AFC Azijski kup

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
AFC Azijski kup
AFC Asian Cup
Općenito
Utemeljeno 1956.
Regija Azija (AFC)
Broj momčadi 24 (završnica)
Aktualni prvak Katar (prvi naslov)
Najuspješnija momčad Japan (četiri naslova)

AFC Azijski kup (engleski: AFC Asian Cup) je najvažnije kontinentalno, reprezentativno natjecanje u Aziji, koje se, uz jedan izuzetak, održava svake četiri godine. Azijski kup organizira AFC, a pravo sudjelovanja imaju sve članice te konfederacije. Prvi turnir odigran je 1956. godine, što ga čini najstarijim kontinentalnim prvenstvom nakon Cope Américe. Pobjednik Azijskog kupa postaje prvak Azije i automatski se kvalificira za FIFA Kup konfederacija.

Od prvog izdanja 1956. u Hong Kongu pa sve do turnira 2004. u NR Kini, turnir je održavan u pravilnim razmacima od četiri godine. Međutim, kako su te parne godine bile izrazito bogate sportskim događanjima (UEFA Euro, Olimpijske igre), AFC je odlučio preseliti Azijski kup na neparne godine tako da je sljedeće izdanje održano 2007. godine, nakon čega je razmak opet prebačen na četiri godine.

Tradicionalno gledajući, AFC Azijski kup je tokom godina bio pod dominacijom malog broja uspješnih reprezentacija. Inicijalno uspješne reprezentacije bile su one Južne Koreje i Irana. Ipak, od 1984. godine, najuspješnije reprezentacije su Japan i Saudijska Arabija, koje su osvojile 7 od 9 finala održanih u tom periodu. Uspjeha su još imali Kuvajt (1980.), Irak (2007.) i Australija (2015.) te Izrael, koji se u međuvremenu priključio UEFA-i.

Posljednje prvenstvo održalo se 2019. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Svoj prvi naslov azijskog prvaka osvojila je reprezentacija Katara, koja je u finalu pobijedila Japan s 3:1. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, s obzirom da se utakmica za treće mjesto nije igrala. Sljedeće prvenstvo održat će se 2023. godine.

Historija[uredi | uredi kod]

AFC kao krovna organizacija osnovana je 1954. godine, a već dvije godine kasnije, četiri reprezentacije su sudjelovale u završnici prvog Azijskog kupa održanog u Hong Kongu. Format s kvalifikacijama i četiri reprezentacije korišten je i na turnirima 1960. i 1964. godine. Svaka regionalna konfederacija organizirala je, svake druge godine, svoja vlastita prvenstva. U početnom periodu, dominacija se premještala s Istoka na Zapad - od početne dominacije Južne Koreje do tri uzastopna naslova Irana od 1968. do 1976. godine; Iran je bio domaćin 1968. i 1976. godine.[1]

Zapad Azije je dominirao i tokom 80-ih godina, prvo pobjedom Kuvajta 1980. godine, a onda i dvama uzastopnim pobjedama Saudijske Arabije, kojima su nadodali i onu 1996. godine. Niz Saudijske Arabije prekinuo je Japan 1992. godine, koji će kasnije još tri puta osvojiti prvenstvo i tako postati rekorder po broju naslova.[2]

Na turniru 2007. godine, Australija je prvi puta nastupila na Azijskom kupu, uspjevši izboriti četvrtfinale..[3] Te je godine prvak postao Irak, koji je na putu do finala porazio divove poput Australije, Saudijske Arabije i Južne Koreje, izvevši tako jednu od najvećih senzacija u historiji nogometa, posebice s obzirom na političko-društvenu situaciju u zemlji.[4]

Australija je 2011. godine prvi puta došla do finala, ali je izgubila od Japana nakon produžetaka. Ipak, već na sljedećem turniru, kojemu je bila domaćin, Australija je prvi puta postala prvak Azije, pobijedivši Južnu Koreju 2:1 nakon produžetaka. Treće mjesto zauzeli su Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su porazili Irak 3:2 u utakmici za broncu.

