Abdul Rašid Dostum

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Abdul Rashid Dostum
Abdul Rašid Dostum

Abdul Rashid Dostum godine 2014.


Na dužnosti
Dužnost preuzeo 
29. septembar 2014
Predsjednik Ashraf Ghani
Prethodnik Yunus Qanuni

Rođen/a 1954. (dob: 69–70)[1]
Jowzjan, Afganistan
Državljanstvo Afganistanac
Vojna služba
Država Afganistan
Godine službe 1978–2013
Čin Marshal
Jedinica 6. korpus
Bitke/ratovi Afgansko-sovjetski rat
Građanski rat u Afganistanu

Abdul Rašid Dostum perzijski: عبدالرشید دوستم) (rođen 1954) je afganistanski političar i vojskovođa koji od 2014. vrši dužnost potpredsjednika Afganistana. Poznat je i kao vođa Nacionalnog islamskog fronta Afganistana (Junbish-i-Milli Islami Afghanistan), odnosno afganistanske uzbečke zajednice, ali i po tome što je tokom nekoliko decenija oružanih sukoba u Afganistanu nekoliko puta mijenjao stranu, što mu je donijelo reputaciju jednog od najkontroverznijih gospodara rata u zemlji.

Rodio se u siromašnoj uzbečkoj porodici. Godine 1970. je dobio posao u naftnom postrojenju u Šeberganu, gdje se nakon nekog vremena priključio lokalnom radničkom sindikatu. Poslije Saur revolucije je kao simpatizer novog komunističkog režima postao pripadnikom lokalnih paravojnih formacija "za zaštitu revolucije", a 1979. se priključio vladajućoj Narodnoj demokratskoj partiji, odnosno njenoj frakciji Parčam. Godine 1980. je kraće vrijeme provveo na obuci u SSSR, a potom uzeo aktivnog učešća u ratu protiv mudžahedina. Njegova jedinica, koja je ispočetka bila vod, s vremenom je narasla na razinu divizije i u svom sastavu imala preko 40.000 ljudi. Dostum je to dugovao ličnoj karizmi, ali i sklonosti da se bori u prvim redovima, zbog čega je od sovjetskih saveznika prozvan "afganistanskim Čapajevom". Dostumova 53. divizija je bila jedna od rijetkih komunističkih paravojnih formacija koja je mogla djelovati izvan matične pokrajine, te je krajem 1980-ih poslana u Kandahar na jugu zemlje, gdje je čuvala odstupnicu sovjetskim snagama tokom povlačenja.

Dostum je i nakon sovjetskog povlačenja nastavio podržavati prosovjetski komunistički režim, ali je nekoliko mjeseci poslije raspada SSSR, svjestan da komunisti više nemaju vanjskog saveznika, u proljeće 1992. sklopio sporazum sa mudžahedinskim vođom Ahmad-Šah Masudom te prešao na stranu pobunjenika. Taj je potez natjerao komunističkog vođu Mohamada Nadžibulaha da podnese ostavku i označio konačni kolaps režima. Dostum je sa svojim ljudima ušao u Kabul, a potom pomogao Masudu u novom sukobu protiv suparničkog mudžahedinskog vođe Gulbudina Hekmatjara.

Savezništvo sa Masudom, odnosno vjernost novoproglašenoj i međunarodno priznatoj Islamskoj Državi Afganistan, međutim, nije dugo potrajalo. Godine 1994. se priključio Hekmatjaru protiv Masuda, a 1995. neko vrijeme koketirao sa talibanima. Područje pod njegovom kontrolom na sjeveru zemlje, čije je sjedište bio grad Mazari-i-Sharif, je bilo među relativno mirnijim u zemlji i bilo često nazivanom "Dostumistanom"; funkcioniralo je kao de facto nezavisna država, gdje je Dostum izdavao vlastitu valutu. Godine 1995. je posjetio Taškent i navodno uzbekistanskom predsjedniku Islamu Karimovu ponudio ujedinjenje, odnosno pripojednje "Dostumistana"; Karimov, tada američki saveznik je tu ponudu odbio.

Nakon talibanskog ulaska u Kabul 1996. godine se Dostum priključio antitalibanskom Sjevernom Savezu. U maju 1997. godine je, međutim, nakratko protjeran iz svog uporišta kada su grad zauzeli talibani, iskoristivši pobunu njegovih zapovjednika. Dostum je pobjegao u Tursku, ali se nekoliko mjeseci kasnije vratio. Talibani su, pak, ponovno zauzeli grad u ljeto sljedeće godine, te je Dostum ponovno bio prisiljen otići u egzil.

Dostum se iz egzila vratio nakon napada 11. septembra 2001. godine, odnosno nakon što je američka administracija odlučila ukloniti talibane, te se za pomoć obratila Sjevernom savezu. Dostum i njegove pristaše su vješto iskoristile američku podršku, te je tokom američke invazije Mazari-i-Sharif oslobođen od talibana već 10. novembra, kao prvi veći grad u Afganistanu. Dostum i njegovi ljudi su tada zarobili na hiljade talibana, od koji su mnogi mjesec dana kasnije nestali u nikad razjašnenjim okolnostima u događaju koji se ponekad naziva masakr u Dasht-i-Leiliju.

Dostum je u vladi predsjednika Hamida Karzaija dobio formalni status zamjenika ministra obrane, ali se sa vremenom počeo distancirati i od nje i od Amerikanaca, koje je kritizirao zbog neefikanosti u borbi protiv talibana.

Godine 2014. je izabran za potpredsjednika na listi Ashrafa Ghanija koji je postao predsjednik.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Big fish among the Afghan warlords”. The Washington Times. 12 October 2008. »Gen. Dostum, 54« 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]