Albanologija
Izvor: Wikipedia
Albanologija je znanost koja se bavi albanskim jezikom, albanskom kulturom i albanskom književnošću. Albanski jezik je indoevropski jezik, koji sam predstavlja zasebnu granu indoevropske porodice jezika.
Albanologija na Filološkom fakultetu u Beogradu je jedna je od najstarijih albanoloških katedri u svetu, a najstarija je na Balkanu.[1] Osnovao ju je 1920. godine hrvatski lingvist Henrik Barić[1] Prvo albansko sveučilište osnovano je 1957. godine u Tirani i ubrzo je postalo važan centar albanologije. Na Kosovu postoji Albanološki institut u Prištini.
Neki od ranih izučavaoca albanske kulture među Jugoslovenima su bili Hrvat Milan Šufflay i Srbin Dimitrije Tucović.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Poznati albanolozi
- Johann Georg von Hahn (1811-1869)
- Gustav Meyer (1850-1900)
- Ludwig von Thalloczy (1854-1916)
- Edith Durham (1863-1944)
- Norbert Jokl (1877-1942)
- Franz Baron von Nopcsa (1877-1933)
- Milan Šufflay (1879-1931)
- Dimitrije Tucović (1881-1914)
- Henrik Barić
- Carlo Tagliavini (1903-1982)
- Martin Camaj
- Eqrem Çabej
- Robert Elsie
- Shaban Demiraj
- Xhevat Lloshi
[uredi - уреди] Izvori
[uredi - уреди] Vidi još
[uredi - уреди] Vanjske veze
|
Ovaj članak vezan uz lingvistiku je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |