Aerofoni instrumenti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Muzički instrumenti[1] su sredstva pomoću kojih muzičari stvaraju muziku u živom izvođenju. Najtačnija i najpreciznija podela muzičkih instrumenata,[2] zavisno od građe i načina dobijanja tona i zvuka, je na sledeće muzičke instrumente[3]:

1. Membranofone ili opnozvučne instrumente
2. Idiofone instrumente
3. Kordofone, hordofone ili žičane instrumente
4. Aerofone instrumente
5. Elektrofone, eterofone ili elektronske instrumente

Aerofoni instrumenti[uredi | uredi kod]

Klarinet je takođe aerofoni instrument.

Aerofoni instrumenti (ital. strumenti aerofoni, engl. aerophonic instruments, fr. instruments aérophones, nem. aerophone Instrumente)[4] - su muzički instrumenti kod kojih se zvuk dobija strujanjem vazdušnog stuba (od gr. αερο vazduh i φονος zvuk) najčešće kroz cev instrumenta, i to duvanjem vazduha iz:

  1. usta i pluća svirača,
  2. meha ili mešine instrumenta.

Smatra se da su aerofoni instrumenti najstariji[5] i najmnogobrojniji instrumenti na svetu.[2]

U aerofone instrumente spadaju svi duvački instrumenti,[6] orgulje, harmonika, usna harmonika i gajde.

Kako se stvara ton kod aerofonih instrumenata[uredi | uredi kod]

Prema načinu stvaranja tona, aerofone instrumente delimo u 5 grupa. Ton na aerofonim instrumentima se stvara:

  1. Usnikom (levkastim nausnikom) – to su limeni duvački instrumenti (truba, bah truba, bas truba, horna, trombon, tuba, bas tuba, kontrabas tuba).
  2. Prelamanjem vazdušnog stuba u cjevi instrumenta (frula, flauta, blok-flauta, okarina, panova frula).
  3. Vibracijom jezička od trske na usniku (klarinet, basethorn, bas-klarinet, saksofon, taragot).[1]
  4. Vibracijom dvostrukog jezička od trske (zurla, sopile, oboa, oboa d’a more, engleski rog, heklfon, fagot, kontra-fagot).
  5. Vibracijom jezička i meha (orgulje, harmonika, bandoneon).

Prikaz aerofonih instrumenata[uredi | uredi kod]

Prikažimo samo neke aerofone instrumenate:

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]