A.C. Milan

Izvor: Wikipedia
AC Milan
Grb AC Milan
Puno ime kluba Associazione Calcio Milan SpA
Nadimak Rossoneri, Diavoli
Osnovan 16. decembar, 1899
Stadion Giuseppe Meazza, Milano
Kapacitet 85 700
Predsjednik Italija Silvio Berlusconi
Trener Italija Massimiliano Allegri
Adresa Via Filippo Turati 3
20 121 Milano
Liga Serie A
Plasman 05/06 Serie A, 1.
Boje ekipe Boje ekipe Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
 
Domaći dres
Boje ekipe Boje ekipe Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
 
Gostujući dres

Associazione Calcio Milan je italijanski fudbalski klub iz grada Milana. Od postanka boje kluba su crvena i crna tako da su širom Italije i Evrope poznati kao „rossoneri“ (crveno-crni). Uz Real Madrid najuspješniji su tim na evropskoj sceni sa 7 osvojenih titula Lige Prvaka, iz 10 finala. Također u Italiji su drugi klub po broju osvojenih titula (Scudetto), ukupno 18, uz 5 puta osvojeni italijanski kup (Coppa Italia).

Historija[uredi - уреди]

Osnivanje, prvi trofeji i odvajanje Intera[uredi - уреди]

AC Milan je osnovan kao Milan Cricket and Football Club od strane engleskih aristokrata koji su živjeli i radili u Milanu. Prvi predsjednik i jedan od osnivača je bio Britanski vice-konzul u Milanu, Alfred Edwards. Za fudbalsku sekciju kluba brinuo se David Allison. Za boje tima su izabrane crvena kako bi dočarala vatru i hrabrost osnivača i crna da bi pokazala snagu i strah kod protivnika.

Prvi trofej je osvojen već slijedeće godine, u Januaru 1900. Milan je osvojio Kraljevski kup (Medaglia del Re). Prekinuvši niz Genoe 1901 je osvojen i prvi naslov šamipona, a isti uspjeh je ponovljen 1906 i 1907.

1908 godine zbog nesuglasica oko dovođenja stranaca u ekipu grupa dotadašnjih igrača Milana odlazi iz kluba i formira vlastiti pod nazivom Internazionale Milano F.C., danas poznat kao Inter.

Dolaskom fašista na vlast u Italiji mijenja se englesko ime kluba u talijansko Assosazione Calcio Milano. Nakon drugog svjetskog rata klub mjenja samo zadnju riječ iz Milano u Milan želeći da oda poštovanje svojim engleskim korijenima.

Gre-No-Li[uredi - уреди]

Period nakon Drugog svjetskog rata obilježio je švedski trojac nazvan Gre-No-Li prema prvim slovima prezimena Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma koji su uz italijane Lorenza Buffona i Cesarea Maldinija Milan doveli do četiri Scudetta (1951, 1955, 1957 i 1959).

Nakon šveđana sudbinu Milana opet je krojio italijan, trener Nereo Rocco. Autor catenaccia je uz igrače poput Rivere i Altafinija u sezoni 1962/62. po prvi put osvojio Ligu Evropskih prvaka, a uspjeh je ponovio u sezoni 1969/70. Veći uspjeh na domaćoj sceni je izostao, djelomično i zbog snage gradskog rivala Intera koji je u tim godinama redovno osvajao titule.

U narednim godinama Milan se borio za desetu titulu, ali 1980. nakon velikog skandala i dokazane umješanosti u namještanje utakmica zajedno sa Laziom su izbačeni u Serie B koju odma slijedeće sezone osvajaju te se vraćaju u prvu ligu. Slijedila je najslabija sezona u historiji kluba te Milan opet ispada u Serie B.

Berluskonijeva era[uredi - уреди]

Nakon nekoliko loših sezona u kojima je Milan igrao u Seriji A, ali bez većeg uspjeha klub kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi. U svojoj prvoj sezoni dovodi za trenera italijana Ariga Sacchija, a među novim igračima našli su se Marco van Basten, Frank Rijkaard, Ruud Gullit, Roberto Donadoni i Carlo Ancelotti. Značajno pojačan tim u slijedećim sezonama osvaja titulu prvaka i Ligu prvaka 2 godine zaredom.

Nakon odlaska Sacchija za trenera dolazi Fabio Capello. Sa njim na čelu klub osvaja tri titule prvaka zaredom (1992-1994) i nastupa u tri finala Lige prvaka (porazi od Marseja i Ajaxa, te pobjeda od 4-0 nad Barcelonom). Sa igračima poput Paola Maldinija, Franca Baresija, Dejana Savićevića, Zvonimira Bobana, Georga Weaha i Roberta Baggia Capello je napravio niz od 58 utakmica bez poraza i tako zaključio svoju eru osvajajući 15. scudetto za Milan.

Poznati bivši igrači AC Milana[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]