Živko Budimir

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Živko Budimir

Inkumbent
Mandat
17. ožujka 2011.
Zamjenik Mirsad Kebo
Premijer(i) Nermin Nikšić
Prethodnik Borjana Krišto
Nasljednik Marinko Čavara

Rođenje 20. studenog 1962.
Politička stranka Stranka pravde i povjerenja (od 2013.)
Hrvatska stranka prava BiH (2006. - 2013.)
Savez komunista Jugoslavije (1979. - 1984.)
Supružnik Darija Budimir
Zanimanje Političar

Živko Budimir (20. studenog 1962.), hrvatski bosanskohercegovački političar i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. U vrijeme njegova mandata Federacija BiH doživjela je veliku političku krizu opisanu kao najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini od Daytonskog sporazuma. Oporbene političke stranke optužuju ga za nelegitimnost, u prvom redu Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine.

Predsjednikom je postao nakon političke krize koja je trajala između listopada 2010. i ožujka 2011. Krizu je izazvala nemogućnost sastavljanja vlade, a okončana je stvaranjem "Platforme", koalicije između Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, Stranke demokratske akcije, Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine te Narodne stranke - Radom za boljitak. Budimir je u Federalnom parlamentu imenovam predsjednikom Federacije BiH u ožujku 2011.

U veljači 2012. Budimir ulazi u sukob s federalnim ministrom branitelja, Zukanom Helezom. Sukob je izbio zbog Zakona o reviziji koji je izazvao krizu vlasti. Zakon o reviziji bio je okarakteriziran kao revizionistički, a s njim se ciljalo da se obesprave veterani Hrvatskog vijeća obrane, a u prvom redu zatvorenici logora Armije BiH. U prosincu 2012. Zakon o reviziji je proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda FBiH na osnovi Budimirove tužbe.

U vrijeme njegovog mandata dolazi do nove političke krize koju su izazvali članovi vlade iz SDP-a i SDA glede raspodjele dužnosti u državnim poduzećima. Kriza se s vremenom produbila te dovela do formiranja nove parlamentarne većine koju čine SDPBiH, Stranka za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Hrvatska demokratska zajednica 1990. Ova politička kriza opisana je kao najveća politička kriza od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Nova parlamentarna većina zahtjeva smjenu ministara iz SDA, HSPBiH-a i NSRzB-a, te ujedno i Budimirovu ostavku.


26. aprila 2013., SIPA je uhapsila Budimira, sa većim brojem drugih osoba, uz optužbu za korupciju.[1]

Mladost[uredi | uredi kod]

Živko Budimir rođen je u Viru kod Posušja. Pohađao je zrakoplovno-tehničku vojnu školu u Rajlovcu kod Sarajeva gdje je diplomirao 1981. Nakon toga pohađao je Vojno učilište Hrvatskih oružanih snaga "Ban Josip Jelačić", gdje je diplomirao 2000.[2]

Članom Saveza komunista Jugoslavije postao je 1979., a SKJ napušta 1984. kao pripadnik Jugoslavenske narodne armije.[2] JNA je napustio zbog neslaganja s politikom u vojsci.

Vojna karijera[uredi | uredi kod]

Početkom Domovinskog rata Budimir se pridružio Hrvatskoj vojsci u Slavoniji.[3] U početku je bio pripadnik Civilne zaštite, no kasnije je premješten u 5. brigadu HV-a gdje je radio u logistici. Godine 1992. njegova je jedinica bila u Orašju gdje je imenovan zamjenikom zapovjednika bojne zadužene za promidžbu. Sljedeće godine, 1993., postao je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Isprva je služio kao savjetnik za logistiku, kada je upoznao i Slobodana Praljka. Zatim je Budimir uskoro premješten u zapovjedno središte tomislavgradskog zbornog područja. U prosincu 1993. zamijenio je Praljka kao zapovjednik zbornog područja Prozor.[4] Nakon toga, Budimir obnaša razne dužnosti: bio je zapovjednik vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od travnja 1994. do srpnja 1995., zapovjednik vrhovnog stožera HVO-a od studenoga 1995. do rujna 1997., a zatim i zamjenik zapovjednika. Nedugo zatim postao je zapovjednik zajedničkog vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od rujna 1997. do siječnja 1999. Godine 1997. preselio se u Mostar, a u mirovinu otišao 2001. kao general pukovnik Vojske Federacije BiH i general bojnik Hrvatske vojske. Nakon umirovljenja bavi se šprtom i sudjeluje u osnivanju rukometnog kluba "Mostar".[2]

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine[uredi | uredi kod]

2011.[uredi | uredi kod]

Budimirova politička karijera ponovno je započela 2006. kada se učlanio u Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine, a 2008. izabran je za gradskog vijećnika grada Mostara.

