Abu al-Misk Kafur
Abu al-Misk Kafur (905–968), također poznat i po nadimcima al-Laithi, al-Suri, al-Labi bio je vodeća ličnost u državnoj upravi ihšididskih emira Egipta i Sirije.[1] Bio je crni rob rodom iz Etiopije, koga je njegov gospodar Muhammad bin Tughj postepeno unaprijedio sve do mjesta vezira; nakon gospodareve smrti 946. godine Kafur je postao de jure vladar ihšididskih područja koja su u vrijeme njegove smrti 968. uključivala Egipat i južnu Siriju (uključujući Damask).[2]
Muhammad ibn Tughj ga je kupio 923. godine; navodi se da je već tada Kafur bio eunuh. Brzo je postao impresioniran ne samo njegovom odanošću, nego i inteligencijom, te ga je formalno oslobodio. Kafur mu se odužio kao tutor njegovih sinova, a potom kao oficir u vojnim pohodima kojima je Muhammadova vlast proširen na Hedžas, a 945. i na Siriju. Također je obavljao diplomatske misije u Bagdadu kod abasidskih kalifa.
Nakon gospodareve smrti je služio kao regent njegovih sinova. Opisan je kao pobožan, ali ponekad sujeveran vladar, koji se svejedno pokazao sposobnim administratorom, pri čemu je imao pomoć darovitih suradnika kao što je Yaqub ibn Killis. Sklonost da gradi raskošne palače u vrijeme gladi mu je, pak, donijela kritike kasnijih historičara; one su, međutim, daleko blaže od satiričkih pjesama koje je na njegov račun napisao znameniti pjesnik al-Mutanabbi, razočaran tretmanom koji je imao na njegovom dvoru.
Njegova je vladavina stabilizirala Egipat, produžila vladavinu Ihšidida i za cijelu generaciju odgodila preuzimanje Egipta od strane Fatimidskog Kalifata.