Aida

Izvor: Wikipedia


Aida
poster iz 1908. godine
poster iz 1908. godine

Muzika Giuseppe Verdi
Libreto Antonio Ghislanzoni
Datum pisanja 1870-1871
Predložak Auguste-Édouard Mariette
Originalna verzija
Jezik italijanski
Premijera 24. decembar 1871.
Opéra Khédival
Kairo, Egipat
Znamenite izvedbe
Glavni likovi
  • Amneris, kćer egipatskog kralja (mezzo-sopran)
  • Aïda, etiopska robinja u službi Amneris (sopran)
  • Amonasro, kralj Etiopije, Aidin otac (bariton)
  • Radamès, egipatski kapetan (tenor)
  • Ramphis, veliki egipatski svećenik (bas)
  • Kralj Egipta (bass)
  • Velika svećenica (sopran)
  • Glasnik (tenor)
  • Svećenici i svećenice, ministri, kapetani, vojnici, činovnici, robovi i etiopski zatvorenici, egipatski naord (zbor)

Aida je opera talijanskog skladatelja Giuseppea Verdija u četiri čina. Jedna je od najpoznatijih svjetskih opera. Libreto za operu napisao je Antonio Ghislanzoni prema scenariju Augustea Mariettea. Praizvedba se dogodila u glavnom gradu Egipta Kairu, 24. prosinca 1871. godine povodom otvaranja Sueskog kanala. Praizvedbom je osobno dirigirao Giuseppe Verdi.

Likovi[uredi - уреди]

Skica za operu, djelo libretista Augustea Mariettea
  • Kralj Egipta (Faraon) - bas
  • Amneris - mezzosopran
  • Aida - sopran
  • Radames - tenor
  • Ramfis - bas
  • Amonasro - bariton
  • Velika svećenica - sopran
  • Glasnik - tenor
  • Ostali: straža, svećenici, svećenice, velikodostojnici, egipatska vojska, etiopski robovi i zatvorenici, narod Egipta (zbor)

Mjesto radnje su egipatski gradovi Memfis i Teba u vrijeme vladavine Ramzesa III.

Sadržaj[uredi - уреди]

1. čin[uredi - уреди]

Aida u Areni u Veroni 2007.
  • Scena I.

Mjesto radnje: Kraljevska palača u Memfisu. Ramfis priopćava Radamesu, da se etiopske snage ponovo dižu na oružje i u dolini Nila ponovo objavljuju rat. Boginja Izida već je odabrala predvodnika egipatske vojske i on ide priopćiti odluku faraonu. Radames, ostavši sam, mašta kako bi želio biti taj vojskovođa, da se u slavi vrati i pobjedničkim vijencem ovjenča svoju ljubav Aidu, robinju egipatske princeze. Dolazi i Amneris koja voli Radamesa, i muči je kada vidi postojanje osjećaja između Radamesa i Aide. Dolazi faraon i priopćava odluku boginje: Radames će voditi vojsku u rat. Svi mu kliču, da se vrati kao pobjednik. Aida se pridruži svima, ali ostavši sama, samu sebe prekorava, jer Radames vodi vojsku protiv njenog oca i njenog etiopskog naroda. Ona je rastrgana između ljubavi prema njemu i ljubavi domovini i narodu. Moli bogove, da joj se smiluju i daju utjehu.

  • Scena II.

Mjesto radnje: Hram u Memfisu. Svećenici prizivaju bogove da daju pobjedu vojsci u ratu, a Ramfis predaje Radamesu sveti mač, da osigura pobjedu.

2. čin[uredi - уреди]

  • Scena I.

Mjesto radnje: Amnerisine odaje. Egipatska vojska prevođena Radamesom pobijedila je Etiopljane. Robinje spremaju Amneris za proslavu. Ona poziva Aidu, pretvarajući se da je zabrinuta za nju, i pokušava je natjerati da prizna ljubav prema Radamesu. U tome je čak i prevari rekavši joj da je poginuo. Vidjevši Aidin očaj, otkriva joj da je slagala i dok se vani čuju poklici naroda u slavu vojske, trijumfalno joj priopćava, da je na sebe navukla bijes egipatske princeze i da će joj se to osvetiti.

  • Scena II.

Mjesto radnje: Vrata Tebe. Narod dočekuje pobjedničku egipatku vojsku koju predvodi Radames. Faraon ga proglašava za spasitelja Egipta i kao nagradu daje mu Amnerisinu ruku. Radames moli faraona, da oslobodi sve etiopske zarobljenike, ali faraon, na Ramfisov savjet, pušta sve osim Aide i njenog oca, za kojeg ne znaju da je kralj, kao zalog da Etiopljani neće ponovo napasti Egipat.

3. čin[uredi - уреди]

Mjesto radnje: Obala Nila kod Izidinog hrama. Noć prije vjenčanja, u pratnji Ramfisa dolazi Amneris kako bi se molila do zore boginji. Aida čeka Radamesa kojeg je pozvala. U samoći žali za svojom domovinom koju vjerovatno nikada neće vidjeti. Pojavljuje se Amonasro, koji nagovara Aidu da od Radamesa sazna egipatske ratne planove, kako bi ih ponovo mogli napasti. Aida to odbija, ali Amonasro joj prebacuje da će biti prokleta zbog pokolja vlastitog naroda. Ona pristaje slomljenog duha. Dolazi Radames i od njega uspijeva izvući informacije. Amonasro je presretan, a iz hrama izlazi Amneris koja je slučajno sve čula. Aida i Amonasro bježe, a Radames se predaje vojnicima.

4. čin[uredi - уреди]

  • Scena I.

Mjesto radnje:Dvorana u palaći. Radamesu se priprema suđenje zbog izdaje domovine. Amneris mu obećava slobodu, ako zaboravi Aidu i oženi se sa njom. Ali Radames odbija i svećenici ga osuđuju na smrt, da bude živ zatvoren ispod temelja hrama.

  • Scena II.

Mjesto radnje: Hram i temelji u koje je Radames zatvoren. Radames je spreman umrijeti i moli se da Aida sretno živi. Pojavljuje se Aida sa željom da umre zajedno s njim. Dok njih dvoje zagrljeni napuštaju ovu "dolinu suza", u hramu iznad njih Amneris moli se bogovima da mu podare vječni mir.