Format[uredi | uredi kod]

Završnica turnira igra se kroz dvije faze - grupnu fazu i fazu na izbacivanje. U grupnoj fazi, četiri reprezentacije međusobno igraju jednom, a dvije najbolje plasirane iz svake grupe prolaze u fazu na izbacivanje. Faza na izbacivanje realizira se od četvrtfinala do finala, gdje svaka reprezentacija igra po jednu utakmicu; u slučaju remija, igraju se produžeci i izvode jedanaesterci. Gubitnici iz polufinala igraju utakmicu za treće mjesto.

Od 2019. godine, format će biti promijenjen s obzirom na povećanje broja sudionica sa 16 na 24.

Rezultati[uredi | uredi kod]

Pregled svih dosadašnjih prvenstava[uredi | uredi kod]

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Pobjednik Rezultat Drugoplasirani Trećeplasirani Rezultat Četvrtoplasirani
1956.  Hong Kong Južna Koreja
Južna Koreja
Grupni sustav Izrael
Izrael
Hong Kong
Hong Kong
Grupni sustav Južni Vijetnam
Južni Vijetnam
1960.  Južna Koreja Južna Koreja
Južna Koreja
Grupni sustav Izrael
Izrael
Tajvan
Republika Kina
Grupni sustav Južni Vijetnam
Južni Vijetnam
1964.  Izrael Izrael
Izrael
Grupni sustav Indija
Indija
Južna Koreja
Južna Koreja
Grupni sustav Hong Kong
Hong Kong
1968.  Iran Iran
Iran
Grupni sustav Mjanmar
Burma
Izrael
Izrael
Grupni sustav Tajvan
Republika Kina
1972.  Tajland Iran
Iran
2:1
(produžeci)
Južna Koreja
Južna Koreja
Tajland
Tajland
2:2 (pr.)
(5:3 - 11m)
Kambodža
Kmerska Republika
1976.  Iran Iran
Iran
1:0 Kuvajt
Kuvajt
Narodna Republika Kina
NR Kina
1:0 Irak
Irak
1980.  Kuvajt Kuvajt
Kuvajt
3:0 Južna Koreja
Južna Koreja
Iran
Iran
3:0 Sjeverna Koreja
Sjeverna Koreja
1984.  Singapur Saudijska Arabija
Saudijska Arabija
2:0 Narodna Republika Kina
NR Kina
Kuvajt
Kuvajt
1:1 (pr.)
(5:3 - 11m)
Iran
Iran
1988.  Katar Saudijska Arabija
Saudijska Arabija
0:0 (pr.)
(4:3 - 11m)
Južna Koreja
Južna Koreja
Iran
Iran
0:0 (pr.)
(3:0 - 11m)
Narodna Republika Kina
NR Kina
1992.  Japan Japan
Japan
1:0 Saudijska Arabija
Saudijska Arabija
Narodna Republika Kina
NR Kina
1:1 (pr.)
(6:5 - 11m)
Ujedinjeni Arapski Emirati
Ujedinjeni Arapski Emirati
1996.  Ujedinjeni Arapski Emirati Saudijska Arabija
Saudijska Arabija
0:0 (pr.)
(4:2 - 11m)
Ujedinjeni Arapski Emirati
Ujedinjeni Arapski Emirati
Iran
Iran
1:1 (pr.)
(3:2 - 11m)
Kuvajt
Kuvajt
2000.  Libanon Japan
Japan
1:0 Saudijska Arabija
Saudijska Arabija
Južna Koreja
Južna Koreja
1:0 Narodna Republika Kina
NR Kina
2004.  NR Kina Japan
Japan
3:1 Narodna Republika Kina
NR Kina
Iran
Iran
4:2 Bahrein
Bahrein
2007.  Indonezija
 Malezija
 Tajland
 Vijetnam
Irak
Irak
1:0 Saudijska Arabija
Saudijska Arabija
Južna Koreja
Južna Koreja
0:0 (pr.)
(6:5 - 11m)
Japan
Japan
2011.  Katar Japan
Japan
1:0
(produžeci)
Australija
Australija
Južna Koreja
Južna Koreja
3:2 Uzbekistan
Uzbekistan
2015.  Australija Australija
Australija
2:1
(produžeci)
Južna Koreja
Južna Koreja
Ujedinjeni Arapski Emirati
Ujedinjeni Arapski Emirati
3:2 Irak
Irak
Godina Domaćin Finale Polufinalisti
Pobjednik Rezultat Drugoplasirani
2019.  Ujedinjeni Arapski Emirati Katar
Katar
3:1 Japan
Japan
IranUjedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati
2023.  Kina

