Afari

Izvor: Wikipedia
Afar
عفار
Afar nomad
Ukupna populacija

1,500,000

Regioni sa značajnim brojem pripadnika
 Džibuti
 Eritreja
 Etiopija
Jezik/ci
afarski
Religija
Allah-green.svg Islam
Srodne etničke grupe
AgajciAmharciFalašiOromciSahoSomalciTigranjeTigre

Afari (ili Danakili) su narod koji pretežno živi u Danakilskoj pustinji u Regiji Afar u Etiopiji te u Eritreji i Džibutiju.

Općenito[uredi - уреди]

Afari čine oko polovice stanovništva Džibutija, te predstavljaju jednu od devet priznatih etničkih grupa (kililocha) Etiopije. Afarski jezik (kušitski) govori se u oblasti Afar u Etiopiji, istočnoj Eritreji i Džibutiju, ali kako su Afari tradicionalno nomadski stočari, mogu se pronaći i u drugim državama. Danas se u plemenu i kulturi afara pribraja oko 3,5 milijuna ljudi.

Životni stil i kultura[uredi - уреди]

Iako su, kao kod većine naroda, nekih njihovi pripadnici migrirali u gradove i prihvatili "zapadni" ili kozmopolitski način života, većina Afara su još uvijek nomadski stočari kooji uzgajaju koze, ovce i krave u pustinji. Tokom sušnih sezona većina ih migira i logoruje na obalama rijeke Avaš. Deve su glavno prijevozno sredstvo dok putuju od pojilišta do pojilišta. Većina migrira u visoravni s dolaskom kišne sezone u novembru kako bi izbjegla poplave i komarce.

Afarska šatorska kuća je poznata kao 'ari' i sastoji se od štapova pokrivenih s krevetskim prostirkama. 'Burra' ili logor se sastoji do dva ili više arija, te su za njega odgovorne žene. Afari svoju prehhranu temeljenu na mesu i mlijeku upotpunjuju tako što sol koje otkopaju u pustinji, isto kao i višak mlijeka i životinjske kože, prodaju na tržnicama u Senbeteu i Batiju.

Afari su organizirani u klanske porodice te klase -- asaimara ('crveni') koji dominiraju političkim životom plemena, te adoimara ('bijeli') koji su radnička klasa. Oni su partrilinearno društvo u kome se smatra da muškarci naslijeđuju snagu karaktera od svojih očeva ali fizičke karakteristike, poput visine, te nešto duhovnih karakteristika, od majki.

Obrezivanje se prakticira među dječacima, i, što je izvor kontroverzi, djevojčicama. Dječake se sudi prema hrabrosti kojom podnose bol prilikom obrezivanja, te im je nakon toga dozvoljeno oženiti djevojku po svom izboru, najčešće nekom iz svoje etničke grupe, u idealnom slučaju rođakinju. Kada se udaju, žene tradicionalno nose crni turban zvan 'shash' ili 'mushal'. I kod muškaraca i kod žena glavni odjevni predmeet je 'sanafil', prsluk. Žene ga bojaju smeđe (iako danas mnoge žene koriste višebojne sanafile) dok ga muškarci ne bojaju.

Društvom tradicionalno vladaju sultanati koje tvore nekoliko sela vođenih 'dardarom'.

Afari su snažno povezani s okolišem i divljim životinjama, te dijele zemlju i njene resurse sa životinjama bez da im čine štetu. Zahvaljujući tome Afari se smatraju zaslužnim za očuvanje endemskog afričkog divljeg magarca (Equus Africanus), koji je izumro u drugim okolišima.

Religija[uredi - уреди]

Afari su se preobratili na islam u 10. vijeku nakon kontakta s Arapima. Vrsta islama kojeg ispovijedaju je sinkretička, te uključuje mnoge elemente njihovih starijih vjerovanja (temeljenih na Nebeskom Bogu).

Historija[uredi - уреди]

Preci današnjih Afara su se naselili na plodnom zemljištu Etiopske visoravni nešto prije godine 1000. te su se uglavnom bavili stočarstvom. Nakon toga su počeli postepenu transformaciju prema nomadskom stilu života te se preselili u današnju domovinu. Od tog vremena su upetljani u niz sukoba sa susjednim plemenima i narodima.

Godine 1975. Front za oslobođenje Afara (ALF) u Etiopiji je pod vodstvom bivšeg afarskog sultana otpočeo neuspješnu pobunu protiv etiopske vlasti. Derg režim je nakon toga ustanovio Autonomnnu oblast Asab (koja se danas zove Aseb i nalazi se Eritreji), iako su se sporadični sukobi nastavljali do godine 1990. Slični, ali nešto manje nasilni, pokreti postojali su i u Džibutiju.

Suvremeni problemi[uredi - уреди]

Na teritoriju od 270 000 četvornih kilometara kojeg nastanjuju Afari, danas postoje samo dvije bolnice koje su im na raspolaganju - "Nacionalna bolnica" i "Dubti bolnica". Samo 1/5 pripadnika Afara ima mogućnost i dostup pravilnoj zdravstvenoj njezi. Većinom boluju od neuhranjenosti. njihova prehrana se najvećim dijelom sastoji samo od kruha i mlijeka. Mnogo Afara boluje od anemije zbog loše i neadekvatne prehrane.

Zbog siromaštva zemlje na kojoj žive i pustinjskog kraja (godišnje padne manje od 300 mm kiše, a temperature se vrlo rijetko spuštaju ispod 40 °C), nemaju prirodne izvore vode pa im se ona dovozi cisternama iz drugih područja.

Struju ima samo glavno afarsko naselje, Asayita, ali odjednom je ima samo oko polovina naselja, nikada cijelo.

V. također[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]