Đakovačka katedrala
| |
|---|---|
| Lokacija | Đakovo, Hrvatska |
| Koordinate | 45°18′29″N 18°24′18″E / 45.30806°N 18.40500°E |
| Arhitekt | Karl Rösner, Friedrich von Schmidt, Hermann Bollé |
| Godine izgradnje | 1866. - 1882. |
| Religija | Katoličanstvo |
| Patron | sv. Petar |
| Arhitektonski stil | neoromanika |
| Materijal | cigla, kamen |
| Dimenzije | 74 x 52 x 84 m |
Đakovačka katedrala punim nazivom Katedrala bazilika Svetog Petra je neoromanička bazilika u Đakovu, sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Đakovačka katedrala je u vrijeme kad je sagrađena bila najveća Hrvatska sakralna građevina, duga 74 m, visoka 27 m, u transeptu široka 52 m, sa dva tornja visoka 84 m, i kupolom od 59 m (to je tad bila najipresivnija kupola u Austro-Ugarskoj).[1]
Historija crkve[uredi | uredi kod]
Na mjestu današnje katedrale, stajala je skromna crkva iz 19. vijeka, podignuta nakon progona Turaka, tako da su već biskupi Antun Mandić (1806. - 1815.) i njegov nasljednik Emerik Raffay (1816. - 1830.) željeli podići veću baziliku, ali nisu uspijeli prikupiti novce i dobiti potrebnu podršku za gradnju.[2]
To je uspjelo njihovom nasljedniku biskupu Josipu Juraju Strossmayeru (biskup od 1849.- 1905.), koji ne samo da je imao veću energiju, već je imao i puno više veza, i političkog uticaja koje su išle do samog bečkog dvora. On je uspio fokusirati interes habsburgškog dvora na jugoistok monarhije, želivši da ono pojača svoj uticaj i prisutnost u tom dijelu svijeta, smatrajući da je to strateški interes carevine. Tako je uspio dobiti sve moguće privole, pa je kod bečkog arhitekta Karla Rösnera[2] 1854. naručio projekt za izgradnju velepne katedrale i to u romanskom slogu, da se dva življa, zapadni i iztočni, u skladnu cielinu spajaju.[1]
Strossmayer je izgradnjom te katedrale htio napraviti "svjetionik" na granici carstva, koji će pomoći ujednjenju dviju crkava, i tako utrti put ujedinjenju svih južnoslavenskih naroda u jednu skladnu cjelinu.[1] Rösnera je izabrao jer se on već pokazao vješt u primjeni neoromanike kod gradnje bečke crkve Sveti Ivan Nepomuk (1841. - 1846.) a romaniku je izabrao zato jer je ona bila bliža Bizantu i pravoslavlju za razliku od neogotike koja je tad više bila u modi. Ali sa prvim projektom nije bio zadovoljan, pa mu je Rösner napravio još dva 1865. /1866. - treći je konačno zadovoljio biskupa pa je gradnja nakon sklapanja ugovora 17. aprila 1866. krenula.[2]
Izgradnja katedrale se odužila na punih 16 godina, sve do 1882. (po planu je trebala biti gotova za 5 godina), glavni razlog za tako otegnutu gradnju bila je logistika, graditeljima je nedostajalo gotovo sve, od materijala[2] do majstora, u tom tada dubokom zapećku carstva. Rösner nije dočekao kraj gradnje, umro je 1869., njega je od septembra 1870. naslijedio veliki ekspert za historicizam Friedrich von Schmidt.[1] Kako je on bio već prilično star i pretrpan poslom, pri kraju gradnje između 1876.- 1882., u Đakovo je slao svog asistenta Hermanna Bolléa, koji je obavio velik dio posla kod finalne dekoracije enterijera.
Strossmayer koji je bio veliki ljubitelj umjetnosti, želio je da mu i freske budu na nivou, zbog tog je za njihovu izradu angažirao tad vrlo popularnog njemačkog slikara nazarenca Johanna Friedricha Overbecka, ali je on uspio prije svoje smrti nacrtati samo - kartone (radne skice), pa je zbog tog 1870. angažirao rimske slikare oca i sina Alexandra Maximiliana i Ludwiga Seitza, također slijedbenike nazarenaca da izrade 36 fresaka, nakon 12 godina oni su izveli 43 [2] pritom su se samo djelomično držali Overbeckovih skica.
Kiparsku dekoraciju (kk) u kamenu izveli su najvećim dijelom Vatroslav Doneg i Ivan Rendić.
U kripti katedrale leži grobnica biskupa Strossmayera.
Orgulje[uredi | uredi kod]
Slovenski orguljar Franc Jenko je izgradio orgulje đakovačke katedrale 1936. godine.[3] Danas glazbalo ima ovu dispoziciju (2007):[4]
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Spojevi:
II/I, III/I, III/II, I/P, II/P, III/P.
Sup II/I, Sup III/I, Sup III/II, Sup III, Sup II, Sup III/P, Sup I/P.
Sub II/I, Sub III/I, Sub III/II.
Kolektivi: P, MF, Grand Jeu, F, FF, Pleno.
Pomagala: dvije slobodne kombinacije, isklopka jezičnih registara, valjak za crescendo, papuča za rebrenice za III. manual (žaluzije), melodija u basu, autom. pianopedal, isklopka 32′+16′, isklopka registara.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Damjanović, Dragan (Zagreb, 2008). „Stilsko rješenje izvedbenih projekata Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1865. i 1867.” (hrvatski). Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", br. 16, 1 (35). str. 48 – 63. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-10. Pristupljeno 29. 11. 2012.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Katedrala Sv. Petra u Đakovu ” (hrvatski). Đakovačko osječka nadbiskupija. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-10. Pristupljeno 29. 11. 2012.
- ↑ "Politika", 9. nov. 1936
- ↑ Damjanović, Dragan, Prve i druge orgulje današnje đakovačke katedrale, "Arti musices", br. 38/2, Zagreb, 2007., str. 233 – 258. (pristupljeno 15. listopada 2017.)