Uspješne reprezentacije[uredi | uredi kod]

Momčad Prvoplasirani Drugoplasirani Trećeplasirani Četvrtoplasirani
Japan 4 (1992.*, 2000., 2004., 2011.) 1 (2019.) 1 (2007.)
Saudijska Arabija 3 (1984., 1988., 1996.) 3 (1992., 2000., 2007.)
Iran 3 (1968.*, 1972., 1976.*) 5 (1980., 1988., 1996., 2004., 2019.) 1 (1984.)
Južna Koreja 2 (1956., 1960.*) 4 (1972., 1980., 1988., 2015.) 4 (1964., 2000., 2007., 2011.)
Izrael× 1 (1964.*) 2 (1956., 1960.) 1 (1968.)
Kuvajt 1 (1980.*) 1 (1976.) 1 (1984.) 1 (1996.)
Australija 1 (2015.*) 1 (2011.)
Irak 1 (2007.) 2 (1976., 2015.)
Katar 1 (2019.)
Kina 2 (1984., 2004.*) 2 (1976., 1992.) 2 (1988., 2000.)
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 1 (1996.*) 2 (2015., 2019.) 1 (1992.)
Indija 1 (1964.)
Mjanmar 1 (1968.)
Hong Kong 1 (1956.*) 1 (1964.)
Kineski Taipei 1 (1960.) 1 (1968.)
Tajland 1 (1972.*)
Južni Vijetnam Južni Vijetnam # 2 (1956., 1960.)
Kambodža2 1 (1972.)
Sjeverna Koreja 1 (1980.)
Bahrein 1 (2004.)
Uzbekistan 1 (2011.)
* = domaćin
1 = uključuje rezultate koje je postigla kao Burma 1968. do 2011.
2 = uključuje rezultate koje je postigla kao Kraljevina Kambodža, Kmerska Republika, Demokratska Kampučija i NR Kampučija 1956. do 1993.
# = od tada se ta država raspala
× = Izrael je početkom 70-ih godina izbačen iz AFC-a te je kasnije postao član UEFA-e

Uspjesi domaćina[uredi | uredi kod]

Godina Domaćin Plasman Najbolji plasman
(van domaćinstva)
1956.
 Hong Kong 3. mjesto (grupna faza) 4. mjesto (grupna faza)
1960.
 Južna Koreja 1. mjesto (grupna faza) 1. mjesto (grupna faza)
1964.
 Izrael 1. mjesto (grupna faza) 2. mjesto (grupna faza)
1968.
 Iran 1. mjesto (grupna faza) 1. mjesto (finale)
1972.
 Tajland 3. mjesto (polufinale) 7. mjesto (prvi krug)
1976.
 Iran 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1980.
 Kuvajt 1. mjesto (finale) 2. mjesto (finale)
1984.
 Singapur 7. mjesto (prvi krug) bez nastupa
1988.
 Katar 5. mjesto (prvi krug) 5. mjesto (prvi krug)
1992.
 Japan 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1996.
 Ujedinjeni Arapski Emirati 2. mjesto (finale) 3. mjesto (polufinale)
2000.
 Libanon 10. mjesto (prvi krug) bez nastupa
2004.
 NR Kina 2. mjesto (finale) 2. mjesto (finale)
2007.
 Indonezija 11. mjesto (prvi krug) 11. mjesto (prvi krug)
 Malezija 16. mjesto (prvi krug) 5. mjesto (prvi krug)
 Tajland 10. mjesto (prvi krug) 7. mjesto (prvi krug)
 Vijetnam 8. mjesto (četvrtfinale) bez nastupa
2011.
 Katar 7. mjesto (četvrtfinale) 5. mjesto (prvi krug)
2015.
 Australija 1. mjesto (finale) 2. mjesto (finale)
2019.
 Ujedinjeni Arapski Emirati 3. mjesto (polufinale) 3. mjesto (polufinale)

