Šakal
| Šakal | |
|---|---|
| |
| Zlatni šakal | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Canidae |
| Rod: | Canis |
| |
| Staništa šakala | |
Šakali ili čagljevi je naziv za tri vrste iz roda pasa (lat. Canis) , malene do srednje veličine, koji nastanjuju Afriku, Aziju i jugoistočnu Evropu.
Opis[uredi | uredi kod]
Šakali popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot (nekada zvan američki šakal) u Sjevernoj Americi; i jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, ptice i gmazove. Velika stopala i spojene kosti noge omogućavaju im da duže vremena mogu trčati brzinom od 16km/h. Najaktivniji su u zoru i u večer.
Ponašanje[uredi | uredi kod]
Šakali obrazuju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova. Agresivno ga brane i kasnije označavaju mokraćom ili izmetom. Terotorij može biti dovoljno velik i za mlade tog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekada se okupljaju u malene čopore, naprimjer da jedu strvinu, ali obično love sami ili u paru.
Vrste[uredi | uredi kod]
| Vrsta | Troimeno autorstvo | Opis | Stanište |
|---|---|---|---|
| Bočno-prugasti šakal Canis adustus 
|
Sundevall, 1847 | Primarno obitava u šumovitim predjelima što nije običaj drugih šakala. Najmanje je agresivan i rijetko se hrani većim sisavcima.[1] | centralna i južna Afrika |
| Zlatni šakal Canis aureus 
|
Linnaeus, 1758 | Najveći od svih šakala i jedina vrsta šakala koja obitava i van Afrike. Genetska istraživanja su dokazala da je rodbinski bliži sivom vuku i kojotu[2][3] | Sjeverna Afrika, Jugoistočna Europa Srednji Istok, zapadna i južna Azija |
| Crnoleđi šakal Canis mesomelas
|
Schreber, 1775 | Najmanji od svih šakala, a smatra se da je i najdulji živući pripadnik roda pasa (Canis)[4]. Najagresivniji je od svih šakala, poznato je da napada životinje znatno veće od sebe, a i odnosi unutar čopora znaju biti svadljivi[5]. | Južna Afrika i istočna obala Kenije, Somalije i Etiopije |
Šakal u Hrvatskoj[uredi | uredi kod]
U Hrvatskoj živi jedna podvrsta zlatnog šakala, Više ga ima južnije, a naročito je raširen na poluotoku Pelješcu, gdje ga se često može vidjeti u ranim jutarnjim satima kako neometan šeta vinogradima. Pucnjevi i eksplozije za vrijeme rata potakle su ove životinje da prelaze rijeku Savu, te se često sreću i u Slavoniji. Uglavnom stvaraju poteškoće stanovnicima sela u zimskom razdoblju kada dolaze u sela u potrazi za hranom. Ljudi ih često mijenjaju s lisicom.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Side-Striped Jackal”. Canids.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-20. Pristupljeno 2010-03-19.
- ↑ Lindblad-Toh et al. 2005. Genome sequence, comparative analysis and haplotype structure of the domestic dog. Nature 438: 803-819.
- ↑ „Golden Jackal”. Canids.org. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-12. Pristupljeno 2007-08-15.
- ↑ Macdonald, David (1992). The Velvet Claw. str. 256. ISBN 0563208449.
- ↑ The behavior guide to African mammals: including hoofed mammals, carnivores, primates by Richard Estes, published by University of California Press, 1992, ISBN 0-520-08085-8