Nakon općih izbora u Bosni i Hercegovini održanih u listopadu 2010., političke stranke nisu bile u mogućnosti sastaviti vladu, što je dovelo Federaciju BiH u političku krizu. Socijaldemokratska partija, Stranka demokratske akcije, Hrvatska stranka prava i Narodna stranka - Radom za boljitak formirali su koaliciju i nazvali je Platforma. Budimir je predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine postao nakon što su odluku potvrdila oba doma Parlamenta Federacije BiH 17. ožujka 2011.[2]

Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine je 24. ožujka poništio odluku Doma naroda o imenovanju Budimira za predsjednika Federacije BiH i dvojice potpredsjednika, s obzirom da odluka nije sprovedena u skladu s izbornim zakonom.[5] Međutim, Budimir je rekao kako ne priznaje odluku SIP-a te da će odstupiti jedino ako Ustavni sud Federacije BiH odluči da je njegovo imenovanje neustavno.[6]

Sukob sa Zukanom Helezom[uredi | uredi kod]

U veljači 2012. Budimir je ušao u sukob s ministrom branitelja Zukanom Helezom zbog Zakona o reviziji prava branitelja, kada je optužio Heleza za povijesni revizionizam i nemar za braniteljsku populaciju. Helez je naime tvrdio da Armija Republike Bosne i Hercegovine nije imala zarobljeničke logore na svom području, pa je ukinuo status logoraša zatvorenima.[7] To je uznemirilo veterane iz HVO-a koji su bili zatvoreni u tim logorima.[8] Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata zahtjevala je Helezovu ostavku i optužila ga za skrivanje zločina.[9] Budimir je nakon toga podnio zahtjev za razmatranje ustavnosti Zakona o reviziji pred Ustavni sud Federacije BiH.[10] Dana 11. travnja 2012., Budimir je raspustio tim za reviziju. To je napravio je jer je proces revizije tekao nezakonito i zato jer nije bilo nadzora od strane pripadnika HVO-a.[11] Međutim, 23. svibnja, Federalna vlada je odlučila nastaviti s revizijom. Lokalni ogranci HSP-a BiH tražili su od stranačkog predsjedništva da podrži Budimira, međutim, oba HSP-ova minisra u vladi, Ante Krajina i Vjekoslav Čamber, podržali su Zakon o reviziji.[12]

Tijekom krize nastale zbog Zakona o reviziji, Helez je aktivnost uvelike usredotočio na HVO, stavljajući tako hrvatske branitelje u težak položaj, a Budimira je optužio da je "lažni general". Međutim, 18. prosinca 2012. Ustavni sud Federacije BiH donio je odluku kojom je Zakon o reviziji proglašen neustavnim. Ovakva odluka Ustavnog suda je Heleza i predsjednika Federalne vlade Nermina Nikšića dovela u nezgodan položaj, jer je Helez bio osramoćen zbog subjektivnosti.[13]

Budimir je na tiskovnoj konferenciji 7. ožujka 2013. obznanio kako odlazi iz HSP-a BiH zbog manjkavosti podrške njegove stranke u vrijeme sukoba s ministrom branitelja Zukanom Helezom. Također je najavio osnivanje nove političke stranke s "radnim" nazivom "Stranka pravde i pouzdanja".[14]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. http://www.dw.de/da-li-%C4%87e-i-%C5%BEivku-budimiru-biti-potrebno-pomilovanje/a-16775835
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 „Životopis”. Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 7. ožujka 2013. 
  3. Soldić-Arar, Zdravka. „Generalima HVO-a Obradoviću i Budimiru iz proračuna RH za mirovine 210.000 kuna”. Generalima HVO-a Obradoviću i Budimiru iz proračuna RH za mirovine 210.000 kuna. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-24. Pristupljeno 2013-04-10. 
  4. Budimir, Živko. „Svjedočanstvo Živka Budimira”. General Slobodan Praljak. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 7. ožujka 2013. 
  5. „SIP poništio imenovanje Budimira, Dom naroda također nelegalan”. 24. ožujka 2011.. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  6. „Živko Budimir: Teško mi padaju spočitavanja da sam izdajnik hrvatskog naroda”. HRsvijet. 27. ožujka 2011.. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  7. Karačić, Marko (7. siječnja 2012.). „Zukan Helez Hrvatima ukida status logoraša”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-24. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  8. Čilić, Zvonimir (14. ožujka 2012.). „Cilj revizije je slom Hrvata i njihov odlazak iz BiH”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  9. Karačić, Marko (21. siječnja 2012.). „Logoraši optužili Heleza za skrivanje zločinaca i traže ostavku”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  10. „Budmiri: Helez nema isti odnos prema Armiji i HVO-u”. Republika. 24. veljače 2012.. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  11. „Budimir razriješio Revizorski tim za koordinaciju”. Hrvatska riječ. 12. travnja 2012.. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  12. Jurilj, Zdenko (24. svibnja 2012.). „Budimir u zahtjevima da se revizija branitelja obustavi ostao usamljen”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  13. Zorić, D. (18. prosinca 2012.). „Budimir uništio ministra Heleza i doveo Nikšića u bezizlaznu situaciju”. Pristupljeno 27. ožujka 2013. 
  14. „Živko Budimir napustio HSP!”. Večernji list.