Nagrade[uredi | uredi kod]

Najbolji igrač[uredi | uredi kod]

Prvenstvo Najbolji igrač
Hong Kong Hong Kong 1956. N/D
Južna Koreja Južna Koreja 1960.
Izrael Izrael 1964.
Iran Iran 1968.
Tajland Tajland 1972. Iran Ebrahim Ashtiani
Iran Iran 1976. Iran Ali Parvin
Kuvajt Kuvajt 1980. N/D
Singapur Singapur 1984. Narodna Republika Kina Jiǎ Xiùquán
Katar Katar 1988 Južna Koreja Gim Ju-seong
Japan Japan 1992. Japan Kazuyoshi Miura
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 1996. Iran Khodadad Azizi
Libanon Libanon 2000. Japan Hiroshi Nanami
Narodna Republika Kina NR Kina 2004. Japan Shunsuke Nakamura
IndonezijaMalezijaTajlandVijetnam 2007. Irak Younis Mahmoud
Katar Katar 2011. Japan Keisuke Honda
Australija Australija 2015. Australija Massimo Luongo
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 2019. Katar Almoez Ali

Najbolji strijelac[uredi | uredi kod]

Prvenstvo Najbolji strijelci Golova
Hong Kong Hong Kong 1956. Izrael Nahum Stelmah
4
Južna Koreja Južna Koreja 1960. Južna Koreja Jo Yun-ok
4
Izrael Izrael 1964. Indija Inder Singh
Izrael Mordehai Spiegler
2
Iran Iran 1968. Iran Homayoun Behzadi
Izrael Moše Romano
Izrael Giora Spiegel
4
Tajland Tajland 1972. Iran Hossein Kalani
5
Iran Iran 1976. Iran Gholam Hossein Mazloumi
Iran Nasser Nouraei
Kuvajt Fathi Kamel
3
Kuvajt Kuvajt 1980. Iran Behtash Fariba
Južna Koreja Choe Sun-ho
7
Singapur Singapur 1984. Iran Shahrokh Bayani
Iran Nasser Mohammadkhani
Narodna Republika Kina Jiǎ Xiùquán
3
Katar Katar 1988. Južna Koreja I Tae-Ho
3
Japan Japan 1992. Saudijska Arabija Fahad Al-Bishi
3
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 1996. Iran Ali Daei
8
Libanon Libanon 2000. Južna Koreja I Dong-guk
6
Narodna Republika Kina NR Kina 2004. Bahrein A'ala Hubail
Iran Ali Karimi
5
IndonezijaMalezijaTajlandVijetnam 2007. Irak Younis Mahmoud
Japan Naohiro Takahara
Saudijska Arabija Yasser Al-Qahtani
4
Katar Katar 2011. Južna Koreja Gu Ja-cheol
5
Australija Australija 2015. Ujedinjeni Arapski Emirati Ali Mabkhout
5
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 2019. Katar Almoez Ali
9

Najbolji golman[uredi | uredi kod]

