A Man for All Seasons (film, 1966)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Čovjek za sva vremena (1966))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Čovjek za sva vremena
kino poster
Žanrbiografija, drama
RežijaFred Zinnemann
ProducentFred Zinnemann
ScenarioRobert Bolt
Constance Willis
UlogePaul Scofield
Wendy Hiller
Leo McKern
Robert Shaw
Orson Welles
Susannah York
MuzikaGeorges Delerue
FotografijaTed Moore
MontažaRalph Kemplen
StudioHighland Films
DistribucijaColumbia Pictures
Datum(i) premijere12. XII 1966.
Trajanje120 minuta
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet2.000.000$
Čovjek za sva vremena na Internet Movie Database

Čovjek za sva vremena (engleski A Man for All Seasons) je filmska adaptacija Roberta Bolta i Constance Willis koju je 1966. režirao Fred Zinnemann po istoimenom Boltovom teatarskom komadu. Glavnu ulogu tumači Paul Scofield, trijumfalno ponavljajući svoju teatarsku ulogu Sir Thomasa Morea. Glavna tema filma je Moreovo tvrdoglavo katoličko odbijanje da prizna raskid Henryja VIII sa katoličanstvom i razvod od svoje prve žene.

Radnja[uredi | uredi kod]

Thomas More (Paul Scofield) je u sukobu sa Henryjem VIII (Robert Shaw) zbog kraljeve želje da se razvede od svoje žene, Katarine Aragonske, da bi zatim oženio Anne Boleyn. More shvata da bi katolička crkva smatrala kralja heretikom. More, novoimenovani kancelar, stiče mnogo poštovanja zato što je izričit u održavanju veza sa Rimom, tako da Henry VIII ispada nerazuman što izaziva njegov bijes. Pošto kralj postaje sve ljući, on pokušava da diskredituje Morea sa zakonskim igrama, ali taj pokušaj propada. More osjeća opasnost koja mu prijeti i odlučuje da bi najbolje bilo da se povuče u miran život. Nažalost, Moreova ostavka nije prihvaćena od kralja sve dok on ne odobri njegov razvod. More, međutim, odbija ovaj zahtjev. Henry sprovodi zakon koji mu omogućava da ima apsolutnu moć odlučivanja o engleskim religioznim pitanjima, raskidajući sa Rimom, i tako osnivajući Englesku crkvu. Zatim sprovodi zakon koji proglašava da bilo koji član kraljevske palate je izdajnik ukoliko ne potpiše. Moreovo odbijanje predodređuje mu sudbinu da bude pogubljen, ali on će ostati zapamćen kao duboko principijelan "čovjek za sva vremena."

Uloge[uredi | uredi kod]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Oskari[uredi | uredi kod]

BAFTA[uredi | uredi kod]

  • Najbolji film
  • Paul Scofield - najbolji glumac
  • John Box - najbolji scenograf
  • Ted Moore - najbolji fotograf
  • Elizabeth Haffenden, Joan Bridge - najbolji kostim
  • Robert Bolt - najbolji scenarista

Zlatni globus[uredi | uredi kod]

  • Najbolji film
  • Paul Scofield - najbolji glumac
  • Fred Zinnemann - najbolji režiser
  • Robert Bolt - najbolji scenarista

Ostale nagrade[uredi | uredi kod]

  • Fred Zinnemann - najbolji režiser - Udruženje američkih filmskih režisera, nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka,
  • Paul Scofield - najbolji glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara Kansas Cityja, New Yorka, Moskovski međunarodni filmski festival
  • Robert Shaw - najbolji sporedni glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Najbolji film - Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara
  • Robert Bolt - najbolji scenarista - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka, nagrada Udruženja pisaca Velike Britanije

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Richard Burton odbio je ulogu Thomasa Morea.
  • Kamioni puni stiropora su bili naručeni da simuliraju snježnu atmosferu. Odmah nakon dostave pravi snijeg je počeo da pada.
  • Isprva, producenti su željeli Laurencea Oliviera kao Thomasa Morea i Aleca Guinnessa kao Wolseya, ali režiser Fred Zinnemann je insistirao da se uloge dodijele Paulu Scofieldu i Orsonu Wellesu.
  • Originalna teatarska predstava imala je premijeru u ANTA Playhouse (New York) 21. novembra 1961. i ukupno je održano 637 predstava u kojima je glumio Paul Scofield.
  • Da bi sačuvali budžet ispod $2 milliona, svi su glumci morali pristati na smanjenje plata. Jedini glumci koji su primili plate preko £10,000 bili su: Orson Welles, Paul Scofield i Susannah York.
  • Scene sa suđenja i pogubljenja su bazirane po zapisima očevidaca, koji su bili objavljeni anonimno u pariškim novinama 4. augusta 1535.
  • Na kraju filma, Thomas More bere cvat sa drveta zvano Aesculus hippocastanum; takva vrsta drveta se pojavila u Evropi tek u 17-om vijeku sa dolaskom Turaka.

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]

Čovjek za sva vremena na sajtu IMDb

Prethodnik: Oskar za najbolji film
1963.
Nasljednik:
Moje pjesme, moji snovi U vrelini noći