Al-Afdal Šahanšah

Izvor: Wikipedia

al-Malik al-Afdal ibn Badr al-Jamali Shahanshah (arapski: الأفضل شاهنشاه بن بدر الجمالي‎) također latinski: Lavendalius/Elafdalio (1066 – 11. decembar 1121) bio je fatimidski vezir Egipta koji je vladao od 1094. do smrti.

Rodio se u Akri kao sin Badr al-Jamalija, armenskog [1] roba preobraćenog na islam koji je od 1074. služio kao fatimidski vezir. Svog oca je na mjestu vezira naslijedio prije smrti fatimidskog kalifa Al-Mustansira. Očekivalo se da će novi kalif postati al-Mustansirov stariji sin Nizar, ali je al-Afdal objavio kako mu je kalif na samrti rekao da novi kalif mora postati Nizarov brat al-Musta'li, koji je bio dijete. To je sljedeće godine potaklo Nizara da pokrene neuspjeli ustanak; njegovi sljedbenici, koje je vodio Hassan-i-Sabah, su pobjegli na istok i osnovali novu ismailitsku sektu koja će ponekad biti povezivana sa hašišinima.

Šizmu među ismailitima su iskoristili Turci Seldžuci, koji su pod nominalnim vodstvom sunitskih abasidskih kalifa protjerali Fatimide sa Levanta, uključujućii Jeruzalem. Al-Afdal je organizirao kontraofenzivu, tokom koje je 1097. osvojio Tir, a potom 1098. iz Jeruzalema protjerao seldžučkog guvernera Ilghazija. Sva ta dostignuća je, međutim, ugrozio dolazak prvih križara. Al-Afdal ih nije shvatio kao ozbiljnu opasnost, te ih je držao tek bizantskim najamnicima koje će lako potkupiti i privući na svoju stranu. Godine 1098. im je ponudio pomoć u osvajanju seldžučke Sirije u zamjenu za njihovu pomoć u osvajanju Palestine, ne shvaćajući da je Palestina kao Sveta zemlja bila glavni križarski cilj. Kada je shvatio da križari uistinu namjeravaju zauzeti Palestinu prikupio je veliku vojsku, ali je prekasno da bi mogao spasiti Jeruzalem od pada u križarske ruke 15. jula 1099. Ubrzo nakon toga je 12. augusta 1099. njegova razbijena u bitci kod Askalona.

Al-Afdal je nakon toga svake godine poduzimao pohode protiv novonastalog Jeruzalemskog Kraljevstva. U tome je uglavnom bio neuspješan. Godine 1105. je uspio sklopiti savez sa seldžučkim vladarima Damaska ali je poražen kod Ramle. Njegove napore je još više otežala pomoć koju je novonastalim križarskim državama pružala venecijanska flota. Godine 1109. je tako palo fatimidsko uporište Tripoli i postalo središte nove križarske države.

Al-Afdalova je vladavina okončana njegovim ubistvom, za koju su neki historičari optuživali hašišine, dok drugi smatraju da ga je naručio kalif al-Amir koji je od dolaska na prijestolje 1101. pokušavao potvrditi svoj autoritet na račun vezira. Na mjestu vezira ga je naslijedio Al-Ma'mun.

Reference[uredi - уреди]

  1. War and society in the eastern Mediterranean, 7th-15th centuries By Yaacov Lev, pg.122

Liteatura[uredi - уреди]