Prvenstvo Najbolji golman
Hong Kong Hong Kong 1956. N/D
Južna Koreja Južna Koreja 1960.
Izrael Izrael 1964.
Iran Iran 1968.
Tajland Tajland 1972.
Iran Iran 1976.
Kuvajt Kuvajt 1980. Iran Nasser Hejazi
Singapur Singapur 1984. Saudijska Arabija Abdullah Al-Deayea
Katar Katar 1988. Narodna Republika Kina Zhāng Huìkāng
Japan Japan 1992. N/D
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 1996. Saudijska Arabija Mohamed Al-Deayea
Libanon Libanon 2000. Narodna Republika Kina Jiāng Jīn
Narodna Republika Kina NR Kina 2004. N/D
IndonezijaMalezijaTajlandVijetnam 2007. Irak Noor Sabri
Katar Katar 2011. N/D
Australija Australija 2015. Australija Mathew Ryan
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 2019. Katar Saad al-Šib

Fair Play nagrada[uredi | uredi kod]

Prvenstvo Fair Play nagrada
Hong Kong Hong Kong 1956. N/D
Južna Koreja Južna Koreja 1960.
Izrael Izrael 1964.
Iran Iran 1968.
Tajland Tajland 1972.
Iran Iran 1976.
Kuvajt Kuvajt 1980.
Singapur Singapur 1984. Kina
Katar Katar 1988. N/D
Japan Japan 1992.
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 1996. Iran
Libanon Libanon 2000. Saudijska Arabija
Narodna Republika Kina NR Kina 2004. Kina
IndonezijaMalezijaTajlandVijetnam 2007. Japan
Katar Katar 2011. Južna Koreja
Australija Australija 2015. Australija
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 2019. Japan

Najbolja momčad[uredi | uredi kod]

Prvenstvo Golmani Braniči Vezni igrači Napadači
Hong Kong Hong Kong 1956. N/D
Južna Koreja Južna Koreja 1960.
Izrael Izrael 1964.
Iran Iran 1968.
Tajland Tajland 1972.
Iran Iran 1976.
Kuvajt Kuvajt 1980.

Iran Nasser Hejazi

Kuvajt Naeem Saad
Malezija Soh Chin Aun
Kuvajt Mahboub Juma'a
Iran Mehdi Dinvarzadeh

Iran Abdolreza Barzegari
Kuvajt Saad Al-Houti
Južna Koreja I Yeong-mu

Južna Koreja Choe Sun-ho
Kuvajt Faisal Al-Dakhil
Kuvajt Jasem Yaqoub

Singapur Singapur 1984. N/D
Katar Katar 1988.
Japan Japan 1992.
Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 1996.

Saudijska Arabija Mohamed Al-Deayea

Saudijska Arabija Abdullah Zubromawi
Ujedinjeni Arapski Emirati Yousef Saleh
Iran Mohammad Khakpour

Iran Mehrdad Minavand
Ujedinjeni Arapski Emirati Mohamed Ali
Saudijska Arabija Khalid Al-Muwallid
Ujedinjeni Arapski Emirati Saad Bakheet Mubarak

Saudijska Arabija Fahad Al-Mehallel
Kuvajt Jasem Al-Huwaidi
Iran Ali Daei

Libanon Libanon 2000.

Narodna Republika Kina Jiāng Jīn

Južna Koreja Hong Myeong-bo
Saudijska Arabija Mohammed Al-Khilaiwi
Kuvajt Jamal Mubarak

Japan Hiroshi Nanami
Saudijska Arabija Nawaf Al-Temyat
Irak Abbas Obeid
Iran Karim Bagheri
Japan Shunsuke Nakamura

Južna Koreja I Dong-guk
Japan Naohiro Takahara

Narodna Republika Kina NR Kina 2004.

Japan Yoshikatsu Kawaguchi

Japan Tsuneyasu Miyamoto
Japan Yuji Nakazawa
Narodna Republika Kina Zhèng Zhì
Iran Mehdi Mahdavikia

Japan Shunsuke Nakamura
Narodna Republika Kina Shào Jiāyī
Narodna Republika Kina Zhào Jùnzhé
Bahrein Talal Yousef

Bahrein A'ala Hubail
Iran Ali Karimi

IndonezijaMalezijaTajlandVijetnam 2007.

