Ajutaja

Izvor: Wikipedia
Ajutaja
අනුරාධපුරය
Stari samostan Vat Jai Čai Mongkon ispred modernog grada
Stari samostan Vat Jai Čai Mongkon ispred modernog grada
Nadimak: Venecija istoka
Koordinate: 14°21′N 100°35′E / 14.35, 100.583
Država  Tajland
Provincija Ajutaja (provincija)
Vlast
 - Gradonačelnik Somsong Sappakosonlakul
Površina
 - Ukupna 14.84 km²
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 54.888
 - Gustoća 3.698,7/km²
Vremenska zona TST (UTC+7)
Službena stranica www.ayutthayacity.go.th

Ajutaja (tajlandski: พระนครศรีอยุธยา), punog imena Fra Nahkon Si Ajutaja, je glavni grad istoimene provincije u centralnom području Tajlanda. Nalazi se na otoku na spoju tri rijeke: Čao Praja, Pasak i Lopburi, 70 kilometara sjevernije od Bangkoka[1].

Ime grada potječe od naziva indijskog grada Ayodhya, rodnog mjesta Rame po epu Ramajana (tajl. Ramakien). Ostali dijelovi službenog imena su titularni epiteti: fra znači "plemeniti" ili "kraljevski", nakhon znači "važni" ili "glavni", a sri na indijskom znači "sveti".

Ajutaja 1660. god.

Historija[uredi - уреди]

U 14. stoljeću Ajutaja se nalazila blizu obale tajlandskog zaljeva, a riječni nanosi su zatrpavali morsku obalu koja je danas podosta udaljena. Tu je kralj Ramathibodi I. 1350. godine osnovao Ajutaju, koja je postala prijestolnicom istoimenog tajlandskog kraljevstva. U njoj je kraljevalo 33 kralja, uključujući neobičnog sijamskog kralja Rama IV. koji je vladao od 1851.-68. godine.

Ajutaja je oko 1700. godine bila metropola Jugoistočne Azije s oko milijun stanovnika[2]. Burmanska vojska je uništila ovaj grad 1767. godine i njegovi ostaci s velikim prangovima (tornjevi relikvija) i raskošnim samostanima, su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.[3].

Grad je počela istraživati Tajlandska likovna akademija 1956. godine, a "Povijesni park Ajutaje" je osnovan 1976. godine.

Znamenitosti[uredi - уреди]

Karta stare Ajutaje
Povijesni grad Ajutaja
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Ayutwatphraram9205a.jpg
 Tajland
Registriran: 1991. (15. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Grad je podijeljen zavojem rijeke Čao Praja na čijem se otoku nalazi Stari grad, kanalom odvojen od Pa Saka na istoku i Klong Muanga na sjeveru. Od starih građevina najvažnije su:

  • Vat Fanan Čoeng (วัดพนัญเชิงวรวิหาร) iz 14. st. ima unutra jednu od najvećih skulptura Bude na svijetu
  • Vat Futai Savan (วัดพุทไธศวรรย์) je u 14. st. bio privremena rezidencija Ramathibodija I.
  • Vang Luang (วังหลวง, "Stara palača") je bila rezidencijom tajlandskih kraljeva
  • Vat Na Fra Men (วัดหน้าพระเมรุราชิการาม, "Hram kremiranja") je hram iz 13. stoljeća na suprotnoj obali rijeke Lopburi, a obnovljen je u 15. i 17. stoljeću. U njoj se nalazi 5.20 m visoka zlatna skulptura sjedećeg Bude.
  • Vat Jai Čai Mongkon (วัดใหญ่ชัยมงคล)) iz 1357. godine ima 80 m visok chedi
  • Ispred hrama Vat Lokaja Sutharama nalazi se 42 m duga skulptura Bude isklesana iz mjesnog monolita
  • Vat Mahathat (วัด มหาธาตุ พระนครศรีอยุธยา, "Hram velike i presvete relikvije") je izgrađen 1374. godine kada je vladao kralj Boroma Radschathirat I.
  • Vat Fu Khao Tong (วัด ภูเขาทอง, "Hram zlatne planine") je hram okji je 1387. godine izgradio kralj Ramesuan, a 80 m visok chedi (stupa) dao je izgraditi burmanski kralj Bayinnaung 1569. godine.
  • Vat Ratčaburana (วัด ราช บุรณะ พระนครศรีอยุธยา) je hram koji je dao izgraditi Borommaracha II. (v. 1424.-48.) s kriptom u kojoj su pronađeni mnoggi predmeti od zlata, između ostalog "klečeči slon" koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Chao Sam Phraya.
  • Vat Fra Si Sanfet (วัดพระศรีสรรเพชญ) je budistički hram iz 15. stoljeća s visokim prangovima koji je ime dobio po 16 m visokoj pozlaćenoj skulpturi Bude
  • Palača Čandra Kasem (พระราชวัง จันทร เกษม, "Palača sretnog mjeseca") iz 1577. godine je izgrađena za vladavine kralja Maha Thammaracha za njegovog sina Naresuana Velikog
  • Vat Čai Vathanaram (วัดไชยวัฒนาราม, "Hram duge i slavne ere") je budistički hram koji je izgradio kralj Prasat Thong 1630. godine. On ima središnju platformu s po četiri manja pranga, okruženu s osam chedi kapela i zidom sa 120 sjedećih Buda, oslikanih crnom i zlatnom bojom.
  • Vat Fra Ram (วัดพระราม, "Hram svetog Rama", slika desno), osnovam 1369. godine, obnovljen je za kralja Borommakot od 1741.-42. god.
  • Vat Suvan Dararam (วัดสุวรรณดารารามราชวรวิหาร) je stariji hram koji je obnovljen kada je vladao kralj Puttha Yotfa Chulaloke (1782.-1809.).

Izvori[uredi - уреди]

  1. Derick Garnier, Ayutthaya: Venice of the East, 2004., River books. ISBN 974-8225-60-7.
  2. George Modelski, World Cities: –3000 to 2000, Washington DC: FAROS 2003. ISBN 978-0-9676230-1-6.
  3. Povijesni grad Ajutaja na UNESCO-vim stranicama ((en)) Preuzeto 28. lipnja 2011.

Vanjske veze[uredi - уреди]