojim delima naročito razvija ideju i apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i ideju revolta (simbolika prometejskog mita). Dobitnik je Novelove nagrade za književnost (1957).
Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru".
[uredi - уреди] Životopis
Otac mu je bio zemljoradnik, a umro je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Osnovnu i srednju školu, a zatim sveučilište, Camus pohađa u gradu Alžiru. Uči filozofiju, ali se bavi raznim poslovima da bi se prehranio: dobavlja dijelove za automobile, radi kao pomorsko-trgovački mešetar i kao činovnik u prefekturi. Bavi se i meteorologijom.
Završava studije, diplomira iz književno-povijesnih znanosti, piše raspravu o Platonu i Svetom Augustinu. Tom radnjom postiže diplomu koja ga osposobljava za dalje studiranje i otvara put do najviših akademskih časti. No bolest, tj. tuberkuloza, sprečava ga da nastavi studiranje. S nekolicinom mladih ljudi osniva dobrovoljačku kazališnu skupinu zvanu Equipe. Premda Camus u to doba živi oskudno (svoje je materijalne prilike sredio tek nakon rata, stekavši svojim pisanjem građansko blagostanje), razmjerno mnogo putuje: Balearski otoci, Italija, Srednja Europa... Usput se bavi novinarstvom, surađujući s lokalnim novinama.
U Francusku je došao 1940. i s nekim kolegama osniva ilegalne novine koje nose znakovito ime "Combat", a nazvane su tako po grupi otpora kojoj pripada i Camus. Glavno sjedište ove grupe bio je Lyon. Iz Lyona Camus se seli u Pariz, gdje dočekuje oslobođenje. "Combat" tada nastavlja izlaziti normalno, a osnivač lista koji je izvršio značajnu ulogu u pokretu otpora, nastavlja političku djelatnost, pišući zapažene nepotpisane uvodnike. Camusovi su članci posvećeni najprečim i najosjetljivijim pitanjima poslijeratnih dana, kao što je na primjer problem čišćenja i odmazde.
Godine 1948. osniva Odbor za pomoć žrtvama totalitarnih država, zauzima pozitivan stav prema stvaranju svjetske vlade koja bi bila nadnacionalna. Argentinski pisac Ernesto Sabato zaokupio je njegovu pažnju, te ga Camus otkriva ostatku svijeta.
1957. godine Albert Camus dobiva Nobelovu nagradu za književnost.
Albert Camus je poginuo u prometnoj nesreći nedaleko od Pariza 1960.
[uredi - уреди] Djela
- Naličje i lice (1937.),
- Pirovanje (1939.),
- Stranac (L'Étranger - 1942.),
- Mit o Sizifu (1942.) filozofski esej,
- Nesporazum (1944.),
- Kaligula (1944.),
- Kuga (La Peste - 1947.),
- Prometej u paklu (1947.) filozofski esej,
- Opsadno stanje (1948.),
- Kronika 1944-48 (1950.),
- Pravednici (1949.),
- Minotaur ili Sastanak u Oranu (1950.),
- Pobunjeni čovjek (1951.),
- Ljeto (1954.) svojevrstan nastavak «Pirovanja»,
- Pad (La Chute) (1956.),
- Progonstvo i kraljevstvo (1957.) zbirka novela,
- Razmišljanja o giljotini (1957.) esej protiv smrtne kazne,
- Dnevnici s putovanja (Les Chroniques du Jour - 1957.).
- Sretna smrt (posthumno)
- Prvi čovjek (1994.)
Nakon njegove smrti objavljen mu je roman "Sretna smrt", napisan prije Stranca. Nedovršeni autobiografski roman Prvi čovjek objavila je njegova kći 1994. godine.