Južna Koreja I Un-jae

Japan Yuji Nakazawa
Australija Lucas Neill
Irak Bassim Abbas
Iran Rahman Rezaei

Japan Shunsuke Nakamura
Australija Harry Kewell
Južna Koreja I Cheon-su
Irak Nashat Akram

Japan Naohiro Takahara
Saudijska Arabija Yasser Al-Qahtani

Katar Katar 2011.

Južna Koreja Jeong Seongnyong

Japan Yuto Nagatomo
Australija Lucas Neill
Uzbekistan Odil Ahmedov
Južna Koreja Cha Du-ri

Japan Keisuke Honda
Japan Makoto Hasebe
Južna Koreja Gu Ja-cheol
Uzbekistan Server Žeparov

Japan Shinji Okazaki
Australija Harry Kewell

Australija Australija 2015.

Australija Mathew Ryan

Irak Dhurgham Ismail
Južna Koreja Gwak Tae-Hwi
Australija Trent Sainsbury
Južna Koreja Cha Du-ri

Australija Massimo Luongo
Ujedinjeni Arapski Emirati Omar Abdulrahman
Južna Koreja Gi Seong-yong

Ujedinjeni Arapski Emirati Ali Mabkhout
Australija Tim Cahill
Južna Koreja Son Heung-min

Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 2019.

Rekordi i statistike[uredi | uredi kod]

Najbolji strijelci[uredi | uredi kod]

14 golova
10 golova
9 golova
8 golova
7 golova

Najbrži golovi[uredi | uredi kod]

Vrijeme
(u sekundama)
Igrač Reprezentacija Protivnik Prvenstvo
14 Ali Mabkhout Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati Bahrein Australija – 2015.

Kapetani i izbornici reprezentacija azijskih prvaka[uredi | uredi kod]

Godina Kapetan Izbornik Reprezentacija
1956. TBC Južna Koreja I Yuhyeong Južna Koreja Južna Koreja
1960. TBC Južna Koreja Wi Hyedeok Južna Koreja Južna Koreja
1964. TBC Izrael Josef Merimovič Izrael
1968. TBC Iran Mahmoud Bayati Iran Iran
1972. TBC Iran Mohammad Ranjbar Iran Iran
1976. Parviz Ghelichkhani Iran Heshmat Mohajerani Iran Iran
1980. Saad Al-Houti Brazil Carlos Alberto Parreira Kuvajt
1984. TBC Saudijska Arabija Khalil Ibrahim Al-Zayani Saudijska Arabija
1988. Saleh Nu'eimeh Brazil Carlos Alberto Parreira Saudijska Arabija
1992. Tetsuji Hashiratani Nizozemska Hans Ooft Japan
1996. TBC Portugal Nelo Vingada Saudijska Arabija
2000. TBC Francuska Philippe Troussier Japan
2004. Tsuneyasu Miyamoto Brazil Zico Japan
2007. Younis Mahmoud Brazil Jorvan Vieira Irak
2011. Makoto Hasebe Italija Alberto Zaccheroni Japan
2015. Mile Jedinak Australija Ange Postecoglou Australija
2019. Hassan al-Hajdos Španija Félix Sánchez Katar
2023.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Asian Cup: Know Your History - Part One (1956-1988)”. Goal.com. 2011-01-07. Pristupljeno 2015-05-06. 
  2. „Asian Cup: Know Your History - Part Two (1992-2007)”. Goal.com. 2011-01-07. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-29. Pristupljeno 2015-05-06. 
  3. „Australia play for the first time”. Asiancup.com.au. Pristupljeno 2015-05-03. 
  4. Lampen, Jerry. „Iraq ride wave of support to lift Asian Cup”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-04. Pristupljeno 13 September 2014. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]